Danas se spominjemo brojnih poznatih i nepoznatih mučenika srijemske Crkve. Oni su za vrijeme progona kršćana u III. i IV. stoljeću svojom krvlju zalijevali sjeme kršćanstva na našem tlu. O tim mučenicima svjedoče sigurni povijesni podaci iz vremena krvavih progona, osobito za cara Dioklecijana.
Najpoznatiji su sv. Dimitrije, sv. Irenej biskup, sv. Anastazija ili Stošija, đakoni Donat i Fortunat, Sedam srijemskih djevica, Sinerot, djevice mučenice Bazila i Maksima, Klaudije, Kastorije, Simforijan, Nikostrat i Simplicije. Za seobe narodâ u 7. stoljeću, relikvije srijemskih mučenika ponajviše su prenesene u Italiju, gdje su pohranjene po različitim crkvama. U Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji danas se slavi zajednički blagdan svih srijemskih mučenika.
Taj je blagdan, kao i uopće štovanje srijemskih mučenika, dobio na važnosti 1976. godine. Tada je đakovački i srijemski biskup Ćiril Kos, nalazeći se 15. siječnja u Zadru na proslavi sv. Stošije, kod svečane koncelebracije zamolio zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka dio svetačkog praha sv. Anastazije koji bi se prenio u Srijemsku Mitrovicu. Do ispunjenja molbe došlo je 24. listopada iste godine.
Sveti Emerik, sin svetoga ugarskog kralja Stjepana, rođen je početkom 11. stoljeća. Njegov otac dao je za mladoga kneza napisati upute o pravednom vladanju, a htio ga je postaviti i suvladarom. Emerik se oženio grčkom princezom, a ubrzo nakon krunidbe 1031. godine, ubijen je u lovu. Poslije njegove smrti napisani su brojni životopisi i uvelike mu se proširilo štovanje. Njegovom proglašenju svetim osobito je pridonio kralj sv. Ladislav. Ikonografija ga prikazuje kao mladog viteza ili vojvodu s ljiljanom. Tako je prikazan i na oltaru u zagrebačkoj katedrali, a posvećena mu je i župna crkva u Šestinama.
