Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’ u Zagrebu Alemka Markotić komentirala je epidemiološku situaciju u Hrvatskoj te u svijetu, a govorila je i o cjepivu te kolektivnom imunitetu.
“Mi liječnici smo navikli svašta izdržati. Ne razmišljamo o tome ‘mogu li’… Preda mnom i pred cijelim Stožerom, pred cijelim društvom, osobito zdravstvenim djelatnicima, je jedan veliki izazov i tu nema razmišljanja možemo li. Moramo! Na nama je naći način kako da to najbolje uradimo”, kazala je u HRT-ovoj emisiji 1 na 1.
O situaciji u Hrvatskoj i u svijetu
“U cijelom dijelu svijeta u kojem je sredina prema kraju jeseni i prema zimi, iznimno je visok postotak, odnosno broj oboljelih. Kada gledate grafikone svih tih zemalja, primjerice europskih, svugdje imamo praktički istu sliku s dosta strmim porastom.
U Hrvatskoj je u posljednjih nekoliko tjedana također bio velik porast, ali ono što trenutačno ohrabruje je određena stagnacija. Kada gledate Hrvatsku, Sloveniju, Luksemburg, dostigao se određeni plato i sada se očekuje da brojevi počnu padati. Međutim, definitivno nitko od europskih zemalja ne može biti zadovoljan brojevima, jer su oni dosta visoki pa s odmakom od sedam do deset dana generiraju veći broj hospitaliziranih te posljedično, veći broj ljudi na respiratorima, a onda i umrlih. Ali recimo da je situacija i dalje pod kontrolom i trudimo se da se poboljša”, dodala je.
O ‘pučkim epidemiolozima’ i stopi rasta (kakav je ona pokazatelj)
“Ono što mi vidimo da je došlo do porasta broja inficiranih, da je Grad Zagreb prelomio krivulju – bio je, i još uvijek je, s najvećim brojem inficiranih, slijede drugi s manjim porastom, a jedini koji sad još uvijek rastu su Varaždinska i Međimurka županija. One su još uvijek s velikim brojevima, no očekujemo da će uskoro s dodatnim, nešto strožim mjerama koje su uveli i ondje doći do smirivanja i da će brojevi početi padati. Naravno, ne smijemo i ne možemo biti zadovoljni brojevima, ali je dobro da postoji tendencija pada i to je ono čemu idemo – da se prelomi krivulja i da krene prema dolje”, istaknula je.
O mjerama Stožera
“Treba demistificirati tu priču oko mjera… Epidemiološke mjere su u većini dijelova svijeta slične. Nema nikoga tko će ne znam kakvu posebnu mjeru izmisliti koja će biti spektakularno drugačija od drugih. Stvar je na koji način i u koje vrijeme te mjere, koje više-manje svi koriste, provodimo. Pri tome se mora znati i specifičnost određenih područja, treba pratiti kretanje bolesti, vidjeti i sociološke i druge aspekte (demografiju, obrazovanost stanovništva…) koji su ‘u igri’ kada se mjere donose. Jako je puno parametara koji određuju.
Prvi lockdown je Hrvatska odradila izvrsno, pravovremeno, u vrijeme kada se vrlo malo znalo o virusu, kada nije bilo zaštitne opreme gotovo nigdje na tržištu, kada nije bilo testova dovoljno – tek su se razvijali i pojavljivali, kada se nije znalo kako se štititi… Irska, Češka, Slovenija, koje su uvele novi (op. a.) lockdown, uvele su ga već na dijelu krivulje kada je sve skupa počelo padati i nema nekog prevelikog učinka… Mogli smo mi uvesti lockdown 1. rujna, ali recite mi tko bi ljude uvjerio da treba ići u lockdown 1. rujna!?”, naglasila je.
S drugi strane, naglašava Markotić, ako uzmete u obzir da se virus iznimno brzo širi – čim nađe put u većem broju ljudi, nakon strogog lockdowna ljudi se opuste (počinju tvrditi da je to bezvezna bolest, da tu nema ničega…) i ponovo dolazi do rasta broja oboljelih. Treba naći mjere koje ljudi mogu prihvatiti na duge staze.
