Ono što je uistinu zapanjujuće kod Isusa nije njegovo učenje, nego…
Isus ulazi u sinagogu i poučava, a narod se čudi njegovom naučavanju jer “poučavao ih je kao onaj koji ima vlast” (Evanđelje za ovu nedjelju). No, ono što je uistinu zapanjujuće kod Isusa nije njegovo učenje.
Ali što je točno Isus naučavao? Odgovor: Nemamo pojma. I to je samo poanta: ono što začuđuje slušatelje u sinagogi nije sadržaj Isusova učenja, nego sam Isus. Zapravo, nema razlike između to dvoje. Kardinal Ratzinger je to ovako objasnio: Isusov navještaj nikada nije bio puko propovijedanje, puke riječi; bilo je “sakramentalno”, u smislu da su njegove riječi bile i jesu neodvojive od njegova “ja” – od njegova “tijela”. Isus ne prenosi znanje koje je neovisno o njegovoj vlastitoj osobi, kao što bi učinio svaki učitelj ili pripovjedač. On je nešto drugačije od rabina i više od njega. Temeljna razlika između Isusova propovijedanja i pouka rabina sastoji se upravo u činjenici da je Isusovo “ja” – to jest on sam – u središtu njegove poruke.
O tome je više rekao kao papa Benedikt XVI.: Propovijedanje Božjeg Kraljevstva nikada nije samo riječ, nikad samo uputa. To je događaj, kao što je i sam Isus događaj, Božja Riječ osobno. Više od pukog navještaja poruke, propovijedanje evanđelja smatra se svjedočenjem osobe Isusa Krista i pozivom na ulazak u zajedništvo s njim.
Ono što ljude čudi jest to što Isusa doživljavaju kao onoga koji poučava s “autoritetom”. Moje pitanje je: Kako su znali da je Isus poučavao s autoritetom? Jesu li svi oni doktorirali teologiju? Ljudi mogu prepoznati da Isus poučava s autoritetom jer pravi autoritet ima opipljiv učinak na nas. Vlast nas mijenja, tjera nas na djela. Istinski autoritet korespondira s nečim čemu težimo iz naših dubina povezano s našom srećom i mirom. Isusovo propovijedanje probija otpore i obrane koje nas drže zatvorenima u nama samima. Prodire do tog zatvorenog mjesta u nama, mjesta tame i pustoši, kako bismo mogli osjetiti Božju blizinu, Božje otajstvo.
Isusov autoritet suprotstavlja se nemoći koja nas paralizira. Oživljava nas, liječeći unutarnje podjele. Udahnjuje slobodu u naše duše, oslobađa, donosi svjetlo nade, drugu priliku. Zahvaljujući autoritetu koji doživljavamo u Isusu, shvaćamo da nismo sami u svojoj bijedi, da nismo otuđeni… čak ni sami od sebe… da smo uistinu pozvani i praćeni. Uostalom, riječ “autoritet” dolazi od latinske riječi auctoritas – “ono zbog čega rastemo”. Predstavljanje Isusa Krista u sinagogi objavljuje da sada postoji zadivljujuća Prisutnost na planetu koja želi donijeti sam život i svetost Boga svakome tko dopusti da ga dotakne njegov neodoljivi autoritet.
Ne možemo živjeti bez toga. U našem životu imamo stalnu potrebu za autoritetom koji nas sprječava da se zatvorimo u sebe, da mjerimo stvari prema vlastitim manjkavim mjerilima i koji nam stalno otvara srce. Ali s današnjim Kristovim propovijedanjem dolazi obećanje da je ponuda njegovog autoriteta trajna. Štoviše, izloženost Isusovom autoritetu namjerava nas učiniti autoritetima. Postajemo autoritet priznavanjem Isusove iznimnosti koja nas toliko zadivljuje, slušajući ono što on otkriva i uobičajeno živimo od sjećanja na taj susret koji nam je promijenio život.
