Moć sakramenta ispovijedi: “Đavao nije bio u stanju izreći niti jednu osudu grijeha koji su …”
Moć sakramenta ispovijedi: “Đavao nije bio u stanju izreći niti jednu osudu grijeha koji su …”
U jednom fratarskom samostanu živjelo je nekoliko fratara i među njima su se na neki način izdvajala dva fratra. Jedan od dvojice je često sudjelovao kod egzorcizama i o tom je volio govoriti. Drugi je bio veseljak za kojeg su braća znala kako ima dosta grešnih navika.
Nekako se dogodilo da je ovaj drugi trebao pomagati kod sljedećeg egzorcizma zamjenjujući bolesnoga subrata. Egzorcizam je trebao biti za dva tjedna i ostali su se fratri već počeli `veseliti’ onome što bi se moglo dogoditi. Naime, često se dogodi da đavao iz opsjednute osobe prisutnima očituje njihove grijehe ako nisu u stanju milosti.
Ovaj se je fratar našao u vrlo nezgodnoj situaciji. I što se dogodilo? Đavao je zaista tom fratru pred prisutnima izgovorio sve njegove grijehe – no dogodilo se je nešto poprilično iznenađujuće – nije spomenuo niti jedan grijeh koji se je dogodio prije prethodne nedjelje. Naime, fratar se je dobro ispovjedio i đavao nije bio u stanju izreći niti jednu osudu grijeha koji su bili ispovjeđeni.
Nije li nevjerojatno koliku moć ima sakrament ispovijedi? Mi se bojimo Boga i njegove osude, a đavao, kojeg Biblija označava optužiteljem ljudi nije u mogućnosti osuditi nas za ono što smo ispovjedili. Kako će nas onda Bog osuditi?
Na žalost, prečesto dopuštamo da ljudi oko nas, pa čak i naši najbliži, umru bez sakramenta pomirenja. Bojimo im se prići i nagovoriti ih na ispovijed. Mislimo kako bi im to možda bilo nezgodno. No, ne možemo ni zamisliti koliko će im biti nezgodno kad stanu pred konačni sud!
Poznajem dvije osobe kojima to nije nezgodno. Jedna je od njih žena, majka s mnogim svojim problemima. Imao sam prilike nekoliko puta s njome iskreno razgovarati i za nju se pomoliti.
Ona sama ima mnogo problema i ni po čemu se ne razlikuje od prosječnog katolika koji redovito ide u crkvu. No, Bog joj je na jednom molitvenom sastanku dao riječ proroštva kako će po njoj mnoge duše u njihovu posljednjem času izmiriti sa sobom.
I zaista, od tada kad god čuje da je netko na umoru, a ne želi prihvatiti svećenika, ona odlazi u posjet i nagovara umirućeg na ispovijed. Kaže mi kako su neki bili toliko tvrdoglavi da je do njih morala dolaziti nekoliko puta.
No, do sada su svi popustili i tijekom desetak godina uspjela je uvjeriti mnogo osoba koje su iz raznoraznih razloga odbijale svećenika. Jedan od najčešćih razloga je taj što ljudi godinama ne odlaze u crkvu pa ih je jednostavno sram pozvati svećenika.
Zamislite koliko je ljudi završilo u paklu ili čistilištu zbog malo ‘neugodnosti’! Iz početka su sumještani s porugom gledali na tu ženu i smatrali je čudakinjom, no sada se većina njih potajno nada da ih neće zaboraviti kad dođe njihov sat!
Druga osoba je moj pokojni otac. On nije mnogo posjećivao svoju rodbinu i prijatelje, ali kad je to činio, svi smo znali da se radi o nečem ozbiljnom. I on je imao nevjerojatnu sposobnost uvjeriti ljude da se prije smrti izmire s Bogom. Jednom sam razgovarao s njime o tome i rekao mi je kako pamti teške dane svih tih osoba u kojima su se oni pokazali na neki način dobrima prema drugim ljudima.
Dovoljno mu je bilo da je znao barem nešto dobro o osobi, kako bi bio siguran da će uspjeti. I zaista, kad ljudima u takvim situacijama progovorimo o njihovim dobrim danima, o onome što su učinili dobro, oni zaista puno lakše mogu prihvatiti činjenicu da ih Bog želi spasiti unatoč tome što možda dugo vremena nisu marili za njega.
Moj savjet župnicima je da svakako učine sve što je u njihovoj moći da nitko od njihovih župljana ne umre bez ispovijedi. Na prvom mjestu je svakako molitva, a jednako bi tako trebalo imati pogodnu osobu koja će na ispravan način znati uvjeriti, a možda i pripremiti umirućeg za dobru ispovijed.
Ako ne mislite tako, pripremite dobre alibije za trenutak vašeg suda jer će vas Gospodin pitati što ste to važnijega radili od spasavanja povjerenih vam duša od pakla!
