Ne odlazak na misu nedjeljom zapravo je smrtni grijeh
“Propuštanje mise NIJE smrtni grijeh!” Svaki put kad pišem na temu neodlaska na misu uvijek vidim taj odgovor ili nešto slično.
U komentarima i mailovima katolici inzistiraju na tome da izostanak s mise nije smrtni grijeh. Učestalost kojom se to događa je srceparajuća. Tragično je da čak i jedan katolik vjeruje u to, ali je krajnje poražavajuće da – prema Centru za primijenjena istraživanja u apostolatu (CARA) u Georgetownu – samo 23 posto katolika redovito ide na misu jednom tjedno.
To znači da većinu tjedana nevjerojatnih 77 posto katolika ne ide na nedjeljnu misu. Ljudi, to je u Deset zapovijedi: “Sjetite se svetkujte Dan Gospodnji.” Naravno, ako ste teško bolesni ili vam se pokvari auto, ili su vam djeca mala i bolesna, i nemate apsolutno nikoga tko bi mogao čuvati vašu djecu sat vremena ili vas odvesti u crkvu, a upravo ste opljačkani, pa ne možete si priuštiti taksi … onda, da, prva izjava bi se primijenila. Izvanredne okolnosti na stranu, neka se kaže svima koji imaju oči da čitaju: izostanak mise je zapravo smrtni grijeh.
Imam blagu glavobolju, previše mi se spava, preumoran sam, nemam ništa čisto za obući, dječje nogometna utakmica je, ići ću sljedeći tjedan, Bog me voli pa će razumjeti … nijedan, mislim NIJEDAN, od ovih razloga je dovoljno dobar razlog (ovaj zadnji nije čak ni dovoljno pravi razlog) da namjerno okrenemo leđa svojoj obvezi kao katolika ili da zanemarimo Božju zapovijed, kaže svaki crkveni autoritet posvuda. [2181]
Nedjeljna euharistija je temelj i potvrda cjelokupne kršćanske prakse. Zbog toga su vjernici dužni sudjelovati u euharistiji u dane obveze, osim ako nisu opravdani ozbiljnim razlogom (primjerice, bolest, briga o dojenčadi) ili ako to ne razdijeli njihov vlastiti župnik.119 Oni koji namjerno ne ispunjavaju ovu obvezu obvezuju se teški grijeh. Propuštanje nedjeljne mise je smrtni grijeh. I točka.
Kada ljudi izjavljuju suprotno, oni šire dezinformacije koje pogađaju dušu drugim ljudskim bićima. Trebali bi stati na trenutak i razmotriti 10 Zapovijed i imaju li ovlasti da joj se suprotstave ili su samo ponosni. Zatim razmislite kakav bi svijet bio da misa nije tako lako dostupna svima nama. Uzmite u obzir da, iako mnogi tako olako odbacuju ovu obvezu, postoji priča o ženi bez nogu u Africi koja puzi malo više od 4 km, kako bi prisustvovala misi. Uzmite u obzir, iako mrzimo osjećaj obveze kada bismo radije čitali novine, da ovaj svećenik satima vozi bicikl po zagušljivoj pustinjskoj vrućini kako bi donio euharistiju svom stadu koje strpljivo čeka. Razmislite čemu govorite “ne”.
Slama mi se srce kad vidim kako se naša dužnost da prisustvujemo misi tako pasivno odbacuje i ozbiljnost stvari tako trivijalizira. Liturgija i euharistija su vrhunac našeg bogoslužja i izvor iz kojeg izviru sve milosti. Zašto, o zašto, ne biste htjeli ići na misu i zašto biste se usuđivali poticati druge da ne idu?
Isus je tu, stvarno prisutan na misi! U tijelu! Trebali bismo se baciti na vrata crkve kako bismo ušli, a ne tražiti isprike za ostanak kod kuće. Samo idi na misu. Idi. Isus je tu, u Tijelu. Stvarno, i istinski. On vas čeka.
