Ovo je 5 najvažnijih poruka koje nam je Gospa u Međugorju ostavila
Po jednodušnom svjedočanstvu vidjelaca, Gospa je prigodom svog ukazanja donijela određene poruke, da ih oni prenesu ljudima. Iako je tih poruka bilo više, one se ipak mogu svesti na pet osnovnih, jer sve ostale pretpostavljaju, traže ili promiču tih pet, koje ako usvojimo, pobjeđujemo zlo!
MIR
Već trećeg dana Gospa je iznijela kao prvu od svih poruka: “Mir, mir, mir – i samo mir!”, i uz to dvaput ponovila: “Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!” Iz okolnosti što je vidjelica Marija vidjela križ iza Gospe, kad je Gospa tu poruku izgovorila, jasno izlazi da taj mir dolazi samo od Boga koji je po Gospi u Kristu postao “naš mir” (Ef 2,14). Taj mir “svijet ne može dati” (Iv 14,27), i zato je Krist zapovjedio svojim apostolima da ga oni prenesu svijetu (usp. Mt 10,11 sl.) kako bi svi ljudi postali “sinovi mira” (Lk 10,6).
Zato se i Gospa, kao ” Kraljica apostola”, u Međugorju izrijekom predstavila kao “Kraljica mira”. Nitko drugi kao ona ne zna i ne može bolje i uspješnije uvjeriti današnji svijet, koji je suočen s prijetnjama uništenja, kako je mir njegovo najveće i najpotrebnije dobro.
VJERA
Druga je Gospina poruka vjera. Gospa je iznosi već četvrtog, petog i šestog dana ukazanja, a i inače je ponavlja često, što je i razumljivo. Bez vjere, naime, nije moguće doći do mira. K tome, vjera je po sebi odgovor na Božju riječ u kojoj se Bog ne samo objavljuje, nego i dariva ljudima. U vjeri čovjek prima Božju riječ koja je u Kristu postala “naš mir” (Ef 2,14). Primajući je, čovjek postaje novi čovjek s novim, Kristovim životom u sebi i dionik Božje naravi (usp. 1 Pt 1,4; Ef 2,18). Time se čovjeku osigurava mir i s Bogom i s ljudima.
Nitko opet kao Gospa ne poznaje vrijednost vjere i njezinu potrebu današnjem čovjeku. Zato je ističe u svakoj prigodi vidiocima i zadužuje ih da je prenose drugima. Ona je pretpostavlja svemu što ljudi traže i postavlja je kao prvi uvjet ispunjenja svih molba, želja i zahtijeva, odnosile se one na zdravlje ili na bilo koje druge ljudske potrebe.
OBRAĆENJE
Obraćenje je također česta Gospina poruka, jer pretpostavlja slabu ili nikakvu vjeru u ljudi današnjeg vremena. A bez nje nije moguće steći mir. Pravo je obraćenje “očistiti srce” (Jer 4,14), jer pokvareno srce stvara i podržava loše odnose i društvene sustave, nepravedne zakone i ropske ustrojbe. Bez korjenite promjene u srcu i njegova obraćenja, nema mira. Zato Gospa stalno zahtijeva čestu ispovijed. Zahtjev je upućen svim ljudima bez razlike, jer “nema pravedna ni jednoga… Svi su zastranili, podjednako se pokvarili” (Rim 3,11-12).
MOLITVA
Gospa, počevši od petog dana ukazanja, gotovo svakodnevno preporučuje i molitvu. Ona zahtijeva od svih ljudi da neprekidno mole, baš kako je to i Krist tražio (usp. Mk 9,29; Mt 8,38; Lk 11,5 -13…). Molitva naime ili potiče ili jača čovjeku vjeru bez koje nema uredna odnosa ni s Bogom ni s drugim ljudima. Osim toga, molitvom čovjek očituje svoju životnu povezanost s Bogom: priznaje ga, zahvaljuje mu na primljenim darovima i s pouzdanjem od njeg očekuje i ostalo što mu je potrebno, posebno spasenje.
Molitva učvršćuje taj stav u čovjeku, te mu pomaže da ima uredne odnose s Bogom, bez kojih nije moguće održavati i promicati mir ni s njim ni s ljudima.
Opravdanost je molitve posebno očita iz toga što je Riječ Božja upućena čovjeku i iz potrebe da čovjek na nju odgovori riječju. Odgovor je govorna vjera ili molitva kojom vjera samu sebe ujedno potiče, obnavlja, jača i podržava. Osim toga, molitvom čovjek uvjerljivo navješćuje Boga i Evanđelje, te užiže vjeru u drugim ljudima.
POST
Već od 6. dana ukazanja Gospa često preporučuje post jer on stoji u službi vjere. Naime čovjek provjerava, potvrđuje i osigurava svoju vlast nad sobom. Samo čovjek koji sobom vlada može biti slobodan i sposoban sebe predati Bogu i bližnjemu, kako to traži vjera. Post jamči čovjeku da je njegovo predanje u vjeri iskreno i sigurno. On mu pomaže da se oslobodi od svakog ropstva, ponajprije od grijeha.
Tko god nije svoj, on je rob. Zatim, post pomaže čovjeku u obuzdavanju težnje za pretjeranim užicima koji lako dovode do bezobzirnog trošenja vremenitih dobara koja su inače drugima potrebna za goli opstanak.
Postom se stječu dobra kojima se može oživotvoriti ljubav prema siromašnima i bijednima i tako barem donekle ublažiti razlike između njih i bogatih. On liječi nedostatak kod jednih suviškom kod drugih nedostatkom. Tim se na svoj način uspostavlja oblik mira koji je danas posebno ugrožen golemim razlikama bogatih i siromašnih (Sjever i Jug).
Prema tome, iz Gospinih poruka jasno izlazi da je mir najveće dobro, a da su vjera, obraćenje, molitva i post jedini uvjeti kako se on može ostvariti.
fra Ljudevit Rupčić , profesor teologije. Prevoditelj Svetog pisma na hrvatski jezik