“Nije to nikakav novi fenomen današnjeg društva. Dok je svijeta i vijeka, bilo je takvih situacija. Ali zanimljivo je da je korona virus puno toga razotkrio, dakle ovo je i vrijeme razotkrivanja”, dodala je
U krizama, kaže Markotić, dolaze do izražaja ljudske osobine. “Oni koji su dobri, dođu u ‘žižu’ i pokažu svoje najbolje osobine, a oni koji su loši, pokažu svoje dno. Vjeruje da je među onima koji poriču korona virus, jedan dio poput male djece – ako kažu da nečega nema, onda to stvarno i ne postoji, ali i jedan, manji, dio onih koji zbog nekih svojih sebičnih interesa u vrijeme krize potenciraju destrukciju, stvaraju konfuziju i kaos pod motom ‘što gore, to bolje'”, naglasila je.
“To je manjina, a ipak ona tiha većina, gledajući Hrvatsku, ali i cijeli svijet, koja ne visi po društvenim mrežama, nije zadužena da sve konstantno komentira i na neki način ide prema destrukciji, dakle ta jedna tiha, pozitivna većina kojoj je također teško i koja se ne može uvijek i kontinuirano 100% držati mjera, ona to na neki način neutralizira i pokazuje da ipak drži pravi smjer. Inače bi danas, koliko god je teško u svijetu, imali puno veću katastrofu s ovim virusom”, dodala je.
O društvenim događajima na koje se možda trebalo reagirati (proslava Torcide, crkvena događanja….)
“Bilo bi idealno kada bi ljudi bili strogo disciplinirani, međutim to, koliko vidimo, na duge staze očito ne ide.”
Zanimljivo je to, govori Markotić, da s jedne strane moderna medicina i sofisticirana tehnologija kojima možete stvoriti i virus kakav želite, nije mogla zaustaviti jedan, relativno jednostavan virus koji se prenosi kapljično, a s druge strane su iznimno učinkovite jednostavne, besplatne mjere – držanje distance kako fizičke tako na neki način i socijalne, nošenje maski, prozračivanje prostorija… Fascinantno je koliko je ljudima teško držati se tih mjera koje dokazanu drže epidemiju pod kontrolom – na to bi bolje odgovorili psiholozi i psihijatri nego ja.
O kolabiranju bolničkog sustava i računu Bakića da ovim tempom nećemo trebati više od 1600 do 1700 kreveta, što je daleko do točke pucanja sustava
Markotić se slaže s procjenom, ali naglašava da je nezahvalno raditi određene procjene. I matematički modeli mogu se mijenjati i prilagođavati određenim novim informacijama. U obzir treba uzimati i sve. Treba gledati i broj ljudi koji je ozdravio.
O postotku umrlih kod ukupno inficiranih i položaju Hrvatske
“Postotak umrlih u ukupno inficiranim za nas je iznimno dobar. Hrvatska je tu negdje na šestom ili sedmom mjestu među najboljima. I to je pravi parametar. Nije problem toliko da su se ljudi inficirali, da su i bili nekih sedam dana bolesni… Bitno je na kraju kolika je šteta pričinjena, kolika je bila smrtnost, koliko smo uspjeli na vrijeme u zdravstvenom sustavu tim ljudima pomoći. Koliko smo ih brzo uspjeli izliječiti, dovesti u situaciju da mogu ići doma. Isto tako koliko smo uspjeli držati smrtnost pod kontrolom. I to je ono što će se na kraju, u suštini, gledati”, ističe Markotić.
O sukobima znanstvenika
Kako u Hrvatskoj ima 4 i pol milijuna izbornika nogometne reprezentacije i raznih drugih stvari, tako se korona kriza pokazala kao idealna za iznošenje različitih procjena, misli prof. Markotić.
“Znanost moramo gledati iz perspektive da se u njoj sve promišlja. Znanstvenici vrlo često i kroz dugo vrijeme prate i analiziraju određene situacije i te situacije, njihovo praćenje, njihovi pokusi, njihovi rezultati i metode kojima ih dobivaju mogu biti jako različiti. Osobito kada se radi o nekoj novoj stvari. Mogu biti dijametralno različiti i treba nekada puno vremena da dođu na kraju na zajedničku točku – rezultat koji će biti prihvatljiv svima”, zaključila je.
www.medjugorje-news.com/direktno.hr
