Kako je sv. Klara postala zaštitnica televizije i medija?
Fortini je predložio, u ime Međunarodne zajednice Franjevačkih studija, da se izabere za zaštitnicu radija i televizije sv. Klaru Asišku. Prijedlog završava ovim riječima: „Djevica iz Svetoga Damjana može preko uzbudljivog etera ujediniti u jednu misao ljubav i dušu svih ljudi i svih nacija.”
Svaki katolik i vjernik može stoga moliti svetu Klaru za poseban zagovor da mediji budu ono što bi trebali biti – širitelji istine i dobra.
U siječnju god. 1952., Arnaldo Fortini, već godinama gradonačelnik Asiza, istaknuti franciskolog, Predsjednik Međunarodne zajednice Franjevačkih studija, bio je u punom poslu oko priprema za VII. stoljetnicu smrti sv. Klare Asiške. Ta okolnost mu je omogućila da pregleda i prouči brojne i predložene spise u svezi svete Klare. Upao mu je u oči jedan prizor iz potpuno sigurnih suvremenih izvora, u kojemu je našao elemente koji danas ulaze u moderni izum televizije. Riječ je o sljedećem događaju, kojega nam donosi službena Legenda svete Klare, koja se pripisuje Tomi Čelanskom (4Čel 29).
Upravo kako se u bolesti pamćenjem opominjala svojega Krista (usp. Tuž 3,20), tako je i Krist nju pohađao u njezinim patnjama. U ono vrijeme na Božić, kada svijet s anđelima zanosno kliče rođenome Djetešcu, sve su Gospođe otišle u oratorij na jutarnju, a majku, pritisnutu bolima, ostaviše samu, piše klarise-zg.hr.
Kad je počela razmišljati o malešnome Isusu, i veoma se žalostila što ne može sudjelovati u njegovim pohvalama, uzdahnuvši reče: »Pogledaj, Gospodine Bože, kako sam ti sama ostavljena na ovome mjestu!«
I gle, iznenada joj je u ušima počelo odzvanjati ono divno suglasje koje se odvijalo u crkvi Svetoga Franje. Slušala je psalmodijsko klicanje braće, pratila skladnost pjevačâ, čak je uhvatila zvuk orgulja. Udaljenost mjesta nikako ne bijaše takva da bi se ono moglo čuti na ljudski način, nego je ona svečanost ili na božanski način doprla do nje, ili joj je sluh bio izoštren iznad ljudskih mogućnosti. Ono što je doista nadmašilo ovo viđenje jest to da je bila dostojna vidjeti same Gospodinove jaslice.
Kad su ujutro kćeri došle k njoj, blažena Klara im je rekla: »Neka je blagoslovljen Gospodin Isus Krist koji me nije ostavio kada ste me bile vi ostavile. Naime, po milosti Kristovoj čula sam cijelu onu svečanost koju su noćas proslavili u crkvi svetoga Franje«.
Televizija je upravo bila „bum“ pa je Arnaldo Fortini pomislio da „takva tako snažna i raširena djelatnost“ mora imati svetoga zaštitnika te da bi se crkvenim vlastima mogla sv. Klara predstaviti kao najprikladnija.
Dana 20. prosinca 1953. predložio je, u ime Međunarodne zajednice Franjevačkih studija, da se izabere za zaštitnicu radija i televizije sv. Klaru Asišku. Prijedlog završava ovim riječima: „Djevica iz Svetoga Damjana može preko uzbudljivog etera ujediniti u jednu misao ljubav i dušu svih ljudi i svih nacija.”
Službeni nadnevak sveopćeg proglašenja sa strane Svete Stolice je 4. veljače 1958. To je, naime, nadnevak koji nosi apostolski breve „Clarius Explendescit“, a slavi se 14. veljače, kada je obznanjen.
S obzirom na današnju raširenost televizije i tisuće različitih programa koji emitiraju televizijski program 24 sata dnevno, katolik može slobodno moliti svetu Klaru za zagovor i pomoć da televizija zaista bude medij širenja dobra, a da na njoj bude što manje stvari koje promiču zlo i vrijednosti života nedostojne čovjeka, koji je slika Božja.
