Molitelji protiv pobačaja nisu katotalibani
„Od Raja ostalo nam je samo cvijeće, zvijezde na nebu i…. dječje oči”.
Kad je Mala Terezija uskliknula – Isuse, ja sam tvoja lopta, loptaj se sa mnom! – kao da je novi lahor prodisao kroz svete knjige od sv. Jeronima do danas. Tako nekako je i naš Ante osjetio da je zvrk u Božjim rukama i zavapio – Zavrti me, Gospodine, da se odlijepim od zemlje, da budem tvoj zvrk, tvoj perpetum mobile od začeća do vječnosti, jer, samo začeti i rođeni životi „ … mogu bit plata Tvojoj ljepoti”.
Al gdje su ti začeti a nikad rođeni životi – bačeni i odbačeni u košmar podzemlja, u rupu tamnog zmaja, stare zmije. Kad se o tome počne misliti, čovjeku se zavrti u glavi. Gori smo od pingvina koji svoja jaja štite kao da su zlatna i u nemogućim uvjetima, na minus 60 C. Planeta Zemlja je postala kosturnica male djece. Mi dišemo crni zrak i sišemo crno mlijeko noći, tako nekako pjeva tragični pjesnik Paul Celan.
Jedno poslijepodne, na sam Božić, u jaslice, pored malog Isusa, dragi Bog je Anti stavio sve one male Isuseke koje će on spasiti uz pomoć svoje družine. I, odluka je pala. David kreće u boj protiv Golijata. Najopasniji boj na zemji, licem u lice s ocem laži, koji pod krinkom humanosti, znanosti i lažnog prosperiteta zatire svetost života. Autor knjige je svjestan da je to najplemenitiji boj od svih bojeva i da je puno zvanih al malo odazvanih.
Od oružja, umjesto praćke, ima samo molitvu, post i djela milosrđa…i naravno, suze. Ova knjiga je iskrena ispovijest jednog „urbanog ratnika” koja se čita na dah, čudesno otkriće Božjeg plana u jednom mladom čovjeku, tu, među nama, da se uhvati u koštac sa jednim tako duboko civilizacijskim problemom, ne samo vjerskim.
Inicijativa za spas nerođenih trebala bi biti sveopća, jer, radi se o spasu čovjeka kao vrste. Učesnici inicijative nisu nikakvi katotalibani, ultrakatolici i slično, kako ih mnogi prozivaju, već jednostavni ljudi koji po savjesti znaju da je nemoguće biti zdrav i spavati sa leševima u ormaru.
Zakoračili smo, preko pravnih zakona i drugih opće – društvenih čimbenika u jedno zaista mračno doba. Unazad par godina Inicijativa 40 dana za život se proširila u 35 gradova diljem Lijepe naše. Ona kuca na srca i savjest sviju nas jer, skoro da nema u Hrvatskoj obitelji koja nije, posredno ili neposredno, pogođena zlom pobačaja. I zato je za mnoge iritantna.
Jer traži od nas da se, bez obzira na vjeru ili naciju, pogledamo u ogledalo i odlučno stanemo na stranu dobra, da iskoračimo. Svaki iskorak od uobičajenog nosi mnogo problema a plodovi su neizvjesni. Ali, kao što vatra mora gorjeti il ptica letjeti tako i taj pokret za život mora živjeti. Lov na čovjeka je davno otvoren i mi se moramo braniti.
Ante, vjerujem, nije napisao knjigu da bi veličao sebe već naprotiv, kao da sam stoji začuđen pred svojim životom i kako ga je dragi Bog vodio, oduvijek pomalo „uvrnutog”, njega, koji je svojim „šalama” živcirao ili pak nasmijavao studente i profesore na studiju teologije – bio je svoj oduvijek, ludost i mudrost išli su sa njim ruku pod ruku. Primjer za to je i prikaz verbalnog duela sa don Damirom Stojićem u ljetnom kampu, prava literarna, ali i psihološka poslastica.
Tu već vidimo da Ante, kad zapne, ne odustaje. Pravi Božji magarac rađao se uz potporu mnogih oko sebe, tu je i pater Glogović, Antina žena Sara i stotine molitelja pred bolnicama koji su ozbiljno prihvatili Inicijativu.
Svako rođeno djetešce je nova „maslina u bisagama” ali i velika odgovornost. To je pravi Pokret za spas dječjih očiju koje će, ili već jesu, ugledale svijet. Završit ću pohvalu ovom bezazleno – mudro napisanom štivu ni više ni manje nego s Danteom: „Od Raja ostalo nam je samo cvijeće, zvijezde na nebu i…. dječje oči”.
Al, za te dječje oči, za te „mrvice” sa rajskog stola, jedino nam vrijedi živjeti i boriti se.
Podsjetimo, na čistu srijedu počela je korizmena kampanja 40 dana za život, u 33 hrvatska grada na 35 mjesta bdijenja, a svi su pozvani na molitvu, post i bdijenje za nerođene i sve one pogođene pobačajem i u svojim domovima.
www.medjugorje-news.com/ dnevno.hr
