Kada ne smijemo pristupiti svetoj pričesti
Svećenik fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i gvardijan samostana sv. Jeronima u Slanom svojim odgovorom na pitanje podsjetio je na ono što smo učili na vjeronauku prije Prve svete pričesti, odnosno na tri predpričesti: ne jesti i ne piti alkoholnih pića barem sat prije pričesti; zatim biti čist od grijeha, osobito smrtnoga; i čvrsto vjerovati da pod prilika posvećenog kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Gospodina našega Isusa Krista.
Pitanje:
”Prije sedam dana sam se ispovjedio, ali sam u međuvremenu imao neke teške situacije i probleme. Konkretno mojoj djevojci je prijetio njezin bivši dečko pa sam tu stao u njenu obranu i upozorio ljude koji ga znaju na njegovo ponašanje, a pri tome sam imao nekoliko ideja o nasilju, ali sam završio nekako mirno i rekao sam kako to nije nikakvo rješenje i da je to greška. Također, sam jednu večer konzumirao alkohol i vozio pod utjecajem alkohola, iako se nisam smatrao previše pijanim i vozio sam po ograničenjima. Pristupio sam svetoj pričesti s navedenim grijesima i sada par dana nakon toga osjećam veliki pritisak, iako sam se i osobno pokajao nakon toga.
Trenutno nisam u prilici otići na ispovijed jer sam u drugoj državi, ali me ova situacija sada jako muči jer inače imam problema s anksioznošću i prekomjernim razmišljanjem. Imam osjećaj da me Bog ne voli radi nedostojne pričesti. Zanima me jesam li mogao pristupiti svetoj pričesti i jesam li napravio težak grijeh”, pitanje je na koje je odgovor dao fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i gvardijan samostana sv. Jeronima u Slanom, za Radiopostaju Mir Međugorje.
Fra Stipan je na početku svoga odgovora podsjetio na ono što smo učili na vjeronauku prije Prve svete pričesti, odnosno na tri predpričesti: ne jesti i ne piti alkoholnih pića barem sat prije pričesti; zatim biti čist od grijeha, osobito smrtnoga; i čvrsto vjerovati da pod prilika posvećenog kruha i vina primamo pravo tijelo i pravu krv Gospodina našega Isusa Krista. Fra Stipan se potom osvrnuo na ovo drugo – biti čist od grijeha, osobito smrtnoga.
”Teški grijesi su oni koji su učinjeni svjesno, slobodno i kada se radi o povredi velike ili važne stvari. Ako jedan od ova tri uvjeta nedostaje, onda se ne radi o teškom grijehu. Teški grijesi se moraju ispovjediti, odnosno primanje pričesti pod teškim grijehom bilo bi svetogrđe. Jasno da se trebaju ispovjediti i laki grijesi, no oni nisu prepreka za svetu pričest. Ne zaboravimo da na početku svakog euharistijskog slavlja postoji pokajnički čin u kojemu nam Bog oprašta lake grijehe kako bismo mogli pristupiti svetoj pričesti. Sveta pričest je sakrament, koji nas povezuje s onim koga u njoj primamo, s Isusom Kristom i opna nam je snaga na životnom putovanju u borbi protiv grijeha i zla.
No, budući da smo mi kao ljudi skloni ekstremima, onda u stvarnosti imamo dvije krajnosti: jedni izbjegavaju primiti svetu pričest, ako se neposredno prije nisu ispovjedili, a onda imamo i drugo krajnost, a to je primanje svete pričesti bez redovite ispovjedi i pokajanja i svijesti što se u svetoj pričesti zapravo događa”, kazao je fra Stipan Klarić, naglašavajući kako ”moramo imati u vidu životne okolnosti pojedinca, ali i paziti da savjest bude ispravno oblikovana”.
”Na stanje savjesti pa i svijesti itekako utječe psihičko stanje pojedinca. Nitko od nas ne može pristupiti svetoj pričesti kao zaslužni pravednik, možemo pristupiti samo kao raskajani grešnici, koji skrušeno i sa zahvalnošću primaju taj neizrecivi dar – Kruh nebeski. Također, važno je napomenuti kako je dobro biti svjestan da krivnja i kajanje nisu isto. Kajanje je od Boga, ono je žal za učinjenim grijehom i propuštenim dobrom, ali uvijek u perspektivi radosti zbog Očeva oproštenja i povratka u poredak milosti koji mi daje da se mogu radovati budućnosti, odnosno novoj prilici koju mi moj Nebeski Otac daruje. Krivnja je, kao i sam grijeh, djelo zloduha, koji nas najprije navede na grijeh, a onda nas krivnjom veže uz taj grijeh i neprestano nas vraća u prošlost i ne dopušta da iskusimo radost zbog toga što nam je Nebeski Otac oprostio grijehe.
Sputava nas i u centar naše pozornosti stavlja grijeh, a ne obraćanje i to je zamka zloga”, kazao je fra Stipan Klarić i dodao kako je ”uvijek u ovim dvojbama savjesti dobro razgovarati sa svećenikom, s ispovjednikom, sa svojim duhovnikom, koji će nam pomoći ispravno oblikovati svoju savjest i poći putem obraćenja koji je ujedno i put slobode”, kazao je fra Stipan Klarić, a za konkretan slučaj s početka teksta naglasio kako mu se ne čini da se tu radi o teškim grijesima, iako je nemoguće sve jasno razumjeti iz njegova pisma te bi u ispovijedi bilo potrebno postaviti još koje pitanje.
”Ovo su pitanja koja su pitanja savjesti i predmet su svete ispovijedi i uvijek se rasprave i pojašnjavaju s ispovjednikom ili sa svojim duhovnikom”, zaključio je fra Stipan Klarić.
