Jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za uho, grlo i nos otkriva zašto COVID pacijenti gube osjet okusa i mirisa te kako ovaj simptom ublažiti

U godinu dana nakon pojave prvoga slučaja infekcije COVID-19 u Hrvatskoj i svijetu je od koronavirusa oboljelo približno 100 milijuna ljudi. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije kolektivni imunitet neće se postići ni u 2021.

Jedan od najčešćih simptoma infekcije COVID-19 gubitak je osjeta okusa i mirisa. Studija španjolskih znanstvenika iz 2020. pokazala je da gotovo 40% COVID pacijenata ima poremećaj osjeta okusa ili mirisa, a taj sindrom razvilo je samo 12% oboljelih od gripe. Nedavna studija objavljena u časopisu Journal of Internal Medicine pokazala je da čak 86% ljudi sa srednje jakim oblikom bolesti COVID-19 u 18 europskih bolnica obuhvaćenih ovim istraživanjem ima smanjen osjet mirisa. Je li u pitanju oštećenje živca? Koja je uloga vitamina B, vitamina odgovornoga za urednu funkciju perifernih živaca i regulaciju boljega raspoloženja? I što nam sve može pomoći kako bismo povratili osjet okusa i mirisa te spriječili puno opasniju posljedicu bolesti – razvoj depresije? Najnovija istraživanja i studije analizira doc. dr. sc. Ratko Prstačić, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za uho, grlo i nos, voditelj Odjela za fonijatriju KBC-a Zagreb.

1. Zašto COVID pacijenti gube osjet okusa i mirisa?

Gubitak osjeta mirisa (anosmija) javlja se kod mnogih bolesti i stanja, najčešće kod prehlada i drugih akutnih respiratornih infekcija, kroničnog rinosinuitisa, nosne polipoze te traume glave. Budući da su osjeti mirisa i okusa u našemu mozgu neraskidivo povezani, vrlo često poremećaj osjeta mirisa dovodi i do djelomičnoga ili potpunoga gubitka okusa (ageuzija).

Već u rano proljeće 2020., tek nekoliko mjeseci nakon prve potvrđene humane infekcije novim koronavirusom, pojavili su se znanstveni radovi koji upućuju na povezanost bolesti COVID-19 i simptoma poremećaja osjeta mirisa i okusa kod brojnih pacijenata, s prevalencijom čak i do 85%. S obzirom na to da nosna opstrukcija nije čest simptom u infekciji COVID-19 (za razliku od drugih respiratornih virusnih infekcija poput obične prehlade), postavilo se pitanje mehanizma nastanka anosmije. Analize su upućivale na to da se možda radi i o izravnoj virusnoj afekciji neurona njušnoga živca s potencijalnim značajnim rizikom za trajno oštećenje osjeta mirisa. Srećom, novija su istraživanja pokazala da virus izrazito pogađa tzv. potporne stanice olfaktornoga epitela koji se nalazi na samome krovu nosne šupljine, a ne izravno neurone. Budući da je njihova glavna uloga omogućavanje urednoga metabolizma samih neurona njušnoga živca, kod infekcije COVID-19 nastaje posredna blokada prijenosa informacije preko njušnoga živca u centralni živčani sustav. To se klinički manifestira kao djelomični ili potpuni gubitak osjeta mirisa, a zbog uske povezanosti, posljedično i gubitka osjeta okusa.

2. Pogađa li virus u gripi i prehladi izravno neurone?

Mehanizam je nastanka poremećaja mirisa kod većine respiratornih virusa nosna opstrukcija koja je posljedica otekline nosne sluznice, zbog čega mirisne čestice iz udahnutoga zraka ne uspijevaju fizički doprijeti do olfaktornoga epitela. Međutim, neki virusi, uključujući i virus gripe, ponekad mogu izravno oštetiti senzorne neurone njušnoga živca. U tim slučajevima poremećaj osjeta mirisa može trajati i mjesecima nakon preboljele infekcije.

