Ovo je ono što Gospa u Međugorju traži od nas
Na kraju svoje poruke Gospa nas blagoslivlja blagoslovom mira, ljubavi i jedinstva. To je njezina najveća želja u ovo vrijeme opće napetosti, nemirnih zbivanja i stvaranja napetosti među ljudima i narodima. Kršćani trebaju biti mirotvorci, to je njihov temeljni i poglaviti zadatak.
Gospa ovim riječima ponavlja jedan od temeljnih Isusovih poziva upućenih nama vjernicima odmah na početku svoga javnoga djelovanja: „Obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1,14). Tomu treba dodati Isusov poziv: „Bdijte i molite da ne padnete u napast!“ A na drugim mjestima u Svetom pismu Bog poziva svoj izabrani narod: „Budite, dakle,
sveti jer sam svet ja!“ (Lev 11, 45). Četiri su teme koje su sadržane u ovoj Marijinoj poruci i koje su međusobno povezane: obraćenje, novi život, radosno življenje Božje volje, blagoslov mira, ljubavi i jedinstva. Uostalom, to su teme koje Marija često iznosi svojim prijateljima.
Obraćenje zauzima značajno mjesto u biblijskoj poruci. Uz obraćenje je povezan teološki izraz pokora. Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do spoznaje istine (1 Tim 2, 4), da svi ljudi uđu u zajedništvo, u suživot s njime. Grijeh je, međutim, zaprjeka koja ljudima priječi ući u Božje zajedništvo, jer se grijeh protivi Božjoj svetosti. Zato je obraćenje
u svojoj biti čovjekov odgovor na Božji poziv u njegovo zajedništvo. Obraćenje prati pokora, odnosno kajanje i naknada za grijeh. U hebrejskom jeziku, polazište za imenicu obraćenje (tešubah) je hebrejski glagol šub što znači odvraćati se od zla i okretati se prema dobru, prema apsolutnome dobru, prema Bogu. Time je izrečena bit obraćenja: ono uključuje promjenu ponašanja (metanoia). U novozavjetnim tekstovima sve više dolazi do izražaja nutarnja dimenzija obraćenja: mijenjanje srca, ćudi, osjećaja, mentaliteta…
Obraćenje, promjena srca, najdublji je osobni čin svakoga pojedinog čovjeka. Grijehom je čovjek svojevoljno i slobodno odlučio okrenuti Bogu leđa, zato mu mora opet osobno i slobodno okrenuti lice, vratiti se njemu, apsolutnoj Ljubavi, susresti se s Bogom oči u oči.
U Svetom pismu pobornici obraćenja osobito su proroci. Oni pozivaju narod Božji na obraćenje. Već oni naglašavaju potrebu nutarnjeg obraćenja: obraćenje mora pratiti ljubav i spoznaja Boga (Hoš 6, 1-6). Prorok Izaija zahtijeva od svojih suvremenika istinsko obraćenje koje im jedino može donijeti spasenje: „Operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!
… Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna” (Iz 1, 16.18).
Prema Jeremiji, nije dovoljno da ljudi jadikuju i zaklinju se priznajući svoje grijehe (3, 21-25), nego moraju promijeniti svoje ponašanje, svoj život, moraju obrezati svoje srce (4, 1-4). Bog zahtijeva obraćenje svim srcem (3, 10). Prorok naviješta obraćenje kao eshatološki događaj: „I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod
moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti!” (24, 7). Na tom tragu bio je i posljednji prorok Staroga zavjeta i prethodnik Isusa Krista, Ivan Krstitelj, koji je naviještao potrebu obraćenja: „Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest, jer je blizu kraljevstvo Božje!” (Mk 1, 15; Mt 3, 2). Taj poziv na obraćenje evanđelist Marko stavlja i u Isusova usta: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1, 15). Taj Isusov poziv ponavlja i Gospa koja slugama u Kani Galilejskoj poručuje: „Što god vam rekne, učinite!”
(Iv 2, 5).
I nama Gospa, naša Majka, poručuje: „Molite i radite na osobnom obraćenju kako biste bili znak Božje ljubavi drugima.” Neka od danas započne novi život u vašem srcu Bog je stvorio čovjeka da živi (Mudr 1, 13) i želi mu osigurati život. U tu svrhu on svomu narodu predlaže „putove života“ (Izr 2, 19; Ps 16, 11; Pnz 30, 15). Ti su putovi života „zakoni i naredbe Gospodnje“: „Tko ih vrši, u njima će naći život“ (Pnz 4, 1). Prema Isusu, život je dragocjena stvar, mnogo je vrjedniji od hrane (Mt 6, 25) jer „Bog nije Bog mrtvih, nego živih“ (Mk 12, 27). On i sam ozdravljuje i vraća život, kao da ne može podnijeti prisutnost smrti. Isus donosi život koji ne umire, „vječni život“ (Mt 19, 16). To je istinski život, novi život, život naprosto. Stoga, da bismo mogli ući u vječni život i posjedovati ga, moramo udariti uskim putom, žrtvovati svoja bogatstva, čak i vlastite udove i ovaj vremeniti i zemaljski život (usp. Mt 16, 25). Isus, „Riječ života“ (1 Iv 1, 1), daje nam
život u izobilju (Iv 10, 10). On je „put, istina i život“ (Iv 14, 6), „uskrsnuće i život“ (Iv11, 25).
Blagoslivljam vas blagoslovom mira, ljubavi i jedinstva. I na kraju svoje poruke Gospa nas blagoslivlja blagoslovom mira, ljubavi i jedinstva. To je njezina najveća želja u ovo vrijeme opće napetosti, nemirnih zbivanja i stvaranja napetosti među ljudima i narodima. Kršćani trebaju biti mirotvorci. To je njihov temeljni i poglaviti zadatak. To je, uostalom, i jedno od Isusovih blaženstava: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjima zvati!“ (Mt 5, 9). Isus se svim silama
trudio na zemlji uspostaviti slogu i mir. Crkvi je u zadatak Isus stavio stvarati mir. Tek Crkva može prevladati razlike rase, spola i klase (Gal 3, 28; Kol 3, 11). A na zemlji tek je ona mjesto, znak i izvor mira među narodima. I najzad, tek pravednost pred Bogom i među ljudima jest temelj mira, ljubavi i jedinstva. A jedinstvo u Crkvi i među narodima stvara Duh Sveti. On je veza ljubavi Oca i Sina i tvorac jedinstva. „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“ (2 Kor 13, 13).
