Nevina dječica – Sveti mladenci
Ovaj se blagdan u narodu naziva i Sveti mladenci. Za događaj koji nam opisuje evanđelje čini se da nema povijesnog utemeljenja. Spominje se jedino u evanđelju, dok mu ne nalazimo potvrde u povijesnim izvorima.
Evanđeoski izvještaj pripovijeda kako je Herod, u strahu da bi ga novorođeni Kralj, Isus, o čijem su ga rođenju izvijestili mudraci, mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao poubijati svu djecu do dvije godine života. To je učinio jer nije znao tko je točno taj novorođeni kralj te se nadao da će među pobijenom dječicom biti ubijen i sam Isus.
Matejevo evanđelje o tome događaju veli: “Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: ‘Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.’” (Mt 2, 16–18). Crkva je tu nevinu dječicu, koja su prva svojom krvlju posvjedočila za Krista, zarana počela slaviti kao prvomučenike.
U srednjem vijeku dalje se razvija njihovo štovanje, te su ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su “Comites Christi” tj. oni koji slijede Krista. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan već od prve polovice petoga stoljeća. Od devetog stoljeća pa sve do 1955. godine ovaj blagdan je čak imao svoju osminu, a od desetog stoljeća dan Nevine dječice bio je blagdan subđakona, učenika i ministranata.
