Mogu li duše iz raja,čistilišta i pakla dolaziti na zemlju?
Je li moguće da nas naši pretci obilaze u takvu stanju i ako jest, zašto to Bog dopušta? Je li to potrebno? Ako to nije moguće, o čemu se zapravo radi? Je li to sve u ljudskoj glavi ili možda zapravo zloduh koji nas na taj način želi uhvatiti?
Prvo je važno razjasniti što se misli pod duhovima. Narodna vjerovanja pod tim pojmom najčešće podrazumijevaju stanje između života i smrti, stanje u kojem je duša napustila tijelo, ali ne i zemlju. S obzirom na to da čvrsto vjeruje u zagrobni život, takvo je stajalište Katoličkoj Crkvi strano. Smatramo da nakon smrti duša po svojim zaslugama odlazi u raj, pakao ili čistilište, iz čega proizlazi to da ne postoji neki oblik dodatnoga boravka na zemlji prije odlaska u te prostore.
Međutim, možda možemo tvoje pitanje malo preformulirati i reći: Mogu li duše iz raja, pakla ili čistilišta povremeno dolaziti na zemlju? Tu je odgovor potvrdan. Iako su takvi događaji izvanredni, oni su dobro poznati u kršćanskoj povijesti. Dosta svetaca, pa i sam don Bosco, imali su priliku (po
Božjem dopuštenju) vidjeti preminule duše. Čak i Biblija spominje takve slučajeve. Međutim, ono što je presudno važno upamtiti jest da se takvi izvanredni susreti događaju uvijek i isključivo po Božjem
dopuštenju i u svrhu nekoga većeg cilja. To mogu biti poruke ohrabrenja, upozorenja, vizije i sl.
Prema tome, ne bismo smjeli gajiti strah vezano za takve pojave. Strah je više znak onoga prvog. folklornog vjerovanja, u kojem duše koje lutaju zemljom samovoljno mogu napadati ljude i nanositi im zlo. S druge strane, ako znamo da se susreti događaju samo kao dio Božjega promišljaja, ne bismo trebali imati straha ni bojazni. Katekizam inače ovu temu ne obraduje posebno, ali se dotiče jednoga važnog aspekta: da nipošto ne smijemo sami izazivati takve susrete. To znači da se vjeri protivi svaki
oblik zazivanja duhova, spiritizma i sl.
Evo što nam poručuje Katekizam Katoličke Crkve:
Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tomu da se, u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost.
Nesmotrenost može biti manjak odgovornosti. Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduha, zazivati duše pokojnika, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu otkriti budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenja i kocki, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u protuslovlju s čašću i štovanjem, združenim sa
strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.
don Damir Stojić
www.medjugorje-news.com /bitno.net
