Svjedočanstvo: Kako sam po zagovoru ovoga sveca izmolio supruzi još 6 mjeseci života
Svjedočanstvo: Kako sam po zagovoru ovoga sveca izmolio supruzi još 6 mjeseci života “Prošlog rujna moja supruga Helena iznenada se razboljela. Pala je i onesvijestila se. Došao je svećenik udjeliti sakrament bolesničkog pomazanja, a odmah nakon toga i vozilo hitne pomoći. Bolnica je dijagnosticirala masivno cerebralno krvarenje. Beznadno, ali stabilno stanje. “Čovjek mora biti spreman”, reče liječnik, “na skoru smrt.”
Sutradan, kako je naša crkva posvećena sv. Maksimilijanu Kolbeu, stao sam ispred svečeve slike i obratio mu se ovim riječima: “Maksimiliane, ti si priznati stručnjak za trgovanje vlastitim životom. Stoga vas uzimam kao posrednika. Neka dobri Bog uzme godine mog života prema svojoj dobroti i doda mojoj umirućoj ženi.”
Stajao sam ispred slike sveca i nepomično zurio u njegovo usredotočeno lice, čekajući odgovor. Nakon dugog trenutka, negdje iznutra čuo sam jasan glas – “šest mjeseci”.
Kao munja bljesnuo sam pitanje: “Maksimiliane, zar nije moguće više?” Čekam, ali konačna odluka se vraća kao jeka. Hvala ti, Maximiliane, i za ovo.
Rezultati sljedećih pretraga su puno lošiji, a liječnici su iznenađeni što je pacijentica još živa. Konačno, nakon dva tjedna dolazi do poboljšanja. Počinje dolaziti k svijesti, kaže nešto – neke jednosložne riječi koje su svima nerazumljive. Proces oporavka se nastavlja i moja žena tada odlučuje da želi umrijeti, samo ja moram dati svoj pristanak. Sumnjam da je njezina mentalna otpornost nestala u bolnici.
Potvrđujem šefu klinike da sutradan vodim suprugu kući. Liječnici su protiv toga, ali moja odluka je konačna. Nakon mjesec dana izbivanja vraća se kući, obitelji, rodbini i prijateljima. Počinje vrlo brza fizička i psihička rehabilitacija. Konačno saznajemo što znače riječi koje je rekla. To je odjek radosnog susreta negdje izvan granica smrti i znače – “Isus živi!”.
Božić je niz svakodnevnih malih radosti –posjeta prijatelja i poznanika, obitelji. Radio Marija prati našu vrevu cijeli dan, od ranih jutarnjih sati. Zajedno s njom molimo krunicu, sudjelujemo u svetoj misi, molimo krunicu Božjeg milosrđa, a stalno se molimo i Anđelu čuvaru. Moram priznati da tijekom ovih dana stalne brige i budnosti moj Anđeo nikad nije spavao.
Gotovo je u sve u redu, sve se vratilo u normalu. Idemo u crkvu na svetu misu. Helena s velikom pobožnošću moli i prima svetu pričest. Još jedno posipanje pepelom po glavi i odlazak kući. Dan je sunčan i topao – već je početak ožujka. Ptice izvan prozora prave proljetni kaos. Dan pun rada i molitve dolazi kraju. Odmah iza ponoći čujem neke uznemirujuće zvukove. Dotrčim i znam da mi žena umire.
Dolazi hitna pomoć, dolazi svećenik sa sakramentom za bolesnike. Palim svijeću i usrdno molim za dobru smrt za ljubav svog života, dok grozničava borba za njezin život traje pored mene. Hitna pomoć odvozi Helenu u kliniku. Glavni liječnik navodi da je došlo do cerebralnog krvarenja i da je pacijentica praktički umrla kod kuće, a samo aparat u njoj održava stanje prividnog života.
Oprostio sam se od nje od ljubavi svog života, i iako liječnici kažu da je više ništa ne osjeti, kad je poljubim posljednji put, suze joj poteku iz očiju. U subotu ujutro, kada je jutarnje sunce provirilo kroz prozore bolničke sobe, njezina je duša tiho napustila tijelo. Isus živi … Sunce je obasjalo njezine crte lica zamrznute u osmijehu.
Misa zadušnica bila je vrlo svečana. Župnik je pristao da se poslije pozdravim sa suprugom. Oprostio sam se od nje riječima:… Vidimo se, moja prva poslije Boga…
Prošlo je točno pola godine, do danas. Sveti Maksimilijan je održao svoju riječ i ujedno promijenio moj život. Sada ne mogu zamisliti svoj život bez svakodnevne svete mise i krunice. Uživam u svakom trenutku svog života, jer postoji Bog, jer je Krist uskrsnuo, a moja besmrtna duša čezne za svojim Stvoriteljem.
(Svjedočanstvo Stanislvaa iz Mysłowice, za milujciesie.pl)
