Lustraciju, tj. raščiščavanje komunističke prošlosti koje se očituje kroz zabranu obnašanja javnih dužnosti za one koji su u komunizmu kršili ljudska prava, do sada su u nekom obliku provele sve postkomunističke države u Europskoj uniji, osim Hrvatske i Slovenije.
Ovim prilikom donosimo kako je taj proces proveden u Rumunjskoj.
Pad komunizma 1989. u toj zemlji bio je buran i krvav – to je jedina istočnoeuropska država koja je nasilno srušila komunizam. U pobuni naroda kojemu se pridružila i vojska uhićen je komunistički diktator Nicolae Causescu (predsjednik Rumunjske 1974.-1989.) i njegova supruga te su osuđeni na smrt i strijeljani 25. prosinca.
Od tada do danas Rumunjska je u nekoliko navrata pokušala provesti lustraciju.
Iako je osudila neke komunističke čelnike, mnogi komunistički kadrovi nastavili su djelovati i nakon prvih slobodnih izbora. Zloglasna Ceausescova tajna policija Securitate pred pad komunističkog režima brojala je gotovo 15 i pol tisuća uposlenika, od čega su više od 10 tisuća imali čin časnika. Odmah nakon pada Ceauşescua velik broj agenata ponovo se aktivirao u novoj vlasti.
Osnovano je nacionalno Vijeće za arhive Securitatea, ali zbog opstrukcije članova bivšeg sustava to tijelo nije dobilo nijedan ozbiljniji dokument na uvid, piše HR svijet.
Od 2006. do 2012. čekalo se proglašenje lustracijskog zakona, ali zabrana vrijedila samo 5 godina
U 2006. gornji dom rumunjskog parlamenta, Senat, usvojio je lustracijski zakon, no trebalo je čekati sve do 2012. da ga usvoji i donji dom.
Dok su mjere rane lustracije bile usmjerene prvenstveno na političke elite, ove kasnije mjere proširile su svoj opseg i na pozicije javnog i privatnog sektora, poput novinara, znanstvenika i poslovnih ljudi.
Zakon, tijekom čijeg je izglasavanja u donjem domu parlamenta oporba bila odsutna, zabranjuje svim bivšim komunističkim dužnosnicima da obnašaju ili se kandidiraju za javne funkcije, no samo 5 godina nakon što je zakon proglašen.
Čelnik organizacije žrtava komunističkog režima: Ove mjere su nedovoljne
Zabrana je također obuhvaćala šefove policije i zapovjednike političkih pritvora. Isto tako, obvezivala je sve tadašnje visoke dužnosnike da se unutar 30 dana izjasne ukoliko su obnašali takve dužnosti između 1945. i 1989. godine.
Izglasavanje ovog zakona probudilo je malo entuzijazma kod onih koji su više od 20 godina čekali takvu mjeru.
„Ovo je nedovoljno i prekasno, tako da zakon ima više simboličnu ulogu. Ali barem donosi moralnu odštetu žrtvama bivšeg režima“ – rekao je Teodor Maries, čelnik organizacije žrtava komunističkog režima, prenio je Balkan Insight.
www.medjugorje-news.com/narod.hr
