OVIME JE KRIST SVEZAO PAKAO! Pažnja, bez njega se ne možemo spasiti
Na blagdan Uzvišenja svetog Križa donosimo vam razmatranje svetog Ljudevita Montfortskog pod nazivom: Pobjeda križa.
– Križ je duboko otajstvo, bez puno svjetla ne može ga se spoznati. Da bi se razumjelo križ, potreban je uzvišen duh, a potrebno ga je shvatiti kako bismo se spasili. Narav zazire od križa, um se protiv njega bori, učenjaci ga ne poznaju, a đavao nastoji potući. Često čak ni pobožni nemaju križ u srcu, iako kažu da ga ljube, u stvari su lažljivci. Križ je neophodan, uvijek nas prati trpljenje. Valja se popeti na Kalvariju ili zauvijek propasti. Sveti Augustin zapisa da je čovjek odbačen, ako ga Bog ne popravlja, ako ga ne kuša. Putem križa ide se u domovinu. On je put života, to je put kraljeva. Svaki kamen je isklesan po svojoj mjeri da bi naposljetku bio postavljen na sveti Sion. Čemu služi pobjeda najvećem osvajaču, ako nema ove slave da pobijedi trpeći, ako mu uzor nije Isus koji je umro na križu, ako poput nevjernika odbaci drvo križa.
Isus Krist je križem svezao pakao, porazio buntovnika, osvojio svemir; dao ga je kao oružje svojim dobrim slugama. Križ očarava, razoružava ruke i srce. Pobijedit ćeš u tom znaku, rečeno je Konstantinu. Svaka velika pobjeda je stavljena pod okrilje križa. Čitajte u povijesti o njegovim čudesnim djelima, velikim pobjedama na zemlji i na Nebu. Usprkos sjetilima i naravi, politici i razumu, istina potvrđuje, uvjerava da je križ veliki dar. U tom vladaru nalazimo istinu, milost, mudrost i božanstvo. Bog se nije mogao obraniti od ove iznimne ljepote, križ je učinio da on siđe među nas ljude. Dolazeći na svijet rekao je: Da, Gospodine želim križ. Predobri križu, postavit ću te u središte moga srca. Križ je smatrao tako lijepim da je postao njegova vječna pratnja, zaručnica njegova srca. Još od najranijega djetinjstva kad je njegovo srce uzdisalo, bilo je to za križem kojeg je toliko ljubio.
Od svoje mladosti tražio ga je velikim koracima. Umro je od nježnosti i ljubavi u zagrljaju križa. Želim krštenje, uzviknuo je Isus jednog dana, predragi križu koji ljubim, ljubavi moja. Nazvao je svetog Petra sablaznom sotonom kad ga je ovaj htio odvratiti od križa. Njegovom križu se klanja, a njegovoj Majci ne. O neizreciva veličino, nepoznata na zemlji. Ovaj križ, raspršen po zemlji na puno mjesta, biti će skupljen, uskrišen i prenesen na nebesa. Križ na oblaku pun sjajne privlačnosti, sudit će svojim likom mrtvima i živima. Križ će vapiti za osvetom prema svojim neprijateljima, a radost i oproštenje darovat će svojim prijateljima. On će donijeti slavu svim blaženima i pjevati o pobjedi na zemlji i na nebu. Sveci tijekom svog života ne traže drugo doli križ, on je njihova velika želja, on je njihov izbor. Nezadovoljnici će križevima koje im je nebo dodijelilo, sami dodati druge križeve i svi će propasti.
Okovi svetoga Petra donijeli su mu više časti nego to što je bio Spasiteljev vikar na zemlji. O dobri križu, uzviknuo je sveti Andrija, pun vjere, neka umrem na tebi, kako bi mi dao život. Pogledajte sv. Pavla koji zaboravlja svoju uznesenost na nebo i ne hvali se osim križem. Više je cijenio užasne tamnice nego divnu ekstazu koja ga je uznijela na nebo. Bez križa duša je posustala, mlitava, troma i bez srca. Križ je čini gorljivom i punom snage. Čovjek ne zna kad ništa ne trpi, a razmišlja čim dobro podnosi neku patnju. Duša koja ne poznaje kušnje, nije visoko cijenjena. To je neiskusna duša koja nije još ništa naučila. O uzvišena slasti koju kuša duša koja trpi, ako rado prihvati svoju muku bez traženja utjehe. Po križu se dobiva blagoslov, po križu nam Bog daje oproštenje. On želi da sve bude obilježeno ovim pečatom, ništa mu ne izgleda lijepo na što On nije stavio pečat križa.
Kad Bog stavi svoj pečat križa, profano postaje sveto, uklanja se ljaga i postaje Božje vlasništvo. Bog želi vjerniku staviti pečat na čelo i na srce prije svakog djelovanja kako bi postao pobjednikom. Taj pečat je naša sigurnost, naša zaštita, naša jedina nada i naše savršenstvo. On je tako dragocjen da bi se duše u nebu radosno vratile i trpjele ovdje na zemlji. Ovaj znak ima toliku snagu da svećenik na oltaru ne koristi nikakvo drugo sredstvo da bi privukao Boga s neba; on čini nad hostijom nekoliko znakova križa, po ovom znaku života događa se čudo. Po ovom divnom znaka on daje hostiji neobično ugodan miris; tamjan prikazuje te ju posveti; tom krunom Isus želi biti ukrašen. Mudrost vječna još uvijek traži vjerna srca dostojna ovoga dara. Ona traži istinskog mudraca koji ljubi trpljenje, koji će hrabro nositi križ do smrti.
O križu, moram zašutjeti jer te umanjujem govoreći. Ja sam presmion, drznik; jer sam te primio namrštena srca, nisam te poznavao, oprosti mi moj grijeh. Križu predragi, sada, kada sam te upoznao, učini u meni svoje prebivalište i daj mi tvoje zakone. Ispuni me, vladaru moj, svojom čistom ljubavlju i učini da upoznam tvoje najskrovitije urese. Videći te tako lijepoga, želim te imati, no moje nevjerno srce zadržava moje želje. Ako želiš, učitelju, oživjeti moju tromost, potpomoći moju slabost, dajem ti svoje srce. Uzet ću te kao svoj život, svoj užitak, svoju čast za mog jedinog prijatelja, moju jedinu sreću. Utisni se, milošću, u moje srce i na moju ruku, na moje čelo i moje lice, neću se zbog tog znaka sramiti. Uzet ću za moje bogatstvo tvoje veliko siromaštvo. Uzet ću za moje nježnosti tvoju blagu oporost. Neka tvoja mudra ludost i tvoja sveta sramota budu cijeli moj život slava i uzvišenost. Smatram pobjedom kad si me svojom krepošću pobijedio, na tvoju veću slavu. Ali ja nisam dostojan da umrem pod tvojim udarcima niti da budem znakom protivljenja. BOG SAM.’
