JEDAN OD VODEĆIH PSIHIJATARA o demonskim napadima: ‘Bio sam skeptičan, ali moram reći ovo’

Kako kao psihijatar vidi slučajeve demonskog tlačenja i opsjednuća objasnio je dr. Richard Gallagher

Vodeći svjetski psihijatrijski autoritet za demonske aktivnosti, dr. Richard Gallagher daje znanstveni i psihološki uvid u svijet sotonističkih napada u svojoj novoj knjizi: Demonski neprijatelji: mojih dvadeset i pet godina kao psihijatar koji istražuje posjednuća, dijaboličke napade i paranormalno. Iako je Gallagher nekoć bio sumnjičav, egzorcisti su ga počeli tražiti zbog pažljivih, objektivnih procjena. Ubrzo je postalo očito da, rijetko ali definitivno, neki ljudi ne pate od psihoze ili drugih psihijatrijskih stanja, već od demonskih napada.

Gallagher je profesor psihijatrije na New York Medical Collegeu i psihoanalitičar na fakultetu Sveučilišta Columbia. Diplomirao na Princetonu i školovao se na studiju psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Yale. Gallagher je aktivan član Međunarodnog udruženja egzorcista od njegovog osnutka ranih 1990-ih, a sada je njegov najdugovječniji američki član. Dao je za ncregister sljedeći intervju:

Kako je nastala ova knjiga?

Prije nekoliko godina zamoljen sam da napišem članak za The Washington Post. Urednik je želio moju perspektivu psihijatra, ali nije želio da iznosim mnogo dokaza. Članak je dobio milijun pregleda, ali ljudi su željeli još dokaza. Unatoč početnoj nesklonosti, došao sam do uvjerenja da bih to trebao pružiti.

Jedan od profesionalnih ciljeva bio je educirati javnost o ovoj vječno kontroverznoj temi. Djelomično sam osjetio obvezu pomoći psihijatrijskim pacijentima pružiti odgovarajuću njegu, a ne pogrešne rituale. Također sam želio rasvijetliti javnost o značaju i stvarnosti ovih rijetkih đavolskih pojava i o tome što se mora učiniti da bi netko dobio pomoć. Kao predani liječnik, želio sam vidjeti izmučene ljude kako se oslobađaju stvari koje će ugnjetavati ili uništavati njihove živote. Svoj sam život posvetio borbi protiv ranjivosti mentalnih bolesti, a istu takvu strast ulažem i u rad s ljudima koji mogu patiti od demonskog posjeda ili manjih napada.

Kako ste postali savjetnik za egzorciste?

Egzorcist (pseudonim “Otac Jacques” u knjizi) došao mi je za pomoć u procjeni žene koja je putovala 2000 kilometara da bi ga upoznala i pokazivala je znakove onoga što je on nazvao demonskim ugnjetavanjem.

Iz opreza je želio da je procijenim. Sumnjao je na moguću mentalnu ili medicinsku bolest. Kad sam mu rekao da sam otvoren, ali imam dubok skepticizam, rekao mi je da sam zato savršen čovjek za taj posao. Žena je tvrdila da su je tukli “nevidljivi duhovi” (njezine riječi), a na tijelu su joj bile modrice. Nakon iscrpne medicinske procjene, nisam mogao pronaći psihijatrijsko ili medicinsko stanje koje se može dijagnosticirati.

Nizom njegovih i župnikovih molitvi za izbavljenje i njezinim udvostručenim duhovnim naporima, napadi su se postupno smanjivali i na kraju potpuno nestali.

Pričaj mi o svom najdramatičnijem slučaju .

Žena koju zovem “Julia” bila je vrhovna svećenica rijetkog, ali istinskog sotonističkog kulta. U knjizi ne koristim prava imena, ali imao sam dopuštenje svih spomenutih, uključujući i nju, da prepričam njezinu priču. Promijenio sam samo minimalne podatke kako bih zaštitio identitet, ali činjenice slučajeva su 100% točne.

Dvoje vrlo iskusnih egzorcista koji su radili s Julijom opisali su njezino posjedovanje kao slučaj jednom u stoljeću. Jedan od dvojice [otac Jacques] zatražio je moje mišljenje i pomoć. Došla mu je po pomoć i sama je znala da je opsjednuta, ali bila je u sukobu. Nije željela biti opsjednuta, ali svidjele su joj se psihičke “moći” i bojala se odmazde iz svog kulta.

Jeste li bili svjedoci neke od ovih moći?

