Ne morate biti opsjednuti da biste iskusili kontrolu i prisutnost zla
Evanđelje po Marku opširno opisuje opsjednutog čovjeka. Obraćajući pozornost na tekst, možemo pratiti neke specifične karakteristike zla u našem životu:
“Živio je među grobovima. I nitko ga više nije mogao vezati, čak ni lancem, jer je često bio vezan okovima i lancima, ali on je rastrgao lance i razbio okove. Nitko nije imao snage da ga pokori. Noću i danju među grobovima i na planinama uvijek je vikao i sjekao se kamenjem.”
Prva stvar je “živio među grobovima”, što znači da je iskustvo zla iskustvo smrti. Postoje trenuci, zapravo, u kojima se osjećamo doslovno “poniženo” [od latinskog od mors, mort- ‘smrt’] – trenuci u kojima osjećamo da je sam život nekako “mrtav”.
Evanđelje ide još dalje: “Nitko ga više nije mogao vezati.” Odnosno, ovaj čovjek više nije bio sposoban održavati značajne veze s drugima koje bi mu pomogle da se oporavi. Na kraju, čitamo i da je plakao i ozljeđivao se. To jest, bio je ispunjen bijesom prema drugima i mržnjom prema sebi. Ovo je cjelovita slika, sveobuhvatna simptomatologija toga kako zlo djeluje u životu osobe: osjećati se mrtvim, nesposobnim za održavanje značajne veze, ljutnja i zamjeranja sebi.
Nije potrebno biti opsjednut da bi se iskusilo zlo. Pronalaženje Isusa iscjeljuje ovog čovjeka od ove tri stvari, toliko da ga tko god ga sretne nakon njegova oslobođenja vidi “kako sjedi, odjeven i pri zdravoj pameti” – to jest, oslobođen od onoga što ga je prije uznemiravalo, ponovno obučen u dostojanstvo i sposoban za pravilno rasuđivanje.
U tom smislu, ako nas zlo i razbije, vjera u Isusa ponovno nas sastavlja i ozdravlja!
