Ne „samoizolaciji“, da „solidarnosti“
Po svojoj naravi upućeni smo na druge, živimo od kontakta s drugima, od pogleda, dodira, izmijenjenih riječi, gesta, pažnje, suosjećanja, razumijevanja. Stoga ne čudi kako smo počeli biti tjeskobni, uplašeni, anksiozni i na samu pomisao kako ćemo trebati ići u „samoizolaciju“, te se sada govori o mogućnosti njezina smanjenja s 14 na 10, ili čak na 5 dana. Naslov ovog promišljanja može biti provokativan, dapače i buntovan, no moje promišljanje želi ići u smjeru kako trebamo biti vrlo oprezni, odnosno od velike je pomoći ukoliko određene stvarnosti i na etimološkoj razini drugačije nazivamo.
Vrlo je važno, neizmjerno je važno kojim imenom nazivamo stvarnosti koje proživljavamo u našim životima. Na poseban način to je važno kada se susrećemo s novim stvarnostima. Nedavno sam ostao zapanjen i oduševljen riječju ljubav na hebrejskom jeziku. Kada se izgovara, onda se govori ahavah. Za mene je to doslovno kao da uzimam dah. Aha-vah, aha-vah. Ljubav, ljubav, ljubav. Za mrvu ljubavi, mi smo svi rođeni, pjeva Oliver. Kako živjeti ljubav u doba potrebite distance, samoizolacije, izolacije? – piše za portal Hrvatskoga društva Bračnih i obiteljskih savjetovatelja doc. dr. sc. Josip Bošnjaković
Kazna ili prilika ?
Izolacija, ili pak „samoizolacija“ je često povezana s određenom kaznom, a s kaznom se povlače različiti osjećaji, poput krivnje, srama, bunta, tuge, srdžbe, itd. Stoga sam ovih dana u potrazi za jednom novom riječju koja bi označavala brigu, pažnju, ljubav, zaštitu, razumijevanje, i dolazim do mogućih prijedloga. Što ne bismo nazivali taj period od 14 dana period solidarnosti, ili pak 10 dana solidarnosti, ili pak 5 dana solidarnosti. Osim solidarnosti, mogu itekako dobro zamisliti kada bih morao ponovno provesti 14 dana brige za druge i sebe. Drugačije bismo percipirali kada bi nam rekli: “Određujemo ti 14 dana brige, za sebe i za druge”, a onda i policija može doći provjeriti brinem li se za sebe i brinem li se za druge. Nismo upućeni samo na sebe i nije zdravo ići u „samoizolaciju“. Nije zdravo ukoliko se to tako naziva. Stoga se prijavljujem za novo pojmovlje koje će označiti priliku, a ne kaznu.
Izazov kojim dobivamo
Svjestan sam kako vrijeme „solidarnosti“, vrijeme „brige za sebe i za druge“ predstavlja najveći izazov onima koji rade, koji su pod prijetnjom izgubiti posao. Upravo zbog toga, tih 14 dana postaju i za druge osobe poticaj i prilika za solidarnost, prilika za brigu. Kako i na koji način to ostvariti, ne znam, ali znam da kao vjernici hodamo kroz ovo razdoblje s Bogom, te da je za svakoga od nas ovo prilika tražiti Boga u onima koji su na rubu suza, očaja, novca, snage. Solidarnošću i brigom jednih za druge svi dobivamo, zaista svi. Ako se brinem za radnika koji gubi posao, tada zapravo najviše sebi darujem, jer nam neuroznanost govori o prednostima brige za druge. Briga za druge je antidepresiv. Samoizolacijom puno gubimo. Solidarnošću puno dobivamo, slobodu disanja, slobodu suosjećanja, slobodu za biti ljubljen i ljubiti.
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