Da, često. Na primjer, noć prije nego što sam je sreo, oko 3 sata ujutro, moju suprugu i mene probudila je jaka vrištava buka. Naše normalno odgojene mačke bijesno su režale jedna na drugu. Morali smo ih razdvojiti u dvije različite prostorije. Juliju sam upoznao sljedećeg jutra – otac Jacques doveo ju je do moje kuće. “Kako su vam se svidjele te mačke sinoć?” obratila mi se odmah!

Imala je ono što se zove latinski laetra ili “skriveno znanje”. Bila je svjesna stvari koje nije mogla znati na prirodan naćin. Jednom mi je rekla kako je moja vlastita majka umrla od preciznog uzroka ,raka jajnika, ali isto je učinila i s nizom drugih ljudi. Kasnije sam nazvao oca Jacquesa kako bismo razgovarali o predloženim datumima Julijinog sljedećeg egzorcizma i premda je bila stotinama milja daleko, glas je prekinuo naš telefonski razgovor rekavši nam da je “pustimo na miru” – isti glas koji se čuo tijekom njezinog transa tijekom egzorcizma. Osam ljudi izvijestilo je da je Julia levitirala tijekom egzorcizma i tečno je govorila nekoliko stranih jezika koje uopće nije znala.

U knjizi se ponekad čini da suosjećate s Julijom.

Mislim da je to prirodna reakcija, pokušati vidjeti dobro u ljudima i vidjeti dio njih koji teži zdravlju i sreći. Nisam bio naivan prema njezinoj podloj strani kao i prema dijelu nje koji se prestrašio napustiti kult. Bio je to njezin dom godinama i, kao što je spomenuto, bojala se njegove odmazde, stvarajući u njoj snažno pomiješane emocije. Shvatio sam da imam posla s inteligentnom, ali vrlo konfliktnom osobom, u osnovi to je razlog zašto su svećenici željeli da razgovaram s njom.

Kad su me svećenici prvi put posavjetovali, već je bilo očito da je bila opsjednuta do iznimne mjere. Ulazila bi i izlazila iz tih stanja u kojima bi zli duh preuzimao njezinu svijest i govorio; poslije se više nije sjećala ovog stanja.

Što je Juliju izvorno navelo na kult?

Tvrdila je da je to duga priča i da je imala težak život, da njezin obiteljski život nije bio tako sjajan. Jednom sam upoznao njezinu majku, koja se činila vrlo uznemirenom, ali dovoljno ugodnom osobom. Julia je rekla da ju je svećenik seksualno zlostavljao kao tinejdžericu. Sama je osjećala da to na nju nije puno utjecalo, ali izvijestila je da ju je to udaljilo od crkve i na kraju privuklo lokalnoj skupini sotonista. Iako su priče o sotonizmu često vrlo pretjerane, njezini su navodi bili provjerljivi i vjerodostojni. Zaljubila se u vođu kulta i postala “kraljica”, nazivajući se kraljicom Lilith prema imenu legendarnog demona. Julia je također bila jedan od glavnih “uzgajivača”, fetusa.  Kako je tvrdila, skupina koristi svoje pobačene bebe u ceremonijama, a prema njezinim riječima ona je i pomoćnik liječnika u kultu koji izvodi  i “legalne” pobačaje.

Kako je priča završila?

Bio je to tužan kraj. Julia je imala oko osam do devet egzorcizama, a zatim je odustala. Bila je mučena osoba. Prije nego što je otišla, izričito mi je predala svoju priču. “Znam da ste mi pokušali pomoći”, rekla je. “Činiš se kao drag čovjek. Možeš pisati o meni i o onome o čemu sam vam govorila u mom slučaju; samo prikrij moj identitet. “

Razgovarao sam s Julijom godinu dana nakon posljednjeg egzorcizma. Dijagnosticiran joj je terminalni rak i htjela se osloboditi demonskog utjecaja prije svoje smrti. Tražio sam izvještaj njezina onkologa. Nikad se više nismo čuli s njom. Pretpostavljamo da je umrla, ali ne znamo sa sigurnošću.

Koji su načini na koje se ljudi mogu napadati?

Ono što Crkva naziva “izvanrednim demonskim napadima” postoji.. Ozbiljni, ali manji napadi “ugnjetavanja” često zasjenjuju ono što drugi mogu nazvati “djelomičnim posjedovanjem” – djelomičnom kontrolom osobe nad duhom.

