Molitva za djecu koja su otpala od vjere: “Još uvijek se nadam da će Isus vratiti moju djecu sebi”
Molitva za djecu koja su otpala od vjere: “Još uvijek se nadam da će Isus vratiti moju djecu sebi”
“Mogli smo osjetiti zatišje pred buru, promjenu u načinu na koji je govorio, u načinu na koji se odnosio prema drugima. Vidjeli smo kako njegovo srce otvrdnjuje prema Bogu, Crkvi, nama. Neki bi rekli da je to adolescencija, ali uvijek se činilo da je više od toga”, piše u svjedočanstvu koje vam sa portala hkm.hr prenosimo u nastavku.
Molili se, družili se, grlili, stvarali posebno vrijeme – sve smo to radili i to je održalo naše odnose na životu, poput puhanja u žeravicu. Nismo bili sveci, bili smo roditelji. Bili bismo pretvrdi, premekani, previše pričljivi, previše tihi, previše molitveni, a opet nedovoljno svjedočimo.
Osjećate se kao da pokušavate održati dvorac od pijeska protiv plime svijeta. Osjećate kao da će svijet pobijediti, a djeca otići. Kao roditelji, osjećali smo se kao da se valovi razbijaju, piše Maggie Green s portala Catholic Exchange.
Vaša obitelj je Tijelo Kristovo, i kada Ga netko, bilo tko, napusti, ostavlja cjelinu tamo gdje bi tijelo trebalo biti.
Ne postoji mala količina traženja duše kada netko koga volite napusti vjeru. Tražite u sjećanju onaj trenutak kada ste promašili, i gledate na svaki korak pomalo kao na dokaz da ste podbacili kao katolik u svojim mračnijim trenucima. Nije li to lak plijen za očaj i frustraciju? Ljudska je želja htjeti pobijediti, svu svoju djecu prikazati kao talente u Evanđelju – Učitelju. “Vidiš, imao sam dva talenta, napravio sam još ovoliko.”
Biti Kristov prijatelj ne znači da ćete imati život bez patnje, biti Kristov prijatelj znači da je On s vama usred oluje.
Pokušali smo zadržati kurs. Išli su u katoličku školu. Vodili smo ih na tjednu misu. Molili smo. Znali su u što vjerujemo. Molili smo s njima, molili smo za njih, a ipak su, nekako neki od njih otišli, na ovaj ili onaj način. Vaša obitelj je Tijelo Kristovo, i kada Ga netko, bilo tko, napusti, ostavlja cjelinu tamo gdje bi tijelo trebalo biti
. Sveta Monika je poznavala ovu bol; ona nas prati. Ona ustrajava s nama u molitvi. Ona nam također daje uzor, obećanje da će Krist potražiti naše voljene, sjesti s njima pokraj zdenca i pozvati ih da Ga slijede.
Trebamo prebroditi oluju i pouzdati se u Krista.
Apostoli su povikali: “Gospodine, spasi nas!”, a Isus je smirio oluju. Kada imate djecu ili voljene osobe daleko od vjere, želite znati da će se oluja smiriti. U Evanđelju, Isus je prekorio vjetar i valove i bio je začuđen nedostatkom vjere kod apostola. Trebamo prebroditi oluju, pouzdati se u Krista. On nas želi sve kod Kuće.
Biti Kristov prijatelj ne znači da ćete imati život bez patnje, biti Kristov prijatelj znači da je On s vama usred oluje. On je s vama u svakoj pošasti, u svakoj boli, u svakom trenutku agonije, u svim životnim bolima. On je umro za nas, On je umro za njih, On ih traži i sada.
Nismo mi njihov spasitelj, nego Isus. Moram često ponavljati tu lekciju jer sam palo stvorenje.
Lažna sigurnost kada vidimo svoju djecu poredanu u klupi može nas navesti na pomisao da će oni, budući da smo ih odgojili, zadržati vjeru. Bog je stvorio Eden za svoju djecu, oni su sagriješili. No, Krist će pobijediti. Naš je posao prebroditi oluju, odražavajući Njegovu ljubav, otkrivajući Njegovu ljubav i uvijek se pouzdajući u Njegovu Providnost.
