Kršćani imaju izuzetno snažno oružje kojim mogu pobjediti svako zlo. Evo i koje je to oružje
Egzorcizam je “izvanredno” i moćno oružje kojim Crkva raspolaže u borbi protiv demona, no ne zaboravimo spomenuti ni “obično” oružje koje posjeduje svaki kršćanin da bi se zaštitio od Zloga…
Kršćansko oružje kao što su molitva, post, sakramenti i djela ljubavi pokazuje se često vrlo učinkovito u postizanju oslobođenja od demona.
Benedict Heron pomaže nam u tome jednom vrlo mudrom mišlju: “Općenito najbolji način borbe kršćanina protiv đavolskih napadaja i njegovih djela jest ne previše na njega misliti, nego se usredotočiti na Isusa i po milosti živjeti autentičan kršćanski život. Kada napredujemo u vjeri, nadi, ljubavi i poniznosti, kada se trudimo rasti u svetosti, štitimo se od demonskih napadaja.”1
“Cjelokupna je ljudska povijest, naime, prožeta teškom borbom protiv moći mraka, borbom koja je započela već od početka svijeta i koja će – prema Gospodnjoj riječi – potrajati sve do posljednjega dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti kako bi prianjao uz dobro te samo uz velike napore i uz pomoć Božje milosti uzmaže postići svoje unutarnje jedinstvo.”
Drugi vatikanski sabor, Gaudium et spes, 37
Kršćanski život, koji je u svojoj biti duhovna borba i oružje protiv snaga zla, treba nas voditi pobjedi: Isus Krist je apsolutni pobjednik jer je Otac u svome naumu sve stvorio imajući u vidu pobjedu svojega Sina (usp. Otk 20). Onaj koga Biblija naziva “čovjekoubojica i lažac” (Iv 8,44) nije miroljubiv duh koji prašta, naprotiv, on je uvijek opasni neprijatelj u ratnome pohodu.
Kršćani bi uvijek trebali biti budni da ne padnu u zamke koje im postavlja Zli: nemir, rastresenost, zadovoljna samodostatnost, nedostatak želje za molitvom trebaju koristiti ovo oružje.
Koje je mjesto molitve u borbi protiv demona?
Molitva ima ključno mjesto ne samo u borbi protiv demona, nego i u životu svakoga kršćanina. Molitva nas sjedinjuje s Bogom u duboko zajedništvo ljubavi. Bez toga zajedništva s Bogom tko bi imao snage boriti se protiv demona i raskrinkavati njegove zamke? Sveto pismo kaže da naša molitva treba biti puna povjerenja, ustrajna i uporna da bi bila efikasna kao oružje: “Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite” (Ef 6,18).
Isus nam kaže: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom” (Mk 9,29) jer se zloduh boji molitve i onoga tko moli. Zato nas je Isus naučio moliti Očenaš, tu dragu i povjerljivu molitvu koja ne zaboravlja da smo neprestano izloženi neprijateljskim zasjedama: “Kada se kršćanin obraća Ocu Isusovim Duhom i zazivajući njegovo kraljevstvo, on uzvikuje u snazi vjere: ‘Ne daj da pokleknemo pred napašću, oslobodi nas od zla, od Zloga. Ne daj, o Gospodine, da podlegnemo nevjeri na koju nas navodi onaj koji je bio nevjeran od početka’” (Ivan Pavao II., Opća audijencija, 13. kolovoza 1986.).
U borbi protiv Sotone potpuno posebno mjesto ima marijanska molitva. Otajstvo navještenja otkriva nam da je Majka Otkupiteljeva otkupila Evu od njezina grijeha time što je postala oruđe spasenja cijeloga ljudskog roda. Poslušna Božjoj volji, Marija nam je vratila raj koji je Eva izgubila kada je pokleknula pred zmijskim napastovanjem. Marija vjeruje u obećanje anđela Gabrijela: “Evo, začet ćeš i roditi sina… On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega” (Lk 1,31–32) dok Eva vjeruje u zmijino obećanje: “Otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi” (Post 3,5). Slušajući napasnika, Eva postaje njegov rob i cijelome čovječanstvu prenosi smrtonosne plodove. Djevica Marija, naprotiv, prihvaća milost božanskoga majčinstva i porađa jedan novi narod čije će potomstvo zgaziti glavu zmiji (usp. Post 3,15). U borbi protiv staroga zmaja Majka je Božja moćnija od cijele vojske spremne za bitku: “Tko je ova koja dolazi kao što zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama?” (Pj 6,10).
Mnogi nas sveci uče da je molitva krunice moćno oružje protiv demona.
