“Ove izjave, kao i tolike druge izjave oca Martina, vrlo su nesretne jer uspostavljaju pogrešnu točku gledišta, a kao pastoralna praksa zastranjuju od istinske dužnosti i naglaska naše kršćanske vjere, koja uvijek naviješta i potpuno uprisutnjuje poruku Isusa Krista”, istaknuo je svećenik Medina
Otac Nelson Medina, dominikanski svećenik iz Kolumbije, odgovorio je na poruku koju je na Instagramu objavio otac James Martin, koji tvrdi da katolik može slaviti lipanj kao homoseksualni “Mjesec ponosa”, piše CNA.
U videu koji je objavio, Martin razmatra dva značenja riječi “ponos”. Prvo je “zadovoljstvo vlastitim postignućima koje može prerasti u taštinu, što je loše”, dok je drugo utemeljeno na “svijesti o vlastitu dostojanstvu, što je bliže onome što Mjesec ponosa jest: proslava ljudskog dostojanstva skupine ljudi koja je tako dugo bila tretirana kao da je nečista”.
Za američkog isusovca, “možda najbolji način za razumijevanja ponosa jest zamisliti što biste rekli mladoj osobi koja je konačno skupila hrabrosti reći vam da pripada LGBTQ skupini. Znate da ju je Bog stvorio, da je Bog voli i znate da Bog od vas želi da je prihvatite takvom kakvu jest”.
“Tako da biste vjerojatno rekli da ste iznimno ponosni na tu osobu što vam je bila u stanju to priopćiti. To je vrsta ponosa koju slavimo. Dakle, sretan vam pride (ponos)!” zaključio je otac Martin.
Otac Medina odgovorio je kako “izjave poput ove koju je dao otac Martin izazivaju konfuziju” koja je obuzela mnogo katolika, i “jednu vrstu lažnog milosrđa koje traži odobrenje grešne prakse kako se grešnik ne bi osjećao odbačenim”.
“U tom smislu, svaki poziv na proslavu dana ponosa, marševa ili Mjeseca ponosa ne dolazi u obzir za nas katolike, jer svi oni dio su pokušaja uklanjanja grešnog stanja iz homoseksualne prakse ili drugih sličnih ili povezanih sklonosti. Nije u redu da to činimo”, dodao je.
“Također ne bismo trebali pokušavati poniziti, omalovažiti ili uništiti ljude koji imaju te tendencije, čak i ako ih prakticiraju”, rekao je kolumbijski svećenik.
Otac Medina objasnio je kako je “ono što bismo trebali učiniti, iz poštovanja, jest imati stajalište prisutnosti, pratnje, iskrenosti i molitve s njima, iz milosti koju svi trebamo, i živjeti kao istinska djeca Božja”.
Glede pastoralnih posljedica tvrdnji oca Martina, otac Medina rekao je kako su one “zapravo suprotnost onome kako se predstavljaju. Jer ako je ono što želite ponuditi ljubav, ljubav je preobražavajuća a Krist nam pokazuje kako se to čini. On ne ostavlja one koje pronađe u grijehu u istome stanju, nego ih poziva na preobrazbu, zove ih na promjenu. On pruža svoju ruku i daje im milost promjene”.
“Ove izjave, kao i tolike druge izjave oca Martina, vrlo su nesretne jer uspostavljaju pogrešnu točku gledišta, a kao pastoralna praksa zastranjuju od istinske dužnosti i naglaska naše kršćanske vjere, koja uvijek naviješta i potpuno uprisutnjuje poruku Isusa Krista”, istaknuo je Medina.
Kolumbijski svećenik dodaje kako je najbolji način razumijevanja izjava oca Martina spoznaja da nas “katolička moralna teologija uči da postoje tri tipična načina reagiranja na grijeh”.
Prvi od njih je očaj: “Osoba smatra to što čini lošim, ali ne vidi izlaz iz toga i tone u krivnju, žalost i autodestrukciju. To nije kršćanski način”.
Drugi način je cinizam: “Osoba priznaje svoj čin, ali niječe da je on pogrešan ili izopačen. Kada se krene tim putem, osoba pretvara svoj grijeh u izvor ponosa. To je psihološka reakcija nužna za potpuno zatvaranje vrata žalosti i priznanju da smo učinili nešto pogrešno”.
“Treći, ispravan kršćanski način, za razliku od cinizma, nudi preobraćenje. Preobraćenjem prepoznajemo postojanje grijeha u svijetu i u nama, kao i našu vlastitu slabost u izlasku iz prakse grijeha, i tada polazimo putem preobraćenja”, objasnio je Medina.
Sve navedeno, ističe Medina, “pomaže nam vidjeti ispravno kršćansko stajalište. Ono nije puko optuživanje grešnika kako bi ga se potuklo i uništilo, ali nije niti pristup aplaudiranja i odobravanja grijeha”.
“Naše stajalište, koje uvijek proizlazi iz poštovanja i razumijevanja ljudske slabosti, jest poziv na preobraćenje kroz čin božanske milosti te naše poniznosti i vjernosti po uzoru na Gospodina Isusa Krista i apostola”, napominje Medina.
Kolumbijski svećenik također je istaknuo kako je “važno imati na umu da raznolikost sama po sebi nije nužno dobra stvar”.
Primjeri dobre raznolikosti su, navodi Medina, raznolikost Božjeg stvaranja, navedena u Bibliji, i raznolikost darova Duha Svetoga koji “odražavaju način na koji Bog obnavlja kreaciju podložnu grijehu”.
Međutim, istaknuo je svećenik, “postoji i raznolikost koja nije dobra. Tako se, na primjer, u prvom poglavlju Poslanice Rimljanima navode prakse u koje je upao poganski svijet. To uključuje vrste nasilja, zlostavljanja i perverzije; ta raznolikost, na koju sveti apostol Pavao ukazuje i koju osuđuje, dakako nije pozitivna”.
“Zato misliti da bi katolik trebao slaviti raznolikost znači upasti u vrlo ozbiljnu pogrešku” koja “čak može objaviti rat Evanđelju”, upozorio je kolumbijski svećenik.
“Slavimo raznolikost unutar dobra kreacije, otkupljenja i posvećenja. Te raznolikosti treba slaviti jer govore, kako naučava sveti Toma, o mnogostrukosti božanskih djela koje nam govore ponešto i o unutarnjem bogatstvu samoga Boga”, zaključio je Medina.
Katekizam Katoličke Crkve uči da homoseksualce “treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije”.
Svećenik : “Homoseksualni čini “ne proizlaze iz čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojim okolnostima ne mogu biti odobreni”.
Homoseksualnost kao sklonost je “u sebi neuredna”, a za “većinu” homoseksualaca ona “predstavlja kušnju”.
Tradicija je uvijek naučavala da homoseksualni čini “ne proizlaze iz čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojim okolnostima ne mogu biti odobreni”.
“Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću” i “uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu”.
