Koju je pjesmu Isus pjevao neposredno prije smrti?
To je jedan od onih biblijskih stihova koje sam pregledao nebrojeno puta… “I otpjevavši pjesmu, iziđoše na Maslinsku goru” — Marko 14:26
Mora da sam proletio pokraj tog dijela Posljednje večere s pjevanjem himni jer ono što je uslijedilo odmah nakon toga – Isusova agonija na Maslinskoj gori gdje su ga njegovi prijatelji odbacili – bilo mi je jako važno posljednjih godina.
Razmišljam o tome svakog utorka i petka kada se pridružim kršćanima diljem svijeta kako bismo molili žalosna otajstva krunice. Ova praksa meditiranja o Isusovoj agoniji u vrtu donosi utjehu ranama odbačenosti u mom srcu. To je poznata navika, ali ona koja se nikada ne prestaje razvijati. Zato što sam neki dan čuo stih kako se čita naglas i u glavi mi se zavrtjelo nekoliko pitanja:
Dakle, koju je pjesmu Isus pjevao neposredno prije smrti? Je li mu ova pjesma ostala u glavi dok je patio sasvim sam, odbačen od prijatelja, strepeći od mučenja i razapinjanja? I koju bih pjesmu – da sam imao dovoljno dalekovidnosti odabrati jednu – pjevao neposredno prije nego što umrem ili se suočim s užasnom kušnjom? Koja bi pjesma bila moj bojni poklič kada bih se suočio s okrutnim suđenjem ili čak smrću?
Malo istraživanja dalo je odgovor na prvo pitanje. Znanstvenici svih vrsta smatraju da je vrlo vjerojatno da su Isus i njegovi učenici pjevali Hallel, himnu koja se tradicionalno pjeva na kraju pashalnog obroka. “Hallel” je hebrejska riječ koja znači “hvala”; tu dobivamo riječ aleluja, a Hallel se sastoji od stihova od psalama 113 do 118:
Zahvaljujem jer si me uslišao i bio si mi spasenje. Hvalite Gospodina jer je dobar! Njegova vjerna ljubav traje dovijeka. Gospodin je za mene, pa se neću bojati. Što mi mogu obični ljudi? Iako su me neprijateljski narodi okruživali, sve sam ih uništio s vlašću Gospodnjom. Moji su neprijatelji dali sve od sebe da me ubiju, ali Gospodin me spasio. neću umrijeti; umjesto toga živjet ću da govorim o tome što je Gospodin učinio. Gospodin me je strogo kaznio, ali nije dopustio da umrem. Kamen koji su graditelji odbacili sada je postao kamen temeljac. Ovo je dan što ga stvori Gospodin. U tome ćemo se radovati i veseliti. Blagoslovi onoga koji dolazi u ime Gospodnje. Gospodin je Bog, svijetli nam. Uzmi žrtvu i zaveži je uzicama na oltaru. Ti si moj Bog i ja ću te uzvisiti. Hvalite Gospodina, jer je dobar! Njegova vjerna ljubav traje dovijeka…
Isus je najvjerojatnije pjevao ove proročanske riječi o vjernosti svoga Oca neposredno prije nego su ga njegovi prijatelji odbacili i on se krvavo znojio u vrtu; pjevao ih je neposredno prije nego je uhićen i nepravedno suđen i bičevan i okrunjen trnjem i razapet…
Teolog Scott Hahn objasnio je važnost onoga što se dogodilo tijekom Posljednje večere u naprijed za knjigu Branta Pitrea Isus i židovski korijeni Euharistije: “Smrt na Kalvariji nije bila samo brutalna i krvava egzekucija. Isusova smrt bila je preobražena njegovim samoprinošenjem u gornjoj sobi. Postao je prinos neokaljane vazmene žrtve, samoprinos velikog svećenika koji je dao sebe za otkupljenje drugih.”
I sada, dok dolazimo do vrhunca još jednog trodnevlja, nalazim se kako slušam Hallel uz ponavljanje. Zatekao sam se kako razmišljam o tome kako bi se moj vlastiti život mogao promijeniti kad bih se prestao opirati Božjim poticajima – kad bih samo posegnuo za tim teškim prijateljem ili kad bih se jednostavno malo više potrudio uspostaviti mir u svom braku. Ovi izazovi su brutalni, ali s Hallelom u srcu, nalazim snagu da počnem.
