“Jer po svojim ćete riječima biti opravdani i po svojim ćete riječima biti osuđeni” – Što biblija kaže o ogovaranju i zašto je to veliki grijeh
U doba brze komunikacije, gdje se ogovaranje i neljubaznost mogu proširiti jednim potezom prsta, čini se da su ove lekcije hitne. Riječi imaju ogromnu moć: podići ili raniti, razjasniti ili zbuniti, izgraditi mostove — ili ih spaliti.
U cijelom Svetom pismu nalazimo mudrost o daru govora i odgovornosti koju on nosi. U doba brze komunikacije, gdje se ogovaranje i neljubaznost mogu proširiti jednim potezom prsta, čini se da su ove lekcije hitne.
Hebrejska Biblija često upozorava na opasnosti nemarnog govora. Izreke 18:21 podsjećaju nas da su “smrt i život u vlasti jezika”. Slično, Mudre izreke 10:19 savjetuju “gdje je mnogo riječi, grijeha ne nedostaje; ali tko obuzda svoje usne, razborit je.” Poruka je jasna: naše riječi imaju posljedice, a nepromišljen govor lako nas odvede na krivi put.
U Novom zavjetu sam Isus naglašava tu odgovornost. U Mateju 12:36-37, On kaže: “Kažem vam, na dan suda ljudi će odgovarati za svaku nepromišljenu riječ koju izgovore, jer po svojim ćete riječima biti opravdani i po svojim ćete riječima biti osuđeni. ” Ovo učenje naglašava kako riječi izražavaju stanje naših srca i dubinu (ili nedostatak) naše ljubavi prema drugima. Apostol Jakov ide i dalje, uspoređujući jezik s vatrom koja može zapaliti čitave šume (Jak 3,6). Ipak, on također potvrđuje da riječi, ako se ispravno koriste, mogu posijati mir i iscjeljenje.
Ogovaranje: Grijeh zajednice
Papa Franjo je više puta upozorio na grijeh ogovaranja, nazivajući ga “pošašću strašnijom od COVID-a”. U njemu svojstvenoj izravnosti jednom je rekao: “Ogovaranje je terorizam jer onaj tko ogovara je poput terorista koji baci bombu i odšeta uništavajući druge.” Njegove riječi odjekuju Katekizmom Katoličke Crkve (KKC), koji ogovaranje kategorizira kao kršenje Osme zapovijedi.
Prema KKC, “Poštivanje ugleda osoba zabranjuje svaki stav i riječ koja bi im mogla nanijeti nepravednu štetu” (KKC 2477). Kada se bavimo ogovaranjem ili klevetanjem, narušavamo odnose, potičemo podjele i nagrizamo povjerenje – ponašanje koje je u suprotnosti s evanđeoskim pozivom na ljubav i jedinstvo.
Paziti na govor ne znači izbjegavati teške razgovore ili se povlačiti u šutnju. To znači promišljeno i namjerno koristiti svoje riječi, pazeći da su “začinjene solju” (Kološanima 4:6). Prije nego što progovorimo, mogli bismo se zapitati: Je li istina ono što ću reći? Je li ljubazno? Je li potrebno?
Sveti Franjo Asiški je to lijepo modelirao kada je molio: “Gospodine, učini me oruđem svoga mira.” Njegova nas molitva podsjeća da naš govor treba služiti kao produžetak Božje ljubavi u svijetu, izgrađujući druge, a ne uništavajući ih. Riječi kao oruđe milosti Katekizam također uči da „jezikom treba hvaliti, a ne psovati“ (KKC 2143). Govoreći iskreno, ponizno i dobrotvorno, pridonosimo procvatu onih oko nas.
U vremenu kada negativnost i ogovaranje često dominiraju diskursom, kršćani su pozvani biti protiv toga. Bilo online ili osobno, naše bi riječi trebale odražavati Božju dobrotu, služeći kao svjetlo drugima i podsjetnik na božansko dostojanstvo u svakoj osobi. U konačnici, kada čuvamo svoje jezike, štitimo druge i više se pridružujemo Božjoj volji. Kao što nas Isus podsjeća: “Usta govore ono čega je srce puno” (Matej 12,34). Pobrinimo se da naša srca i naše riječi budu ispunjeni ljubavlju.
