Nakon smrti Padre Pio se objavio svećeniku: Svijet se utapa i guši u blatu grijeha, Bog će kazniti čovječanstvo ako…
Padre Pio nakon svoje smrti objavio je jednom talijanskom svećeniku, inače dobro svom prijatelju poruke (opomene) svijetu. (U originalu, poruke dane talijanskom svećeniku D. T. na talijanskom). Za vrijeme svog zemaljskog bolnog života, Padre Pio ispunio je jedno veliko svećeničko poslanje. Nakon odlaska u blaženu vječnost, izvršavajući Božju volju, on nastavlja svoje poslanje na svijetu posredstvom dviju “poruka”.
Blagopokojni don Božidar Medvid 2005. godine preveo je s francuskog jezika “poruke” (Le Pere Pio parle au monde) – (Padre Pio govori svijetu).
Padre Pio hrabri svog subrata u svećeništvu da se ne boji objaviti svijetu njegove poruke. S prijestolja svoje slave on želi da njegova riječ doprije do njegova prijatelja, radi svijeta koji se u burnom moru ovoga ljudskog života, utapa i guši u blatu grijeha. O. Pio koji je bio zaljubljenik Isusov u križ, dobio je dopuštenje od Boga da mu priopći što mu se dogodilo nakon njegova odlaska s ovog svijeta.
Bog mu je dopustio da tri dana boravi na zemlji pored Svetohraništa, kao čina potpune zadovoljštine za sve one duše koje su, tijekom svog zemaljskog života, (radi njega samog), uzmanjkale u poštovanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Za to vrijeme Padre Pio nije bio lišen svetosti što mu je Božja dobrota dobrohotno htjela udijeliti. Nakon njegova odlaska s ovog svijeta, njegovo poslanje je nastavljeno u svezi spašavanja duša, odnosno Padre Pio i dalje nastavlja bdjeti nad dušama. Dok svijet proživljava jednu veliku moralnu krizu, odnosno nalazi se u vremenu velike iskvarenosti, milosrđe Božje čeka na svijet da se okoristi njegovim neizmjernim zaslugama.
Svoje čistilište Padre Pio je proveo ovdje na zemlji, označen ranama raspetog Krista Gospodina, s dušom uronjenom u mučnu tjeskobu sličnu onoj koju je Isus proživljavao na križu za vrijeme svoje agonije. Nadalje u svojim porukama govori ona duša koja je ljubila više Boga nego svijet, sposobna je u potpunosti okusiti otajstvo nebeskog Jeruzalema. Na žalost u svijetu se više živi bez vjere ili pak s malom vjerom. Stoga Padre Pio posreduje zbog onih duša koje ne znaju što znači prijeći sa zemlje u vječnost!
Riječ je o dušama koje zbog toga doživljavaju veliki strah, jer ne žive vjerskim praktičnim životom. Duše moraju ljubiti istinski život u vjeri koja ih vodi ka Kristu Gospodinu. Ljudsko tijelo mora biti sredstvo, tijekom putovanja koje vodi na vječnu nebesku svadbenu gozbu. Kršćanin vjernik što više obuzdava svoje tijelo mrtveći tjelesne strasti, njegovo se tijelo sve više pročišćuje, služeći se s tijelom čineći dobra, stoga će sve više sjati u blaženoj vječnosti. Duša u odnosu na tijelo je životno središte čitavog ljudskog bića.
U svom daljnjem izlaganju Padre Pio govori svom subratu u svećeništvu da se zauzme kod duša na zemlji u svezi čašćenja Majke Marije. Duše koje se nalaze u nebu vide svu nečistoću koja nažalost vlada u srcu mnogih ljudi. Sotona knez svijeta nažalost uspio je mnoge duše na zemlji pobuniti protiv Boga i njegovih planova u svezi otkupljena i spasenja svijeta od propasti i vječne smrti. Koje zaprepaštenje i strah duše na nebu osjećaju izražavajući se ljudski, vidjevši kako će beskonačna Božja pravda kazniti suludi svijet, koji prezire i vrijeđa njegovo neizmjerno Veličanstvo.
