Međugorje – milosni izvori i pravo čudo

Međugorje je, zahvaljujući ukazivanju Kraljice Mira, od jednoga malog i nepoznatog mjesta postalo veliko hodočasničko mjesto – milosni izvor i pravo pravcato čudo. Ukazanja traju više od 43 godine. U Međugorju se osjeća stvarna nazočnost Božja i brižna ljubav Kraljice Mira. To je mjesto žarke molitve, potresnih obraćenja i velikih čudesnih ozdravljenja.

U Međugorju se nisu samo čudesa događala i dalje se događaju, nego je i ono samo postalo i ostalo velikim čudom. Već godinama u Međugorje dolaze milijuni hodočasnika. Što privlači tolike ljude da dolaze u Međugorje i što traže u njemu? Što ti ljudi donose u svojim srcima i dušama? Što
tamo nalaze i s čime se vraćaju svojim kućama? To najbolje znaju oni koji su imali milost biti u ovom milosnom mjestu.

Snaga milosti Božje u Međugorju je toliko jaka da se zorno pokazuje u brojnim izvješćima o obraćenjima i čudesnim duhovnim i tjelesnim ozdravljenjima. Mnogi priznaju da su se sreli u Međugorju s Nekim tko im je osobno govorio, tko ih je uvjerio da je On jedini istina o njima i svijetu i da je svemoćnom svojom ljubavlju okrenut prema njima.

Zato se nisu mogli vratiti kakvi su došli ili barem nisu mogli otići bez odluke da pokušaju biti novi ljudi, apostoli bratske ljubavi i mira.

Jedna gospođa priznaje da Međugorje ne može nikako zaboraviti jer se tu cijela njezina obitelj obratila.
Mnogi iskreno priznaju da bez Međugorja ne bi mogli zamisliti svoj sadašnji molitveni život, svoju potpunu promjenu, svoju osvjedočenu vjeru.

Tko sve može izbrojiti one koji priznaju da im je Međugorje toliko pomoglo i da su tu proveli najljepše dane svoga života, da ih uvijek nešto vuče da ga ponovno posjete. Mnogi hodočasnici priznaju da su u Međugorju doživjeli potresne trenutke života, svoje obraćenje.

Osjećaju se presretnima i stalno zahvaljuju Bogu na velikom daru obraćenja i molitve, potpunoga predanja i istinske radosti. U Međugorju sam našao mir koji sam čitava života tražio! Moleći na Brdu ukazanja iskusio sam Božju blizinu i njegovu ljubav!

Ja nisam mogao nikako oprostiti. Otkako sam se ispovjedio u Međugorju, dobio sam milost i sada lako opraštam. Otkada sam bio u Međugorju, više ne psujem i svake nedjelje idem u crkvu!U Gospinu mjestu naučio sam srcem moliti!

U Međugorju sam prvi put u životu doživio što je to sveta Misa i koliko nas Isus voli! U Međugorje rado dolazim i uvijek iznova dobivam snagu da mogu lakše postizati nove duhovne pobjede!

Zašto se Gospa ukazuje?

Povijest ukazanja pokazuje da se Gospa uvijek ukazivala ljudima pred velike i opasne događaje. Ako se u obzir uzme samo posljednje vrijeme, vidi se kako su njezina majčinska ljubav i briga za ljude u njihovim potrebama posebno dolazile do izražaja upravo u njezinim ukazanjima. Gospa svojim ukazanjima i porukama nastoji predusresti najgore.

Gospa se, primjerice, pojavila god. 1858. u Lourdesu i ukazala se Bernardici kad su Francuskoj, Europi i cijelom svijetu zaprijetili opasni moralni liberalizam i masonstvo. Slično se dogodilo god. 1917. u Portugalu, kad se ateističko-komunistička neman zagrozila svijetu užasnim nedaćama.

Isto tako se ukazala vidiocima deset godina prije strašnoga pokolja u Ruandi, gdje se govori o milijun i pol ljudskih žrtava. Pred tim opasnostima Gospa je išla kao brižna majka da upozori svoju djecu na velike opasnosti koje se spremaju doći, pokazivala izlaz iz njih i pružala potrebnu pomoć. Tako je bilo i s njezinim ukazanjem u Međugorju, koje se prvi put zbilo na 24. lipnja godine. I tu se Gospa ukazala deset godina prije nego je u Hrvatskoj i BiH izbio brutalni rat.

