Najopasnije je ono zlo kojega nismo zasićeni
“Alkoholičar može doživjeti epizodu koja ga toliko ponizi da se na koncu odrekne ovisnosti; netko tko robuje otrovnome opsesivnom emocionalnom odnosu može doživjeti takvu situaciju s partnerom da naposljetku odlučno napusti tu osobu. Najopasnije je ono zlo kojega nismo zasićeni.”
Nakon molitve za iscjeljenje neki intenzivno proživljavaju svoje zarobljenosti kako bi se protiv njih mogli pobuniti, pokazati otpor, doživjeti zasićenost s preporodom, kako bi se na taj način mogli izvući s dna, vratiti svijest slobodnu od demonskih zaraza, vlastiti identitet.
Alkoholičar može doživjeti epizodu koja ga toliko ponizi da se na koncu odrekne ovisnosti; netko tko robuje otrovnome opsesivnom emocionalnom odnosu može doživjeti takvu situaciju s partnerom da naposljetku odlučno napusti tu osobu. Najopasnije je ono zlo kojega nismo zasićeni.
Oduprijeti se zlu možeš samo onda kada stojiš na korak do paklenih vrata, kada si tik do njih. Tada postaješ tvrd kao stijena. Što može učiniti milost koju dobivamo od Isusa – u to se uvjeravamo tek u trenutku kada doživljavamo bespomoćnost spram zla, a usprkos tome ne podliježemo mu te nas kušnje ne mogu svladati. To je također trenutak kada spoznajemo same sebe takvima kakvima uistinu jesmo.
Jedan ovisnik o alkoholu pripovijedao mi je kako je na Veliki četvrtak pošao u crkvu na Misu te je od trenutka primanja svete pričesti imao u srcu misao da kupi alkohol u obližnjoj trgovini. Kada je ušao u trgovinu, ni sam nije znao zašto je umjesto alkohola kupio komad kruha. Tako djeluje milost – spoznajemo vlastitu bespomoćnost naspram kušnji te na vlastito čuđenje doživljavamo izbavljenje iz nje. Trenutak najveće slabosti pokazuje se tada kao šansa pojave moći s Neba.
Book.hr