I zagovor arkanđela Mihaela pomoći će nam u učinkovitoj borbi protiv demona. Sveti Mihael, knez anđela, pobijedio je kneza tame svojom vjernošću i svojom poslušnošću prema Bogu: u borbi da potvrdi Božju suverenost, Lucifera i zle anđele bacio je u vatru paklenu (Otk 2,7–12).
“U toj borbi protiv zasjeda Zloga arkanđeo Miheal potpomaže Crkvu u obrani protiv svih vremenitih zala da bi kršćanima pomogao da se odupru demonu koji ‘kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre’ (1 Pt 5,8). Ta borba protiv demona koja obilježava lik arkanđela Mihaela i danas je aktualna jer je demon još uvijek živ i djeluje u svijetu.” Ivan Pavao II., Govor u Monte Garganu, 2. studenog 1984.
Koliko su u toj borbi učinkoviti sakramenti?
Brojni su egzorcisti, kao i ja, sa žaljenjem ustanovili da su mnogi ljudi bili oslobođeni od đavolskoga opsjednuća i da su ponovno u njega upali jer su zapustili molitvu i primanje sakramenata. U tome slučaju treba nastaviti s egzorcizmima sve do konačnoga oslobođenja. Molitva i sakramenti nužno su potrebni ne samo osobama koje su bile oslobođene i koje ne žele ponovno upasti u opsjednuće, nego i svakome kršćaninu koji se bori protiv zla i grijeha. Sakramenti nas ispunjaju duhovnim snagama i sjedinjuju nas s Kristom pobjednikom nad grijehom i smrti. U sakramentima nalazimo Kristove spasenjske geste: oni nam daju njegov život, njegovu milost. Po njima susrećemo Krista, imamo udjela u njegovim otajstvima, njegovu životu i njegovoj pobjedi nad snagama tame. “Ono što je bilo vidljivo u Kristu”, kaže nam Leon Veliki, “pretočilo se u sakramente Crkve.”2 Po njima nam se Krist pridružuje u našemu životu i njegova ljubav dolazi u pomoć našoj slabosti.
Imaju li blagoslovine istu učinkovitost?
Korisno je podsjetiti na razliku između sakramenata i blagoslovina, zato ćemo ovdje navesti kako ih određuje Katekizam:
– “Sakramenti djeluju ex opere operato (doslovno: ‘samim time što je čin izvršen’), tj. snagom Kristova djela spasenja jednom zauvijek izvršenog. […] Kad se koji sakrament slavi u skladu s nakanom Crkve, u njemu i po njemu djeluje moć Krista i njegova Duha, neovisno o osobnoj svetosti službenika” (Katekizam Katoličke Crkve, 1128).
– “Blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripravljaju za primanje milosti i raspolažu za suradnju s njome” (Katekizam Katoličke Crkve, 1670).
Kako već rekosmo, blagoslovine djeluje ex oper operantis, tj. po vjeri i duhovnome raspoloženju službenika koji blagoslivlja i onoga koji prima blagoslov. Među tim svetim znacima koje je ustanovila Crkva nalaze se svi blagoslovi, krunica, križni put, svete slike, blagoslovljene svijeće… Ti znaci očišćeni od svakoga praznovjerja i praćeni molitvom vjernika pokazali su se vrlo učinkoviti u borbi protiv demona. Voda, sol, ulje i tamjan – nad kojima su izrečeni blagoslov i egzorcizam(oružje) – često se koriste u egzorcizmima. Demon ih ne podnosi, a kada ga se škropi svetom vodom ili kada se na njega polaže raspelo, on počinje vrištati: “Ne, ne, to me peče…” No, budimo oprezni, to što se pokrijemo medaljicama i pijemo litre blagoslovljene vode ne će nas nužno zaštititi od demona. Ako nedostaju vjera i povjerenje u Boga, sve to ne služi ničemu i nema nikakvu vrijednost. Tada se radi o praznovjerju ili fanatizmu. Blagoslovljene stvari nisu talismani niti stvarčice koje nose sreću, nego predmeti koji nas trebaju voditi prema molitvi i povezivati nas s Bogom jer o njemu ovise svako dobro i svaka milost.
“Često sam iskusila da nema učinkovitijega sredstva od blagoslovljene vode da se potjeraju zli dusi i da ih se spriječi da se vrate. Oni bježe i pred križem, ali se onda vraćaju. To znači da blagoslovljena voda ima posebnu i izvanrednu snagu. Meni osobno blagoslovljena voda uvijek donosi veliku nutarnju utjehu koju osjećam kad god je koristim.” sv. Terezija Avilska
Gornji tekst je izvadak iz knjige Gillesa Jeanguenina “Sotona i njegove zamke”.
————
1 B. Heron, Jésus est le plus fort, Téqui, Paris 2000, str. 93.
2 Leon Veliki, Govori, 74, 2.
