MJESTO VELIKIH MUKA Anđeo ju je poveo u ponore pakla ‘da ni jedna duša ne može izgovoriti da ga nema’: ‘Tamo su ove duše…’
Sestra Marija Faustina pripada danas najpoznatijim svecima Crkve. Po njoj Isus na poseban način posreduje svijetu poruku o Božjem milosrđu. S dvadeset godina stupila je u kongregaciju Naše Gospe od Milosrđa, nakon neuspješnih pokušaja s drugim samostanima.
Redovničko ime joj je Marija Faustina. Tijekom 13 godina koje je provela u kongregaciji, imala je brojne izvanredne milosti poput dara kontemplacije, proricanja, čitanja ljudskih srdaca, pri čemu je dosegla vrhunac sjedinjenja s Bogom na zemlji. Imala je poseban odnos i s anđelom čuvarom, a jedan ju je proveo i u ponore pakla. Kako sama kaže o tome je progovorila po Božjoj zapovijedi da ni jedna duša više ne može reći da pakla nema…
Ovako o tome piše u svom dnevniku:
‘Danas me je jedan anđeo vodio u ponore pakla. To je mjesto velikih muka.
Njegova površina je užasavajuće velika. Vrste muka što sam ih vidjela su slijedeće: prva muka koja čini pakao je gubitak Boga; druga – trajno predbacivanje savjesti; treća – ta se sudbina neće više nikada promijeniti; četvrta muka – vatra, što prolazi dušom, ne razarajući je; to je užasna muka; to je čisto duhovna vatra zapaljena Božjom srdžbom; peta muka – stalna tama i užasno zagušljiv miris; premda je tamno, đavli se uzajamno vide i proklinju dušu; oni vide svo zlo drugih i također svoje vlastito; šesta muka – neprestano sotonino društvo; sedma muka je užasni očaj, mržnja prema Bogu, hule, proklinjanje, psovanja.
To su muke koje zajednički trpe svi prokleti. Ali to još nije kraj. Postoje još posebne muke za duše, naime muke osjetila. Čim je pojedina duša sagriješila, time se kažnjava na strašni i neopisivi način. Postoje užasne pećine i bezdani mučenja, gdje se jedna muka razlikuje od druge. Naočigled te užasne muke bila bi umrla da me nije zadržala Božja svemoć. Grešnik treba znati da će biti mučen cijelu vječnost organom kojim je griješio.
O ovom pišem na Božju zapovijed, da ni jedna duša ne može izgovoriti da nema pakla, ili da tamo nitko nije bio i ne zna kako je tamo. Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovjedi u bezdanima pakla i da bih izvjestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti. Đavli me jako mrze, ali po Božjoj zapovjedi moraju me slušati. Što sam napisala oskudna je slika onog što sam vidjela. Jedno sam mogla zamjetiti, tamo su većinom duše koje nisu vjerovale u postojanje pakla. Kad sam došla k sebi nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego tebe uvrijediti i najmanjim grijehom.” –
O Isusovom milosrđu – od pakla će se spasiti oni koji vjeruju u moje milosrđe!
Danas sam čula ove riječi: Milosti koje ti dajem nisu samo za tebe, nego i za velik broj duša…A u tvom je srcu moje stalno boravište. Uprkos bijedi, koja jesi, sjedinjujem se s tobom, oduzimam ti tvoju bijedu i dajem ti svoje milosrđe. U svakoj duši činim djela milosrđa. Što veći grješnik, to veće pravo na moje milosrđe. U svakom djelu mojih ruku potvrđuje se moje milosrđe. Onaj tko se uzda u moje milosrđe neće propasti jer su svi njegovi problemi moji problemi i neprijatelji će biti zgaženi pod mojim nogama.” Isus svetoj Faustini (Dn.723)
WWW.MEDJUGORJE-NEWS.COM/dnevno.hr
