NEDOPUSTIVO : Novi prijevodi Biblije pišu umjesto “djevica” – “mlada žena”
Krajem 2016. godine Njemačka, Austrija, Švicarska … i druga njemačka govorna područja imaju novi (“ujedinjujući”) prijevod Biblije koji je napravljen u nekakvom ekumenskom duhu. Ali u kakvom? Može li se na temelju želje za ujedinjenjem različitih vjeroispovjesti praviti kompromis s onim u što kao katolici vjerujemo?
Biblija je prva tiskana knjiga. Marthin Luther, koji je glavni krivac za razdvajanje crkava, tada se još nije ni rodio. On je sebi uzeo za pravo da iz Biblije izbaci 7 knjiga. (Npr. Jakovljeva poslanica koja se ne slaže s njegovim naukom o tome da se spašavmo samo po vjeri, ne i po djelima.) Od Marthina Luthera, koji je rođen u Njemačkoj, nastao je njegov novi prijevod Biblije. Neki drugi protestanti poslije njega su vraćali izbačene knjige, ali su sebi dali za pravo da Bibliju tumače po svom nahođenju, kako ih “Duh Sveti” nadahne.
Kao da Duh Sveti može biti u proturječju sa samim sobom? Može li? Ne može.
A ako ne može kako to da se ista rečenica u Bibliji može tumačiti na 100 različitih načina? Kad Isus na posljednjoj večeri kaže: “Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati..:” onda Crkva od apostolskih vremena shvaća da je Isus tu stvarno prisutan. Kod protestanata – ne. Nema stvarne pristunosti.
A što se događa kod ovih novih prijevoda Biblije?
U knjizi proroka Izaije piše proroštvo (8.st. pr Kr) “Evo djevica će začeti i roditi Sina” (Iz 7,14) no međutim novi (“ujedinjujući” prijevod piše “mlada žena”, umjesto djevica; i ne piše “će začeti” nego “je začela” pa prema tome – nije više djevica nakon što je rodila. (!) Dogma je (nepromjenjivo učenje Katoličke Crkve) da je Gospa djevica i prije i poslije Isusova rođenja. Kako to? Bogu ništa nije nemoguće. (Ako je moguće Uskrsnuće od mrtvim zašto ne može i takvo nešto biti, ako je to Božje djelo? )
U svakom slučaju grčka riječ: “parthenos“ za djevicu ima samo jedno značenje, a ipak je promjenjeno u ‘almáh’.
Također u opisu Navještenja glagol “začeti” je zamjenjen sa “biti trudna”, što na prvi mah možda ne izgleda ništa čudno, dok drugi tu vide gender-problem…
Isusova “čudesa” su zamjenjena izrazom: “djela moći”…
Pavlov poziv “dvojici” koja ga slijede je promjenjeno na način da se može misliti i na žensko…
I taj novi prijevod u njemačkim govornim područjima – postaje obvezujući na sv. misi tj. u liturgiji, a i za vjeronauk.
I što ako narod ne pozna dobro svoju vjeru?
Oni za koje narod misli da su pastiri koji “vode” narod – ispada da “zavode” narod… A ljude je lako zavesti ako ne poznaju svoju vjeru.
A što se tiče ekumenizma, (pokreta za jedinstvo razdijeljenih kršćana) svakako je dobro željeti i djelovati za jedinstvo. ALI – nije moguće ekumenski djelovati tj. stvarati jedinstvo s drugim vjerama, ako ne poznajemo svoju vjeru, katoličku i ako ne poznamo u što taj drugi vjeruje. I pri tom moramo imati na umu da Bog ne proturječi sam sebi. Jedna je istina. I zdrav razum nam tako kaže.
Svaki kršćanin može i treba dijeliti svoju vjeru. Bog nikom ne daje vjeru da bi je čuvao za sebe. No prije toga, moramo se potruditi upoznati je, zavoljeti je, živjeti je i dijeliti…