“Ne ulaži novac u „čarapu“ nego u dobro – Mrtvačka košulja nema džepova”
“Ulaži u sve što je dobro, otvori svoje srce i ruku drugome: eto ti radosti u srcu, eto ti sigurnosti da si dobro ulagao, eto ti mira kad pođeš s ovoga svijeta i eto svijetla traga koji iza sebe ostavljaš.”
Sjećam se vremena u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća kad je inflacija dosezala i do 17% na dan! Događalo se da ista stvar popodne već stoji dvostruko više nego ujutro. Osim toga, novac je uvijek na meti lopova. Začas ostaneš bez njega.
Novac valja ulagati. U što? Najobičniji način je štednja u bankama ili ulaganje u vrijednosne papire. Ali, propadaju i banke. Propadaju i države, pa tvoju štednju proglase „starom“ do koje više zapravo i ne možeš doći. Bolje je ulagati u akcije, nekretnine. Ali tu treba biti vješt i pomno pratiti što se zbiva, inače, pogotovo u korumpiranoj zemlji, – a ima li je danas bez korupcije? – lako ostaneš bez svoga novca i bez svega što si imao.
Zdravlje i osiguranje
Bilo bi dobro ulagati u zdravlje. Možeš plaćati zdravstveno osiguranje. Nude i dopunski stupac. Ali, dođe reforma, pa od toga opet slaba korist. Dakako da zdravlje ne možemo osigurati nego samo liječenje kad se razbolimo, i to samo ono redovito, ne i izvanredno, kad su veći, izvanredni troškovi. Tada valja opet posegnuti u vlastiti džep, ako u njemu što ima.
Postoji i životno osiguranje. Ali od toga imaju koristi drugi, članovi obitelji, i to tek nakon smrti onoga tko je tako osiguran. Sam osiguranik rijetko. Pa tko se onda zapravo može osigurati? Prave sigurnosti očito nema.
Ono što si dao, naći ćeš
I Isus se slaže da ne valja štedjeti „u čarapi“. „Čarapu“ i ušteđevinu lako nađe moljac i lopov. Onaj se jedan u Isusovoj priči dosjetio: proširio smještajne kapacitete, jer je godina ponijela, a ljetina dobro urodila, i tako se – mislio je – osigurao za mnogo godina. Ali napravio je samo jedan „sitan“ previd. Nije si mogao osigurati te godine, to vrijeme, jer on time nije raspolagao. Još iste noći Gospodar života ga je pozvao k sebi i sve mu je postalo suvišno.
Sa sobom ništa nije mogao ponijeti. Mrtvačka košulja nema džepova, kaže jedna njemačka poslovica. U nju se ništa ne stavlja, sa sobom se na to putovanje ništa ne nosi. Može se na onu stranu nešto samo unaprijed poslati. Što? Ono što smo drugome darovali, što smo potrebnomu dali i učinili. Šalji pred sobom u vječnost. Ono što si imao, izgubit ćeš; ono što si dao, naći ćeš. Čekat će te. Ne reče li naš Gospodin: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40).
Isplative investicije
Eto u što ili u koga ulagati. Isus je i na to odgovorio. Ulaži u ljude, u siromahe i potrebite! Reče Isus: Kad priređuješ gozbu, ne zovi bogate prijatelje, braću ili rođake koji će ti uzvratiti, pa i oni tebe pozvati. To je zajam, računica: ja tebi, ti meni. Nego, zovi bolesne, kljaste, siromašne, koji ti ne mogu uzvratiti. Uzvratit će ti Otac nebeski (usp. Lk 14,12-14). Eto ulaganja i jamstva kojemu ništa ne može ni moljac, ni inflacija, ni propast banke ili čak države. To je neuništivo.
Ulaži u djecu! Nemaš li vlastitu obitelj, ulaži u brojne obitelji. Pomogni obitelji s brojnom djecom. Tko zna koga ćeš pomoći i što će taj sutra postati. Koliki su veliki ljudi bili osmo, deseto ili čak kasnije dijete u svojoj obitelji! Da roditelji nisu velikodušno „ulagali“ u nove živote nikad ne bismo imali tolikih velikana iz brojnih obitelji koji su bili osmo, deseto ili čak dvanaesto dijete svoje obitelji.
Ulaži u školovanje darovitih: to su možda sutrašnji velikani u području znanosti, umjetnosti i drugih područja života! Koliki su mecene školovali kasnije učenjake, umjetnike, omogućili im razviti svoje talente koje bez njihove pomoći ne bi mogli ostvariti. Većina ih to nikada nije zaboravila.
Ulaži u sve što je dobro, otvori svoje srce i ruku drugome: eto ti radosti u srcu, eto ti sigurnosti da si dobro ulagao, eto ti mira kad pođeš s ovoga svijeta i eto svijetla traga koji iza sebe ostavljaš.
Anto Orlovac/ Nedjelja.ba
