Ovo je najduža Isusova molitva u evanđeljima
Evanđelje po Ivanu pruža Isusovu najdužu molitvu koja je zabilježena u evanđeljima, često nazivanu “svećeničkom molitvom Isusovom”.
Isus se često moli kroz evanđelja. Najduža molitva koja je zabilježena u evanđeljima nalazi se u Evanđelju po Ivanu. Katekizam Katoličke Crkve objašnjava pozadinu ove molitve: Kad je došao “njegov čas”, Isus se molio Ocu. Njegova molitva, najduža koju prenosi Evanđelje, obuhvaća cjelokupno stvaranje i spasenje, kao i njegovu smrt i uskrsnuće, piše Aleteia.
Molitva Časa Isusova uvijek ostaje njegova, kao što njegova Pasha “jednom zauvijek” ostaje uvijek prisutna u liturgiji njegove Crkve. Kršćanska predaja ovu molitvu s pravom naziva Isusovom “svećeničkom” molitvom. To je molitva našeg velikog svećenika, neodvojiva od njegove žrtve, od njegova prijelaza (Pashe) k Ocu kojemu je u potpunosti “posvećen”. KKC 2746-2747
Molitva posljednje večere
Molitva je smještena tijekom izvještaja o Posljednjoj večeri, neposredno prije nego što Isus sa svojim učenicima ode u Getsemanski vrt i bude uhićen na Veliki četvrtak navečer: Kad je Isus to rekao, podiže oči k nebu i reče:
“Oče, došao je čas. Podaj slavu svome sinu, da tvoj sin proslavi tebe, kao što si mu dao vlast nad svim ljudima, da dade život vječni svima što si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. Proslavio sam te na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao. Sada me proslavi, Oče, s tobom, slavom koju sam imao s tobom prije postanka svijeta.” Ivan 17,1-5
Molitva predstavlja dubok primjer molitve koje nema ni u jednom drugom evanđelju. Katekizam nastavlja svoj komentar na ovu jedinstvenu molitvu, “U ovoj vazmenoj i žrtvenoj molitvi sve je rekapitulirano u Kristu: Bog i svijet; Riječ i tijelo; vječni život i vrijeme; ljubav koja se predaje i grijeh koji je izdaje; prisutni učenici i oni koji će vjerovati u njega na njihovu riječ; poniženja i slave. To je molitva jedinstva” (KKC 2748).