3. Koliko traje gubitak osjeta okusa i mirisa kod bolesti COVID-19?

Kod većine se COVID pacijenata osjeti mirisa i okusa normaliziraju već u prvim tjednima nakon potvrđene infekcije koronavirusom, no nažalost ne i kod svih. Prema studijama, dva mjeseca nakon preboljele infekcije oporavi se tri četvrtine bolesnika, a nakon šest mjeseci 95% bolesnika s tim simptomima. Stoga možemo zaključiti da oko 5% bolesnika ima dugotrajan poremećaj osjeta mirisa i okusa nakon preboljele infekcije COVID-19. Budući da je riječ o relativno novoj bolesti, rano je zaključiti hoće li kod nekih bolesnika iz te grupe ostati i trajne posljedice u vidu anosmije i ageuzije.

4. Zašto je gubitak osjeta okusa i mirisa opasan simptom?

Iako se u prvi mah poremećaj osjeta mirisa i okusa čini beznačajan simptom u usporedbi sa životno ugrožavajućim simptomima respiratorne insuficijencije, prema svim relevantnim istraživanjima ti simptomi izrazito smanjuju kvalitetu života. Dugotrajni simptomi mogu dovesti do razvoja anksioznosti, depresije, pa čak i pothranjenosti. U ovakvim slučajevima razvoj anksioznosti uvelike ovisi o samoj osobnosti pojedinca, kao i o stupnju podrške koju bolesnik s anosmijom dobiva od bliskih osoba. Ponekad je korisno uvesti u terapiju i niske doze anksiolitika kako bi se što prije postigao psihološki balans, no pojave li se i simptomi depresije, svakako je potrebno potražiti stručnu pomoć psihijatra.

5. Tko je u rizičnoj skupini od trajnoga gubitka osjeta okusa i mirisa?

U znanstvenoj i stručnoj literaturi zasad nije moguće pronaći odgovor na ovo pitanje. Potrebna su brojna dodatna istraživanja i dulji vremenski period praćenja bolesnika kako bi se došlo do novih spoznaja o eventualnim rizičnim čimbenicima za dugotrajniji gubitak osjeta mirisa i okusa nakon preboljele bolesti COVID-19.

6. Kako se nositi s gubitkom osjeta okusa i mirisa te koja je pritom uloga vitamina B?

Vitamini B kompleksa važni su za urednu funkciju perifernoga živčanog sustava, a njihov manjak ima ulogu u razvoju depresije i anksioznih stanja. Preparati vitamina B kompleksa primjenjuju se specifično za bržu regeneraciju kod oštećenja njušnoga živca i korisni su za sprječavanje ili ublažavanje anksioznih stanja koja se mogu javiti nakon gubitka osjeta okusa i mirisa. Neke su ranije studije pokazale da manjak vitamina B12 može dovesti do gubitka osjeta okusa i mirisa, pa i do otežanoga pamćenja. Analize su također pokazale da je manjak vitamina B2 (riboflavina) povezan s razvojem depresije. Nove su studije pokazale da vitamin D može utjecati na težinu i trajanje bolesti COVID-19, a u tijeku su ispitivanja koja istražuju u tome i ulogu vitamina B.

7. Kako još pomoći pacijentima da vrate osjete okusa i mirisa?

Kako bi se što prije vratio osjet mirisa, uobičajeno se primjenjuju lokalni antiinflamatorni lijekovi poput nosnih kortikosterioda u spreju (mometazon furoat, flutikazon furoat, flutikazon propionat…). Također, korisno je pojačati higijenu nosne šupljine (učestalo ispiranje izotoničnom ili hipertoničnom otopinom morske vode), a neki liječnici preporučuju i tzv. olfaktorne vježbe koje se sastoje od intenzivnoga njušenja esencijalnih ulja (eukaliptus, klinčić, ruža…) više puta dnevno kako bi se potaknulo ponovno provođenje impulsa kroz disfunkcionalni njušni živac

www.medjugorje-news.com/doktor-online.hr