Ovo su četiri razloga zašto je srce Isusovo potrebno voljeti
Nalazimo se u mjesecu lipnju i mnogi od nas uživaju u toplom vremenu i čistom nebu na roštiljima, odmorima i vremenu provedenom vani. Ali postoji još jedan način gledanja na ovaj mjesec koji je često zapostavljen: sveta Crkva posvetila je lipanj dubokom štovanju Presvetog Srce Isusova.
Nažalost, posvećenost Presvetom Srcu gotovo je napuštena posljednjih desetljeća. Mnogi koji preziru tradiciju smatraju to zastarjelom posvećenošću – relikvijom daleke prošlosti koju bi radije zaboravili. Ali posvećenost Presvetom Srcu nije posvećenost određena za jedno vrijeme ili mjesto. Uvijek nam je važna, sada više nego ikada. Želim vam dati četiri razloga zašto bismo trebali voljeti i štovati Presveto Srce Isusovo:
To je srce pravog čovjeka
Teško nam je razumjeti koliko je duboko to otajstvo da je Bog uzeo ljudsko meso. To je središnje otajstvo naše vjere. Svevišnji Bog, Neizrecivi Bog, Gospodin kojeg anđeli proslavljaju licem prekrivenim velom… postao je čovjek. Prihvatio je našu slabost i našu krhkost. Znojio se. Krvario. Plakao. Radio je i volio i patio. Znao je paralizirajući stisak straha, osjećao je bijes i znao je što znači biti iscrpljen.
U Presvetom Srcu vidimo oba srca, ljudsko i božansko, ali najviše od svega srce od mesa. Presveto Srce nas podsjeća da Krist nije prihvatio samo nešto od naše ljudskosti, već sve. Ovo bi nas trebalo utješiti: „ta nemamo takva Velikoga svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego je poput nas iskušavan svime, osim grijehom“ (Heb 4,15).
Srce koje gori od ljubavi
Presveto Srce je goruće srce. To je srce prožeto ljubavlju prema čovječanstvu, ali ne apstraktnom čovječanstvu. Krist voli svakoga od nas kao da smo jedina duša koju je stvorio. On bi podnio cijelu dramu otkupljenja samo za tebe. Presveto Srce je podsjetnik i obećanje da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca“ i da „Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“ (Iv 3,16-17).
U našim trenutcima slabosti i neuspjeha lako je biti obeshrabren i izgubiti nadu. Jednostavno je vjerovati da nas Bog sigurno mrzi, da nas je odbacio i da nas proklinje u vatre pakla. U takvim trenutcima trebamo pogledati Presveto Srce jer tada nećemo vidjeti osudu i bijes, već ćemo vidjeti neiscrpnu ljubav našeg Boga i Spasitelja koji nas voli i koji je dao samog sebe za nas.
To je ranjeno srce
Patnja je dio ljudskog iskustva. Svi ćemo mi, u nekom trenutku, patiti. Presveto Srce Isusovo nas podsjeća da naš Bog zna što znači patiti. Njegovo Presveto Srce je probodeno, okruženo je trnjem. Njegovo srce je poznavalo bol izdaje, fizičke patnje i kako je to biti napušten od svih.
Ponekad smo u kušnji vjerovati da Krist nije zapravo patio kao što smo mi patili, da je to sve možda bila gluma i nešto nevažno. Pretpostavljamo da je posjedovao neku božansku prednost koja je njegovu patnju učinila drugačijom i nekako manje bolnom. Ali to nije istina. Jedina prednost koju mu je Njegovo božanstvo dalo bila je mogućnost da pati više nego što bi ijedan drugi čovjek mogao. Njegova patnja bila je tako velika da bi ubila tebe i mene.
Ni u jednom trenutku nemoj vjerovati da se Krist ne može poistovjetiti s tvojom boli, koliko god ozbiljna bila. Presveto Srce ranjeno je i probodeno. Srce koje pati i krvari i podsjeća nas da se „njegovim ranama iscijeliste“ (1 Pt 2,24).
To je snažno srce
Naše društvo vidi i ljubav i patnju kao pokazatelje slabosti. Prema tome, bojimo se patiti i bojimo se ljubavi. Ali iako je ispunjeno ljubavlju i probodeno patnjom, Presveto Srce nije slabo srce. To je srce lava – lava iz plemena Judina. To je žestoko, hrabro srce pobjedničkog Kralja. Ovo probodeno i krvavo srce? To je srce ratnika: „Gospodin je ratnik hrabar, Gospodin je ime njegovo.“ (Izl 15,3) „Tko je taj Kralj slave? Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!“ (Ps 24,8)
Vjerujem da slabe i sentimentalne slike Presvetog Srca čine veliku štetu našem Gospodinu. Ljubav i patnja nisu istovjetne slabosti. Zapravo Mu je vrlo velika snaga i hrabrost Njegova ljudskog i svetog srca omogućila da pati više nego što je bilo koji drugi čovjek ikada patio i preživio. Voli nas svom snagom svoga srca. Kada pogledamo u Presveto Srce, nemojmo zaboraviti da je, daleko od toga da je slabo, Kristovo srce „tvrda kula; njemu se pravednik utječe i nalazi utočište“ (Izr 18,10).
Neka Presveto srce oblikuje svako srce
Potičem vas da tijekom mjeseca lipnja meditirate nad Kristovim srcem. Razmišljajte o Njegovom božanstvu, Njegovoj milosti, Njegovoj pravdi, Njegovoj hrabrosti i Njegovoj patnji. Kontemplirajte što On voli, što ne voli i što čezne. I više od svega, razmišljajte o Njegovoj ljubavi koja se neprestano daje za vas i koja je požrtvovna.
Onda Ga ponizno molite da učini vaše srce po srcu svome.
Sam Guzman – Catholic Gentleman
