Jedno od rijetkih ukazanja sv. Josipa i čudesni izvor koji ozdravlja
Ukazanje u Cotignacu jedno od rijetkih ukazanja sv. Josipa koje ima službenu potvrdu Crkve. Dogodilo se 7. lipnja 1660. godine. Dvadesetdvogodišnji pastir Gaspard Ricard tom je prilikom vodio stado na ispašu. Ubrzo, oko 1 sat poslijepodne, velika vrućina probudila je u njemu snažnu žeđ te se naslonio na jednu stijenu kako bi odmorio.
Iznenada pred njega je stao visok čovjek, pokazao na obližnju stijenu i rekao: “Ja sam Josip, podigni onu stijenu i pij.”
Gaspard je međutim u nevjerici gledao veliki kamen znajući da bi ga teško pomaklo i više ljudi zajedno, no stranac je samo ponovio ono što je već rekao.
Mladić je poslušno pokušao podignuti stijenu te je, čudom, uspio. Pronašao je ispod stijene izvor vode. Iznemogao od žeđi počeo je piti. Kad se napio vode shvatio je kako je njegov dobročinitelj nestao bez traga.
Pastir je otrčao u selo kako bi rekao svima što se dogodilo. Ne možemo ni zamisliti kako se osjećao. Poznavajući ga kao skromnog mladića, svi su mu vjerovali. Požurili su vidjeti novootkriveni izvor i iznenađujuću količinu vode, tamo gdje do tad vode nije bilo. Josipa više nisu vidjeli.
Ljudi su ubrzo odasvud počeli pristizati pa se ubrzo na tom mjestu počela graditi kapela u čast sv. Josipa. Svake godine mjesto posjećuje tisuće hodočasnika. Vodu su pili, kupali se u njoj, a pokazalo se da je voda čudotvorna.
Među ozdravljenima je i jedan hromi čovjek koji se s tog izvora vratio kući zdrav, bez štaka.
1962. godine otac Allard (iz Oratorija koji je sagrađen na ovom mjestu) napisao je: “Vode svetog Josipa donose čuda. Otkako sam se vratio, čovjek kojeg poznajemo iz Avignona, rođen hrom, otišao je do izvora i vratio se izliječen, ostavivši tamo štake. Svi piju i nose vodu.”
Iz svih mjesta i zemalja dolaze nemoćni, bolesnici svih vrsta, a većina njih se vrati izliječena od svojih bolesti i utješena.” piše on.
Sam francuski kralj, Luj VIII., posjetio je to mjesto te je je odlučio da se dan na koji se ukazao sv. Josip obilježava u cijelom Kraljevstvu kao nacionalni praznik.
Što nas poučava sveti Josip?
Josip nas poučava šutnji, poslušnosti i nasljedovanju Isusa. On nije govorio puno riječi. U evanđelju ne postoji ni jedan događaj gdje bi sv. Josip nešto govorio. I u ovom malom mjestu nije puno govorio. Samo jednu kratku rečenicu.
U naše vrijeme ljudi su obasuti lavinom riječi. Odasvuda. Navikli su živjeti u buci. Sveti Josip nas uči da volimo tišinu. Josipova tišina nije prazna! – govori svećenik iz tamošnjeg svetišta. To je samo nepostojanje nepotrebnih riječi. Sveti Josip je bio poslušan. Što bi mu Bog naredio on bi odmah i izvršio.
U ovom slučaju i pastir Gaspard sluša Josipa. Nema puno riječi. Podiže ogromnu stijenu za koju je bio siguran da je ni pun ljudi zajedno ne bi podigli. Bog nagrađuje poslušnost. Josip nasljeduje Isusa. Isus je činio čuda tamo gdje je bilo vjere.
I sveti Josip pokazuje čuda tamo gdje ga vjernici mole i s pouzdanjem ga traže za pomoć. Neka sveti Josip i nama bude u pomoći.
