Kako se nositi sa strahom od gubitka drugog djeteta nakon pobačaja
Upamtite ovih 10 stvari kada ste trudni s bebom nakon pobačaja. Kad ste trudni s duginim djetetom – bebom začetom nakon pobačaja – prolazite kroz mnogo više od normalne tjeskobe koja dolazi s trudnoćom. Još uvijek imate tužna, možda traumatična sjećanja na taj gubitak i na mnoge načine još niste “završili” s tugovanjem.
Kako se nositi sa svim tim strahovima i brigama tijekom tih 9+ mjeseci koji bi, kako vam ljudi stalno govore, trebali biti vrijeme radosnog iščekivanja? Teško je, ali niste sami. Razgovarala sam s mamama duginih beba o njihovom iskustvu, a u mudrosti koju su podijelile, mnoge su se zajedničke teme stalno ponavljale. One su preživjeli ovo iskustvo, a vi ćete također.
Imajte na umu sljedećih 10 stvari:
Anksioznost je normalna. Vjerojatno se nikada nećete osjećati potpuno mirno tijekom trudnoće, ali to je u redu. To ne znači da radite nešto loše. Ako pomaže, razmišljajte o tjeskobi kao o manifestaciji vaše ljubavi prema bebi.
Usredotočite se na sadašnji trenutak. Ono što sada imate, ovo živo dijete u vama, je dar. Ništa to ne može promijeniti. Možda ćete otkriti da je vaš osjećaj zahvalnosti jak kao i vaš strah, pa uložite svoju energiju u zahvalnost za ovu stvarnost, umjesto da je ulijevate u budućnost koja će uvijek biti neizvjesna.
Pronađite ljude s kojima možete razgovarati. Možda su to druge majke ili je možda vaš suprug ili terapeut. Nemojte nositi ovaj strah sami. U redu je ne biti “dobro”. Ovo iskustvo je nevjerojatno teško.
Osjećaj što god osjećaš. S našim najintenzivnijim emocijama, poželjeli bismo da ih možemo isključiti ili promijeniti. Umjesto da si govorite da se “ne biste trebali” bojati ili da biste se osjećali spokojno kad biste samo više vjerovali Bogu, pokušajte prihvatiti sve što osjećate bez oštrog osuđivanja sebe zbog toga što osjećate.
Zamolite ljude da se mole za vas. Neki ljudi kažu svojoj užoj obitelji ili šačici ljudi kojima vjeruju, kako bi se ljudi za bebu molili prije nego što ste spremni objaviti trudnoću. Može biti utješno znati da niste sami u molitvi za dijete. Zamolite svećenika za poseban blagoslov ili se blagoslovite svetom vodom ako smatrate da vam donosi mir.
Ne pokušavajte se ne uzbuđivati. Nije baš moguće zaštititi se od tuge i razočaranja; ako se nešto dogodi, zapravo nema načina da se emocionalno pripremite za tragediju. Uskratiti sebi radost u iščekivanju svoje bebe, iz želje da se zaštitite od mogućeg slomljenog srca, neće baš pomoći.
Zamolite svoje dijete koje ste izgubili da moli za vas i da moli za novo dijete. To dijete, izgubljeno zbog pobačaja, nije nestalo. On ili ona je kod kuće. Svatko ima posao u raju, a beba koja je izgubljena i dalje je dio tvoje obitelji.
Prinesi sav svoj strah Isusu. Možemo ponuditi više od naše fizičke patnje, a mentalna tjeskoba koja dolazi sa spoznajom da je moguć još jedan pobačaj dubok je izvor boli. Utješno je, na neki način, toj boli dati neku svrhu, moći reći “Isuse, iskoristi ovo za nešto”, tako da znaš da to nije besmislena patnja.
“Ovo je drugačija trudnoća i drugačija beba” ponavljanje ove rečenice može vam pomoći da zapamtite da ne gubite nadu i da se ono što se dogodilo prošli put neće nužno ponoviti.
Na kraju, briga za svoju djecu samo je dio majčinstva. Ne prestaje kada se beba rodi. Briga koju sada osjećamo verzija je straha koji ćemo nositi sa sobom kroz djetetov život – nije lako, ali to je posao majčinstva i isplati se.
Jedna majka s kojom sam razgovarala ušla je u srž borbe, a njezine nas riječi podsjećaju na ono što svi duboko u sebi znamo:
“Iako nisam uspjela donijeti te bebe do rođenja i života ovdje na zemlji, nije da su nestale ili isparile u ništa… one još uvijek postoje, ali na najsavršenijem mjestu i savršen način. Mislim da svaka mama mora u jednom trenutku predati svoju djecu Božjoj skrbi i prepustiti kontrolu ili će poludjeti. Pobačaj samo učini da se predaja dogodi mnogo ranije.”
