Jedan od najvećih umjetnika svijeta obratio se po ovoj strašnoj viziji pakla!
Salvador Dali smatra se jedan od najvećih umjetnika nadrealizma 20. stoljeća. Obratio se zbog jedne narudžbe. Naime, Plava vojska Gospe Fatimske naručila je od njega sliku viđenja pakla, prema onom što su prenijeli vidioci Lucija, Franjo i Jacinta za vrijeme Gospina ukazanja.
Ideja je došla od protestanta koji se obratio na katoličku vjeru i ušao u sjemenište, nakon što je pročitao što je sestra Lucija napisala o paklu u svojim spisima. On je naime smatrao da će umjetnik Dali svojom slikom učinkovitije doprijeti do srca mladih negoli šte će to učiniti nedjeljne propovijedi ili priče o svecima. Ta narudžba je promijenila njegov život.
Dalí je više od godinu dana proučavao Lucijin opis vizije pakla i u svojoj podsvijesti nastojao pronaći sliku, ali nije mu išlo. Predloženo mu je da nadahnuće potraži u Fatimi. Dio Dalíjeva problema bio je taj što nije znao naslikati Blaženu Djevicu Mariju. Kad bi trebao naslikati ženu uvijek mu je model bila njegova supruga.
Dalí je konačno tijekom svoga putovanja uspio upoznati sestru Luciju. Kratko se zadržao s njom u razgovoru kroz rešetke. Dalí je poslije komentirao kako je poseban bio osjećaj „udisati zrak što ga udiše buduća svetica“, nešto slično boravku u raju. Konačno je dobio inspiraciju da naslika viziju pakla.
Prije odlaska iz Fatime, Dalí je zamolio za ispovijed od kanonika Galambe. Galamba je kasnije Haffertu rekao da je to bila „najdirljivija, najiskrenija i najdublja ispovijed“ koju je čuo u svom dugom svećeničkom stažu.
Nitko ne zna što je sestra Lucija rekla Dalíju za vrijeme njegova kratkog posjeta, ali ona je imala talent da kaže upravo ono što pojedini čovjek treba čuti da se vrati Bogu, čak i ako se radilo o okorjelom komunistu. Sigurno mu je pomogla da upozna ljubav Božju i ljubav Majke Božje, i da shvati da je njezino Bezgrešno Srce utočište grešnika.
Kada je sestra Lucija 1997. konačno vidjela njegovu sliku vizije, pozorno ju je promotrila, a zatim svome prevoditelju rekla: „Pakao je duhovno, a ne fizičko mjesto. Nemoguće ga je naslikati. Ova je slika je najbliže što čovjek može u tom smislu prikazati.“
Vizija
U knjizi Sjećanja sestre Lucije, Prvo izdanje kolovoz 2004, Secretariado dos Pastorinhos, Fatima – Portugal, Lucija piše:
Djevica nam je pokazala golemo vatreno more, za koje se činilo da je pod zemljom. Vragovi i duše, uronjeni u taj oganj, izgledali su kao crno ili tamno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima. Sve je to plivalo u tom ognjenom moru, nošenom valovima plamena koji je izbijao iz njih samih, zajedno s oblacima dima. Padali su na sve strane poput varnica u velikom požaru, rastreseno, kao bez težine, uz zastrašujuće krikove i uzdahe, pune očaja. Tresli smo se od užasa i straha. Vragovi su se razlikovali po svojim stravičnim i odvratnim oblicima, neviđenog izgleda zastrašujućih i nepoznatih životinja, a prozirni i crni. To je viđenje trajalo samo jedan trenutak. Sigurno bismo bili umrli od strah i užasa, da nam naša Nebeska Majka nije bila obećala (u prvom viđenju) da će nas odvesti u Nebo.