Stoga su duše blaženih razljućene i žalosne što će morati prisustvovati s užasom velikoj i strašnoj kazni koja će zadesiti svijet ako se ne obrati i vrati Bogu. Nažalost svijet iz dana u dan sve više hoda u tminama živeći sramotnim nemoralnim raskalašenim životom. Unatoč tome što su duše na nebu ispunjene radošću, tjeskobno dršću, jer ima još mnogo njihovih na zemlji kojima prijeti vječna smrt.
Stoga Pio požuruje svog brata svećenika neka žurno piše sve što mu on govori. Neka pokrene ljudska srca koja se još valjaju u blatu grijeha na kajanje. Ukoliko se ne pokaju i ne promijene način života, oni će prvi stradati od oluje koja će ih odnijeti, jer upravo po njima zlo dolazi u svijetu.
Stoga, Bog traži od posvećenih duša neka svojim životom svijetle u tmini svijeta. Posvećene duše moraju čitavom svijetu obznaniti da je Djevica Marija Bezgrješna; duše koje ne žele u svom životu opsluživati čistoću i djevičansku uzdržljivost, nisu dostojne boraviti u službi Boga pokraj njegovih svetohraništa; mnogo moliti i postiti, te višekratnih posjeta Isusu-Euharistiji; potrebne su duše-žrtve, duše čiste, jer trpljene čistih duša dira srce Božje. Kršćani vjernici se moraju trgnuti od sna i probuditi.
Na prvom mjestu, Bog je stvorio čovjeka koji ne smije gubiti vrijeme u kojem živi, nego mora misliti na svoje spasenje. To znači da čovjek ne smije biti pasivni promatrač u svom životu, nego mora aktivno sudjelovati na polju spasenja. Na drugom mjestu, kršćanskom narodu utuviti u glavu o nužnosti življenja u prisutnosti Božjoj. Bog reče Abrahamu: “Hodaj u mojoj prisutnosti i budi savršen”. Josip sin Jakovljev je u kući Putivarovoj odbio učiniti zlo djelo: “Kako bih mogao učiniti zlo u prisutnosti mog Boga”. Bog je na kraju nagradio Josipa.
Čestita djevojka Suzana, pozvana na grijeh, bila je svjesna: “Bog me gleda”. Nakon toga hrabro se i odlučno suprotstavila s riječima “ne”. Gospodin je po proroku Danijelu oslobodio klevete. Svetohranište je izvor našeg kršćanskog života, životna potpora, mir, pomoć, utjeha umornim dušama. Kršćani vjernici uistinu moraju živjeti od žive vjere koja uzdiže duše prema Bogu, a ne da svakodnevno sve više tonu u ovozemaljsko prolazno i svjetovno. Duše koje se ne približuju Euharistijskom žaru (žeravici), ukočiti će se od studeni.
Stoga treba živjeti s dubokim uvjerenjem da moramo svim srcem i umom ljubiti Gospodina, služiti mu i dosljedno živjeti svoj vjerski život u zajedništvu s Bogom. Nadalje, duša koja želi i traži posjet Boga, mora se odvojiti od svijeta i njegove zavodljive buke. Ljubiti Boga to je najveća životna dužnost.
Božja volja je da se najprije služi sa mnom a onda s tobom dragi brate. Drugim riječima Bog je odlučio objaviti svoju volju preko mene Padre Pia, a ja dragi brate od tebe želim da je onda prenosiš poganskom svijetu u kojem živiš. Svijet nije svjestan da upravo proživljava strašne i mračne dane, u kojima sjene smrti utapaju i guše ljude vodeći ih prema njihovim toliko željenim užicima. Bog je dao ljudima tolika dobra da mogu dobro živjeti na zemlji, ali im je ostavio dragocjena sredstva za spasenje njihovih Bogu dragocjenih duša. Drugim riječima, ljude “žive” svoj život uronjen u neznaboštvo, jer su im srca podla i zla.
