Krunica Oslobođenja spasila me od smrti!
Hvaljen Isus i Marija! Želim se s ovim svjedočanstvom prvo zahvaliti Isusu što je doista s nama, a posebno onda kada nam je najteže. Krunica Oslobođenja spasila me od smrti!
Tjednima sam umirao, nisam spavao mjesecima, u rano jutro kao lud sam trčao po ulici i “plakao” bez suza (jer sam izgubio i emocije). Po glavi mi se svašta motalo, strah i napadaji panike bili su nesnošljivi.
Doktori su mi rekli da imam PTSP, teški oblik depresije i psihozu, panične napadaje, glasove u glavi, morbidne vizije i sve najgore što postoji. I rekli su mi da je to tako do kraja života, da nema pomoći ali može se “pristojno” živjeti uz tablete.
Počeo sam uzimati teške tablete, i po malo počeo sam spavati ali sam još više tonio psihički. Ja sam rekao da se ne slažem s time i da ne prihvaćam takav život.
Vapaj Isusu!
Jednom dok sam počeo moliti rekao sam Isusu: Tebi je sve moguće i mrtve dižeš iz groba! Tada sam počeo tražiti po internetu nešto snažno za moliti i naiđem na stranicu „Rastimo u Gospodinu“ i mnoštvo molitvi. Među svim tim molitvama za oko mi je zapela krunica „Oslobođenja“
Tada nisam bio nikako sretan, bio sam zamišljen i tužan, jer ipak živio sam u bolesnom tijelu, zarobljen u najtamnijim dubinama, pravi pakao.
Ali Isus me je i u paklu pronašao da bi me izveo van. On se ničeg ne boji. On je jedina prava faca!
Godinu i pol sam tonio sve dublje i dublje u sebe, bez ikakve naznake da ću ikada ozdraviti, a kada sam počeo moliti krunicu Oslobođenja već nakon mjesec dana, osjetio sam onaj prvi pomak na bolje.
Nakon tih mjesec dana molitve krunice ja sam bio spreman moliti i čekati ako treba 10 godina samo da ozdravim. Tada sam prvi put osjetio malo optimizma u sebi.
Godinu i pol samo padam sve dublje i dublje. Ako sam tada bio u rupi dubokoj 1000 stepenica, nakon samo mjesec dana molitve popeo sam se na prvu stepenicu prema gore i doista sam to osjetio, a čovjek u takvim situacijama postane tako ponizan i malen, da se zahvaljuje i na svakoj najmanjoj mrvici.
Od, tada sve počinje ići sve brže i brže, iako se ne ide uvijek samo prema gore nego, tri stepenice gore pa jedna dolje, nekad sto stepenica gore pa pedeset dolje. Sada već znam da je Isus radio na meni i da sam trebao samo strpljivo čekati i ustrajati u molitvi krunice i predanju u Njega.
Npr. prije nisam volio skučene i zatvorene prostore, posebno me bilo strah što ako zapnem u liftu? Još kad sam se razbolio, sama pomisao na to bi me rasturala danima. A sada kažem, Isus je uvijek sa mnom i sve vidi i sve zna i sve može, pa On je stvorio nebo i zemlju, pa koga se imam bojat pored Njega toliko moćnog. On je moj moćni Otac a ja njegovo dijete. Hvala Ti Oče što me toliko ljubiš.
Nikada prije nisam čitao Bibliju. A sada vidim da sam baš svaki dan čitao Evanđelje i molio se dok sam bio bolestan – svaki dan! I ne samo to, slušao sam Hrvatski Katolički Radio, čitao duhovne knjige… itd.
Ostavio sam sve tablete i bilo je teško ali to je bio najbrži put do ozdravljenja. Ako sam “samo” to radio onda znaci da me je i samo “to” izliječilo i to jako brzo… A “to” je Isus i njegova Riječ i krunica.
Dodao bih da ovo iskustvo nije samo za psihičke bolesti, nego za svaki oblik patnje. Ali u svemu ovome, naučio sam jednu vrlo bitnu lekciju. Isus je patio za nas i poziva nas da idemo za Njim, ne samo onda kada je dobro, nego i onda kada treba patiti. Sada znam da moja patnja nije kazna za moj grijeh, nego Božja volja da se nekoga spasi, da se nekome pomogne kao što je On patio za nas i nama pomogao… nas je spasio!
U vrijeme kada sam podnosio najteže boli i patnje, pročitao sam da se trebamo zahvaliti Isusu što patimo i što On zna što čini. Skoro sam eksplodirao od bijesa i boli kada sam to čuo, ali ipak sam to učinio. Kroz zube pun bijesa rekao sam: “Isuse hvala Ti što je Tvoje vodstvo nad mojim životom prekrasno, ja vjerujem da Ti znaš što činiš.” Ponavljao sam to nekoliko puta i onda sam ljutito izašao van u šetnju. Nekoliko dana poslije bilo mi je puno bolje i onda sam opet zahvalio Isusu ali sada sa osmijehom i od srca :). Hvala Ti Isuse!
U vrijeme dok sam bio bolestan, a već sam počeo moliti krunicu i ozdravljati, umrlo mi je dijete. Ali Isusu sam sve predao pa i tu tešku situaciju i nisam se okrenuo od Njega. Nekad nije sve onako kako bi mi to htjeli ali On zna zašto i prepustimo se Njemu i Njegovoj mudrosti. Ja poznajem patnju i bol i zato vjerujte mi kada pišem o tome. Ali moja bol se ne može niti usporediti sa boli koju Isus poznaje i zato prepusti se i vjeruj Njemu.
Sada možda mislite kako je Isus samo meni pomogao i lako meni, a vama sigurno neće jer imate svoja negativna iskustva…
Danas nakon svega, nisam siguran da mogu reci: “Ja sam upoznao Isusa” Mislim da mogu reci da sam okrznut jednom njegovom kapljicom koja je toliko moćna da je napravila sve ovo. A što ce tek biti kada ga svi budemo upoznali u tom beskrajnom moru Njegove prisutnosti!
Jedna rečenica koju mi je Bog poslao, držala me je na životu. U svojoj bolesti bio sam jadni crv koji je jedva živ, nisam vjerovao u Božju riječ koju sam čitao, jer iz moje perspektive to je bilo nemoguće (ali dobro mi je zvučalo): „Al onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.“ (Iz 40, 31)
Danas se ja stvarno osjećam snažno kao orao. Isus je dao svoje obećanje i danas vidim da ga je i ispunio.Nemoguće postaje moguće!
Hvala Ti Isuse! Bog neka vas Blagoslovi!
Izvor: rastimougospodinu.com