Gospa se u Međugorju ukazala s djetetom Isusom, pravim Bogom i pravim čovjekom u naručju. To je njezina poruka, dar i pomoć današnjem svijetu. Majka svih ljudi nije imala što važnije kazati, ni veće darovati, ni potrebnije učiniti.

A ljudi uopće niti imaju što važnije od toga čuti, ni što veće primiti, ni što potrebnije imati.
Međugorje je za mene bilo zadnji spas Tomas pripovijeda kako su ga roditelji odgojili u vjeri Jehovinih svjedoka. „Krivu sam sliku dobio o Bogu.

Bilo me strah Boga koji kažnjava za male sitnice. Priznajem, ponekad se govorilo i o Bogu koji ljubi. Čeznuo sam, kao svaki mladić, za radošću, ljubavlju, srećom i mirom. Bio sam pod pritiskom i osjećao veliki strah. Poznato mi je da su neki ljudi zbog ove sekte propali jer su iz očaja oduzeli sebi život.

Susretao sam ljude koji su prepoznali moju nevolju i pružili mi pomoć, no nitko nije bio u stanju zacjeliti moje unutarnje rane. Živio sam u nemiru, kako sa sobom, tako i s roditeljima. Naposljetku, potrebna mi je bila psihijatrijska pomoć. Ona je donijela samo privremeni uspjeh, jer sam ubrzo ponovno bio u istom stanju kao i ranije. Imao sam izvrsnog psihijatra, glavnog liječnika jedne klinike. Međutim, nakon tri godine liječenja priznao mi je da je došao do kraja sa svojom terapijom jer se konflikti unutar mene još uvijek nisu razriješili. Tada sam bolovao od teške depresije i samoubilačkih misli.

Netko mi je darovao knjigu o pozitivnom mišljenju. Autor knjige bio je kršćanski orijentiran i prikazivao je ozdravljenja koja se događaju na temelju vjere. Ta knjiga bila je moj tračak nade, koji me doveo do Biblije. Jednog dana sam pronašao prospekt o knjizi koja govori o ukazanjima u Međugorju, i naručio sam tu knjigu odmah. Dok sam je čitao, osjećao sam snažnu čežnju da tamo odem. Osam tjedana poslije posjetio sam to mjesto. Tamo sam našao ljude koji su se s velikom ljubavlju zauzeli za mene. Osjećao sam se sigurnim i doživio duboki mir srca. Sreo sam mnogo ljudi čija je čvrsta vjera ostavila snažan dojam na mene. Ljubav koju su mi pružali, crpili su iz svoje vjere. To je bilo upravo ono što sam cijeli svoj život tražio.

Međugorje je milosno mjesto gdje se na poseban način osjeća Božja blizina i nazočnost Isusove Majke. Ono je značajno pridonijelo mom obraćenju. U Međugorju sam napokon dobio odgovore na svoja pitanja u vezi s Biblijom. U meni se probudila želja da se krstim kako bih se približio Bogu. Intenzivno sam pohađao poduku kako bih se što bolje pripremio za primanje sakramenta. U uskrsnoj noći, u nazočnosti cijele župne zajednice, primio sam sakramente krštenja i krizme. Katolička vjera za mene je veliki dar i nezaslužena milost. Osjećam duboku zahvalnost za taj milosni dar. Pokušavam živjeti Gospine poruke koje nam daje u Međugorju. Više puta tjedno odlazim na svetu Misu.

Danas mi molitva krunice znači vrlo mnogo; moleći je, pronalazim duševni mir i radost. Po toj molitvi osjećam milost koju mi Bog dariva po Mariji. Kada naiđu problemi, počinjem moliti i poteškoće nestaju. Sretan sam što sam pronašao put u Međugorje i što mi je Gospa pomogla da postanem članom Katoličke Crkve.

Kada se sjetim kakav je moj život bio prije obraćenja, pitam se što bi bilo od mene da nisam u ovom milosnom mjestu pronašao spas. Međugorje je za mene bilo posljednji spas. Bog je ljubav, to mi sada kazuje moje srce. Želim se svom snagom založiti da i drugi iskuse Božju ljubav.

www.medjugorje-news.com/ Fra Petar Ljubičić