Misterij oko smrti Pape s najkraćim pontifikatom- Papu su ubili masoni ?
Misterij oko smrti Pape s najkraćim pontifikatom- Papu su ubili masoni ? Nakon 33 dana papinstva pronađen je mrtav. Knjiga koja dokazuje da ga je ubila masonerija prodana je u 6 milijuna primjeraka
Ujutro 29. rujna 1978. Vatikan je izdao kratak i zapanjujući bilten, u kojem je objavio da je papa Ivan Pavao I. umro od srčanog udara, a tijelo mu je u krevetu otkrio svećenik koji je služio kao njegov osobni tajnik.
Za nekoliko dana proširile su se glasine o nevaljanoj igri. Kardinali u Rimskoj kuriji tražili su pojašnjenja. Kada je talijanska televizijska služba otkrila da je Vatikan krivo identificirao osobu koja je pronašla tijelo, osjećaj misterije je samo rastao: što bi moglo objasniti kako je papa, u dobi od 65 godina, mogao umrijeti nakon samo 33 dana na poziciji pape?
Četiri desetljeća kasnije, Ivan Pavao I. je na putu prema svetosti. Vatikan je najavio da će biti proglašen blaženim, nakon što je njegovoj intervenciji pripisano prvo čudo – ozdravljenje kritično bolesne 11-godišnje djevojčice u Buenos Airesu 2011. godine. Tijekom godina mali broj ljudi se upustio u raskrinkavanje slučaja, svaki je imao drastično različite pristupe – a samo neki se priklanjaju činjenicama. Naslijeđe Ivana Pavla I. postalo je definirano ne samo misterijom i zavjerom, već i natjecateljskim pokušajima da se stvar ispravi.
Papa Ivan Pavao I: ‘Mali čovjek naviknut na male stvari…‘
Ono oko čega se svi izvještaji slažu je da je Ivan Pavao I. bio papa drugačiji od mnogih drugih. Potjecao je iz siromašne obitelji iz talijanskih planinskih šuma. Nikad nije želio biti ništa više od seoskog svećenika. Brzo je izabran na konklavi koja je trajala samo 26 sati, a nakon izbora ostavio je dobar dojam u javnosti. Uklonio je dio pompe o vatikanskom uredu. Koristio se jednostavnim jezikom. “Nikad nisam mogao ovo zamisliti”, rekao je Ivan Pavao I prvog dana svoje kratke vladavine.
Zatim je, mjesec dana kasnije, završio njegov pontifikat — najkraća vladavina od ranih 1600-ih — i katoličkom je svijetu prepušteno da shvati neobjašnjivost.
Teorija krimi pisca
Zašto je Vatikan krivo izvijestio tko ga je pronašao? Zašto je došlo do prividne žurbe s balzamiranjem tijela, bez obdukcije? Pitanja su se vrtjela godinama prije nego što je britanski pisac krimića David Yallop objavio knjigu o tom slučaju i zaključio da crkva zasigurno prikriva ubojstvo. Njegova teorija je bila da je Ivan Pavao I. bio otrovan, srušen od strane vatikanske duboke države neposredno prije nego što je uspio otkriti korupciju na najvišim razinama. Yallopova knjiga iz 1984., “U Božje ime”, nudi oskudne izvore ili dokaze.
No, stekao je popularnu moć povezujući priču s pravim vatikanskim bankarskim skandalom – onim koji je uključivao masonsku ložu i talijanskog bankara koji je umro pod misterioznim okolnostima. U Yallopovoj teoriji, smrt Ivana Pavla I. bila je dio te priče, jer je iza kulisa uperio oko u financijsku korupciju, stavljajući Kuriju na rub.
Yallop je imenovao šest ljudi koji bi mogli dobiti ako papa bude iznenada smijenjen. Jedan je bio nadbiskup Paul Marcinkus, krupni Amerikanac koji je bio na čelu Vatikanske banke. U najupečatljivijoj sceni knjige, Yallop opisuje kako je ošamućeni Marcinkus uočen unutar vatikanskih zidina u neobično rano jutro kada je otkriveno tijelo Ivana Pavla I.
