Kako je zbog lošeg govora jednog hrvatskog biskupa sveti Josip ušao u Rimski kanon
Govor biskupa Petra Čule o svetom Josipu doveo je papu Ivana XXIII. gotovo do suza i potakao ga na djelovanje…
Oni koji slave misu na talijanskom jeziku znaju da je od prve nedjelje došašća u upotrebi novi prijevod Rimskog misala. Donald Calloway u svojoj knjizi “Consecration to Saint Joseph: The Wonders of our Spiritual Father” (Kindle izdanje, str. 103.) o jednoj značajnoj promjeni Rimskog kanona (Prve euharistijske molitve), koja je stupila na snagu na svetkovinu Bezgrešne 1962. godine, piše ovako:
“Godine 1958., biskup velike pobožnosti prema sv. Josipu, Angelo Roncalli, izabran je za papu. Toliko je volio svetog Josipa da je razmišljao o uzimanju papinskog imena Josip. Iz poštovanja prema svom zemaljskom ocu, međutim, odlučio je uzeti ime Ivan. Budući da su mnogi prethodni pape uzeli ime Ivan, njegovo je bilo Ivan XXIII.
Godine 1962. papa Ivan XXIII. otvorio je Drugi vatikanski koncil. Desetog dana mjeseca studenoga, na jednoj od sjednica Koncila, biskup zvan Petar Čule održao je prezentaciju o svetom Josipu drugim biskupima. U svojoj podugačkoj prezentaciji, biskup Čule zahtijevao je da se Josipovo ime uključi u Rimski kanon mise. Nažalost, biskup Čule nije bio dobro znan, i zbog dugačke, redundantne prezentacije, kao i nervoze i nesposobnosti da dobro artikulira stvari, mnogi od kardinala i biskupa prisutnih na toj prezentaciji počeli su mrmljati i ismijavati ga zbog njegova pobožnog, dugačkog govora. U jednom trenutku moderator sjednice zahtijevao je da biskup Čule završi svoju „elokventnu i svetu propovijed“ o svetom Josipu. Moderatorove ponižavajuće riječi potakle su smijeh kod mnogih kardinala i biskupa; vremešni biskup Čule dovukao se nekako do svoje stolice, naizgled poražen.
Njegov govor preko internog televizijskog prijenosa slušao je papa Ivan XXIII. Nije mu bio zabavan tretman biskupa Čule. Papa je poznavao biskupa Čulu osobno. Znao je da je biskup Čule mnogo trpio pod komunistima u Jugoslaviji. Biskupa su komunisti često ispitivali na okrutne načine, a svojedobno su ga osudili na 11 godina napornog rada u koncentracijskom logoru u Jugoslaviji. Komunisti su ga čak pokušali ubiti smjestivši ga u vlak koji je planski uništen s namjerom da svi koji su u njemu poginu. Jedan od rezultata nezgode bio je taj da su biskupu polomljeni kukovi. Nakon što je konačno otpušten iz logora, biskup je trpio napadaje tjeskobe i nervoze, što je otežalo njegov govor. Ivan XXIII. znao je da je biskupova prisutnost na Koncilu zahtijevala velik trud i da je dobri biskup htio biti tamo da bi svjedočio kako je pošteđen smrti posredovanjem svetog Josipa.
Govor biskupa Čule o svetom Josipu doveo je papu Ivana XXIII. gotovo do suza i potakao ga na djelovanje. Dana 13. studenog, tri dana nakon što je biskup Čule održao svoju prezentaciju o svetom Josipu, papa Ivan XXIII. odredio je da se ime svetog Josipa uključi u Rimski kanon. Dekret je stupio na snagu 8. prosinca 1962. Danas je ime svetog Josipa uvršteno u sve četiri euharistijske molitve. To se zbilo tijekom pontifikata pape Benedikta XVI. i pape Franje.”
www.medjugorje-news.com/bitno.net