Nažalost, među ljudima prevladava sebeljublje na štetu drugih čestitih i poštenih ljudi, koji u svom životu stalno misle na Boga i život vječni. Gospodin ne može više trpjeti toliko nepravdu na svijetu, koja proizlazi iz ljudske taštine i oholosti, jer su im srca ogrezla u grijehu. S obzirom na ljudski vijek trajanja života na zemlji, Bog svoju djecu poziva na budnost života, te da iziđu iz životnog mamurluka. Poziva ih na pokoru odnosno molitvu i post, jer ako se u srcu ne pokaju i obrate smrtne sjene će ih slijediti i u vječnu smrt strovaliti.
Zbog nemara i popustljivosti svećenika, u ljetnim mjesecima crkve se oskvrnjuju nedoličnim odijevanjem od strane neodgovornih i nesavjesnih vjernika. Drugim riječima, kao da nema više poštovanja prema svetom mjestu. Nažalost žene danas svojim nedoličnim ponašanjem, kvare čovječanstvo, društvo i obitelj i nedužne male duše. Neka se ugledaju na čednost, ljepotu i krepost i bezazlenost Djevice Marije koju navodno štuju.
Dvostruka žeđ muškarce baca u ponor, a to su žeđ za novcem i moć, odnosno vlast. Dok žene potpuna razuzdanost podbada. Smisao kršćanskog vjerničkog života na zemlji je život bogaćenja za vječni život (nebo). Krist Gospodin svoje je apostole pozivao na budnost: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast”. Molitva nas drži budnima i spašava nas, a onaj tko ne moli ne spašava se. Molitva oživljava našu vjeru i hrani nam dušu. Molitva je jedno od sredstava našeg spasenja.
Na kraju se Padre Pio na poseban način obraća Bogu posvećenim osobama odnosno svećenicima. Veliko je svećeničko dostojanstvo s kojim su zaogrnuti. Svećenička srca su oltar Božji, gdje se on žrtvuje. S obzirom da čuvaju bezgrješno intimno sjedinjenje s Gospodinom, posvećenim svećeničkim dušama osigurana je posebna zaštita neba. Drugim riječima, Božji svećenici imaju sva sredstva da sačuvaju čistoću i nevinost duše posvećene Bogu. Bogu posvećene svećeničke duše moraju svakodnevno umrtviti svoja osjetila kod očiju a posebno kod ušiju, odnosno prisna druženja koja su grob čistoće življenja s Bogom.
Nadalje, Padre Pio se osvrće na problem rastave koja je grdoba i sramota zadnjih vremena, odnosno dovršenje prokletstva Božjeg na zemlji, tj. nad čitavim čovječanstvom. Bog je blagoslovio nerazrješivost ženidbe: “Što Bog združuje čovjek neka ne rastavlja”. Bezbožni, okrutni i bezumni ljudi u dogovoru sa Sotonom viču: “Mi hoćemo rastavu! Sačinimo obitelji siročadi! Umnožimo sablazni i pokvaru u svijetu”. Posebno se osvrnuo na grijeh preljuba, što ga neprijatelji i progonitelji Crkve hoće uvesti u Italiju i u ostatak Europe i svijeta.
Nažalost čovječanstvo na zastrašujući i zabrinjavajući način sve više hita i tone u ponor smrti. Krik alarma, i duboke gorčine sve više zahvaća tjeskobni duh Crkve, Namjesnika Kristova i njihovih članova. Nažalost: “sve političke snage otrovane su zlom, ali Bog se duboko gnuša pred vašom ohološću”. Pontifeks, Vrhovni Svećenik, Namjesnik Kristov na zemlji s ljubavlju bdije na budućim moralom čovječanstva; i zbog toga svijet se mora prestati boriti protiv Boga i njegova namjesnika na zemlji.
Ljudi na svijetu moraju tražiti Boga, jer postoji samo jedini istinski zakon na zemlji a to je Božji zakon istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kroz istinsku molitvu ljudi se moraju okrenuti prema raspetom Kristu Gospodinu. Neka se u ljudskim srcima zapali plamen istinske ljubavi prema Gospodinu. Bezgrješno Srce Marijino je velika pomoć svijetu i ljudima koji žive u njemu, zaključuje Otac Pio.
