Novorođenče ostavljeno na zemljanom putu
“Novorođenče ostavljeno na zemljanom putu” Tekst volonterke Snježane Tišljarić napisan je u sirotištu Chipole, gdje su smještena djeca čije su majke umrle od side, malarije ili neuhranjenosti.
“Trebala je samo padati kiša. Kiša kojoj će se danas mnogi radovati o blagdanu Gospe od anđela. Kiša koja će zazeleniti travu i donijeti život ovim pustinjama.
Mvua, ooooo mvua! Ti koja dolaziš iza brda Mali, prelijećeš polja život vraćaš! Mvua inanjesha! (Mvua – kiša inanješa! – pada) Nisi danas život donijela. Jednom, tek rođenom djetetu. Na crvenom putu prema Magaguri u ponoć porođenom i ostavljenom. Na putu od prašine na kojem ovo djetešce nikad neće ostaviti svoje tragove. Mvua… Operi ovu cestu od ove tuge i krikova tek rođenog, a već anđela. Opasne su ove noći ako ostaneš malen i sam na cesti od crvene prašine. Mvua inanjesha! Danas je trebala samo padati kiša. A ja stojeći u prašini nijemo gledam u nebo. Gledam u kišu koja pada brišući ovu noć i krik koji se nije smio dogoditi i gledam te kapi što tužno padaju. Il’ suze s Neba? Gospine to su suze i Njenih anđela.
Tko bi, ako ne Ona, došao u tamu ove noći djetetova krika koji pomiče Nebesa koja čuju i s kojih dolazi u sjaju Proslavljena Ljubav povijajući u pelenice malenu dušicu koja leti u vječnu radost gdje nema boli. Mvua! Teku potoci crvenih kiša s brda Mali, ispiru dječje prve suze i utisnute boli na ovom putu u ovoj noći koju želim zaboraviti jer me bole toliko da ne mogu disati. “Nije preživjelo” – govore oni što su ujutro pronašli tek dio poderanih povoja od kange u kojoj se trebalo probuditi u svom blatnjavom kućerku. Živo. Mvua inanjesha!
Trebala si danas samo padati tiho. Probuditi tek pupoljke cvjetova Kristove krune što čeka procvasti o blagdanu Gospe od anđela. Ali padaj, kišo! Padaj! Padaj! Padaj! Nek’ se otvore nebesa! Nek’ operu ovu cestu po kojoj su trebala hodati bosa stopala jednog djeteta. Već anđela.
Autor: Snježana Tišljarić | Udruga Zdenac