“Marcinkus je imao motiv i priliku”, napisao je Yallop.
Vatikan je te tvrdnje nazvao “apsurdnim”. Ali knjiga je zapravo postala drugi izvještaj o tome kako je Ivan Pavao I. umro, nakon onog službenog, vatikanskog. Knjiga “U ime Božje” prodana je u 6 milijuna primjeraka.
Izvještaj o papi koji je htio umrijeti
Prema standardima crkve koja rijetko pokušava razjasniti kontroverze – i doista ostaje na određenoj razini misteriozna – njezin sljedeći korak bio je hrabar protuudar. Godine 1987. nadbiskup John Foley, službenik vatikanskog ureda za komunikacije, stupio je u kontakt s još jednim britanskim novinarom i autorom, Johnom Cornwellom, ponudivši mu misiju raspršivanja neistina. Cornwell, propali katolik i bivši sjemeništarac, uputio se u Rim i počeo kucati na vrata ključnih igrača. Nakon što su bili pozvani na privatnu misu s Ivanom Pavlom II. – što je de facto blagoslov za projekt – mnoga od tih vrata počela su se otvarati.
Nije mu trebalo dugo da pronađe središnje nedostatke u teoriji zavjere.
Vatikan je lažno naveo tko je pronašao tijelo, pokazalo se, jednostavno zato što iz srama nisu htjeli priznati da je žena – redovnica koja radi u papinskim stanovima – bila ta koja je ušla u papinsku spavaću sobu. Štoviše, činilo se da Ivan Pavao I. nije imao tajni plan, niti apetit za kopanjem po crkvenim financijama. A posredni dokazi korišteni za povezivanje Marcinkusa s zavjerom za ubojstvo mogli su se lako odbaciti: nadbiskup je rano ustao i bilo mu je uobičajeno biti u Vatikanu do 6:30 ujutro.
Misterij oko smrti Pape s najkraćim pontifikatom- Papu su ubili masoni ?
Cornwell je, u tom smislu, služio upravo onoj ulozi kojoj se Vatikan nadao. Ali on je bio sve samo ne institucionalni glasnogovornik – i koristio je svoje duge razgovore s ogovarajućim prelatima da stvori novu teoriju o smrti Ivana Pavla I.
Prema narativu koji je Cornwell razvio, kratki pontifikat Ivana Pavla I. išao je prema katastrofi – i mnogi su u Vatikanu to mogli vidjeti. Kurija je ismijavala novog papu kao nesofisticiranog, djetinjastog. I lomio se pod pritiskom svoje uloge. Oslanjajući se uvelike na intervjue sa svećenicima-tajnicima Ivana Pavla I., Cornwell je opisao papu kako se svakodnevno pita: “Zašto su izabrali mene?” Ivan Pavao I. vjerovao je da je njegov odabir bio teška pogreška.
“On nije htio biti veliki papa”, rekao je Cornwell, koji sada ima 81 godinu, u telefonskom intervjuu iz Londona za washington post.
Cornwellova knjiga uključivala je anegdotu, koju je prenio jedan od tajnika Ivana Pavla I., John Magee, o danu kada je papa pustio da ubaci hrpu dokumenata dok je šetao vrtom na krovu. Stranice su zalepršale prema dolje, raspršile se po nekoliko krovova, a papa je bio u očaju govoreći: “O moj Bože, o moj Bože.” Magee je predložila Johnu Paulu da ode leći. Vatikanska vatrogasna brigada na kraju je uspjela prikupiti svaki komad papira. Ali sve vrijeme, papa je bio sklupčan u položaju fetusa na svom krevetu, prema Magee, slomljen čak i skromnim nedaćama.
Cornwell nije sumnjao da je smrt Ivana Pavla I bila prirodna – bilo srčani udar ili embolija. Papa je imao problema s cirkulacijom; potkoljenice su mu bile natečene. Žalio se na bolove u prsima nekoliko sati prije smrti.