“Posjed” se definira kao nadzor nad tijelom pojedinca (iako ne nad njegovom voljom ili dušom). U ugnjetavanju ili djelomičnom ugnjetavanju, žrtve mogu jako patiti na različite načine, ali demon ima puno više poteškoća s potapanjem njihove svijesti.

Tijekom “potpunijeg” posjedovanja osoba u potpunosti ulazi u trans i zli duh često razgovara kroz njih. Vidio sam preko 100 kompletnih posjeda i stotine djelomičnih posjeda ili teških ugnjetavanja. Ipak, žurim naglasiti da ta stanja nisu uobičajena i puno češće ljudi samo misle da su demonski napadnuti; Vidio sam toliki broj primjera iz cijele zemlje jer sam uključen u to područje.

Što Hollywood griješi u vezi s egzorcizmima?

Hollywood teži pretjerivanju i senzaciji.  Također im se čini da je tamo oslobađanje samo zadaća egzorcista i ne otkriva činjenicu da se od žrtve zahtijeva i duhovni napor i borba. Ako ljudi odbiju surađivati ​​i odbiju se odreći svoje prošlosti ili zlih puteva, nikada neće biti oslobođeni, kao što je ilustrirano u Julijinom slučaju.

Duhovno djelo obraćenja velik je dio osobe koja se izvodi zajedno s molitvama egzorcista. U konačnici, u svakom slučaju, nije egzorcist taj koji oslobađa ljude – to je naš Gospodin.

Može li biti teško razlikovati mentalnu bolest od posjedovanja?

Neko vrijeme može biti mutno, dok se ne dobiju sve činjenice. Ponekad moram razgovarati s članovima obitelji i drugima, ali kad netko postane svjestan glavnih detalja, iskusnom procjenitelju postaje prilično očito da to dvoje razlikuje. S druge strane, može se dogoditi da se vrlo sugestibilna osoba, poput “Lily” [još jedan primjer u knjizi], neobično uvjeri da je demonski opsjednuta kad se ništa takvo ne događa. To je slično i ostalim poremećajima.

Uvijek postoji i kontekst koji pomaže u procesu razlučivanja. Ljudi se ne opsjednu samo iz vedra neba; postoji neki razlog. Na primjer, ako je netko bio uključen u intenzivne okultne prakse, veća je vjerojatnost ozbiljnih demonskih manifestacija.

Mogu li samo katolički svećenici izbaviti opsjednutu osobu?

Tradicionalna pravoslavna vjerovanja u istočnim crkvama preklapaju se s našim u mnogim pogledima, na primjer s valjanim sakramentima i ređenjima. Barem prema mom iskustvu, katolička i pravoslavna tradicija, sa svojim časnim ritualnim molitvama i utvrđenim postupcima, imaju najviše uspjeha. To ne znači da i druge denominacije, iskrenim molitvama Gospodinu našem, ne mogu imati dobre rezultate. Konzultirao sam se s mnogim protestantskim slučajevima koji su mi uručeni. Također ponekad imam posla s ljudima drugih vjera. Čak sam imao posla s muslimanima i onima istočne religije ili bez vjere koji su se uključili u okultno i koji su ozbiljno napadnuti i oslobođeni, dijelom okrećući se Bogu kakvog ga iskreno poznaju.

Događa se da me židovski rabin ili imam ili sama žrtva tih tradicija može tražiti uputnicu katoličkom svećeniku-egzorcistu. Neki su se čak obratili kad počnu shvaćati duhovnu stvarnost s kojom imaju posla.

Jeste li se ikada osjećali osobno uznemiravanima od demona?

Božjom milošću, nikada se nisam osjećao izravno napadnutim. Ali ne bih se bavio ovim poslom da nisam nastavio svoj vlastiti duhovni život i da ljudi ne mole za mene. Cijenio bih molitve svakoga tko ovo pročita!

Zašto radite ovaj posao?

Nisam ovo tražio; Nikad se nisam javio. Kao i mnogi ljudi, jednostavno pokušavam razumjeti što Bog traži od mene. Moj je liječnički poziv pokušati pomoći ljudima koji pate, bez obzira koliko kontroverzan ili čudan bio slučaj ili “dijagnoza”. Trebamo li samo ignorirati te neobične slučajeve?

Kao savjetnik, velik dio mog rada je pro bono. “Crkva” mi nikad ne plaća; ali ja to ne činim (niti govorim u ime) Crkve. Ovaj posao radim za žrtvu i pomažem pojedinom svećenstvu; u konačnici, to činim za našega Gospodina.

www.medjugorje-news.com/dnevno.hr