Ali knjiga je, u svom najkontroverznijem dijelu, tvrdila da je smrt Ivana Pavla I bila povezana s njegovim slomljenim mentalnim stanjem. Jedna od papinih nećakinja, Lina Petri, rekla je da je možda papa pod stresom zanemario uzimanje antikoagulansa. (Petri je u intervjuu za The Washington Post rekla da “nikako ne može znati” je li njezin ujak uzimao ili nije uzimao lijekove.)
Knjiga je sadržavala detalje da je papa, nakon što je registrirao bol, odbio svoje osoblje da pozove liječnika.
U ovoj trećoj verziji priče – tragičnijoj od bilo koje zavjere, napisao je Cornwell – Ivan Pavao I. bio je papa koji je želio umrijeti. “Trebalo je samo njegovo odbijanje da posjeti liječnika i nepažnju drugih kako bi osigurali kraj koji je tako pobožno želio”, napisao je Cornwell. Mnogi vatikanski insajderi koji su svjedočili pontifikatu Ivana Pavla I. mrtvi su. Drugi su prestari ili oprezni da bi razgovarali. Cornwell kaže da je ispravno uokvirio papinu malodušnost. Opširno je razgovarao s papinim svećenicima-tajnicima. Obojica su mu pružila slične izvještaje o papi koji je spremno govorio o smrti.
“Nije želio ostati u svijetu”, rekao je jedan od papinih tajnika, Diego Lorenzi, Cornwellu.
No, u papinom rodnom gradu Canale d’Agordo u Italiji, u podnožju Dolomita, neki ljudi drugačije tumače tu papinu perspektivu. Kažu da je Ivan Pavao I., govoreći o smrti kao papa, radio ono što je godinama činio: pokušavao se pomiriti sa svojom smrtnošću.
Odrastao je u siromašnoj regiji u kojoj muškarci često nisu navršili 60 godina. Smrt dojenčadi bila je česta pojava. Jedan od njegove mlađe braće umro je kao beba, kao i tri starija brata – svi po imenu Albino. Dječak koji će postati papa dobio je isto ime kao ta pokojna braća i jedva je preživio prve dane, rođen s pupkovinom omotanom oko vrata.
U jednom od svojih javnih događaja kao pontifik, Ivan Pavao I. citirao je uspomenu svoje majke koja je rekla: “Morala sam te voditi od jednog liječnika do drugog i čuvati te cijele noći.”
Danas, međutim, samo nekoliko ljudi uopće pokušava odvagnuti različite priče. Falascina knjiga objavljena je u vrijeme kada je popularno zanimanje za slučaj jenjalo, a Cornwell kaže da njegova knjiga “nije napravila trag” u percepciji javnosti.
“Da se suočimo s tim”, rekao je Cornwell. “Puno je bolja priča reći da je ubijen.”
U Canale d’Agordou, u muzeju prepunom simbola iz života Ivana Pavla I., većina među hodočasnicima koji su ga posjetili vjeruje da je umro na zle načine. Tijekom godina ideja o ubijenom papi utonula je u popularnu kulturu, pa se čak pojavila i u zapletu filma “Kum, dio III”.
“To je nepokolebljiv mit”, rekao je Loris Serafini, ravnatelj muzeja. “Kažu da je bio čist čovjek koji se suprotstavio lošim ljudima.”
Muzej ima samo mali dio posvećen papinovoj smrti. Znak na zidu opisuje ono što se vjerojatno dogodilo u nekoliko rečenica – da je tijelo Ivana Pavla I. pronašla časna sestra i da je uzrok smrti vjerojatnije plućna embolija nego srčani udar. Ali u muzejskoj knjižnici, svaka konkurentska verzija onoga što se dogodilo nalazi se na polici.
Serafini je rekao da bi interes za papinu smrt mogao ponovno procvjetati ako bude proglašen svetim, a vjerojatno će biti još knjiga. “Nije gotovo”, rekao je.
