“JA SAM KRALJICA MIRA” RIJEČI KOJE SU POTRESLE ČITAV SVIJET
“Ja sam Kraljica Mira”, riječi koje su protresle svijet. Božja poruka s Neba uvijek je poruka ljubavi, ljepote i mira ali i poruka istine i realnosti. To je poruka kao i ona u Betlehemu kad Riječ postaje Tijelom. Ta poruka poznaje tajne srdaca, ujedinjuje nebo i zemlju i uklanja granice.
Autor: fra Svetozar Kraljević
I danas, kao i prije 28 godina, pitamo se: Što nam Nebo želi kazati šaljući glasnicu koja se djeci predstavila riječima: Ja sam Kraljica Mira. Božja poruka s Neba uvijek je poruka ljubavi, ljepote i mira ali i poruka istine i realnosti. To je poruka kao i ona u Betlehemu kad Riječ postaje Tijelom. Ta poruka poznaje tajne srdaca, ujedinjuje nebo i zemlju, i uklanja granice. Ona čovjeka vodi ususret s istinom i stvarnošću.
Marija dolazi čitati što je Gospodin za nas napisao
Očito, nebo je vidjelo što se sprema i ljubav nije mogla ostati ni gluha ni slijepa. Sjećamo se onoga starozavjetnog kralja koji se mirno gostio a onda se pojavilo nešto napisano na zidu, što on nije znao pročitati. Marija dolazi čitati što je Gospodin za nas napisao. Danas smo ovdje jer i mi želimo primiti i prihvatiti te riječi koje su za nas izrečene: Ja sam Kraljica Mira. Pitamo što je Nebo ovdje na zemlji vidjelo pa nam je počelo govoriti. To je bio Božji pogled koji je vidio što se priprema u Ruandi, oko Vukovara, Srebrenice, Sarajeva, Mostara, i što se krije u ljudskim srcima. Taj nebeski pogled vidio je naše misli. Znao je taj pogled kakvi se planovi prave u političkim laboratorijima istoka i zapada. Znao je taj pogled za visoko podignute, prijeteće mačeve koji se spremaju, i što će se dogoditi tolikim ljudima, nevinima, starima, djeci, mladima… Znao je taj pogled za one nemoćne i nevine kojima su grobišta postala utrobe njihovih majki. Vidio je Gospodin sve zarobljene.
Ne boj se. Dođi. Čekam te u Međugorju.
Evo kako je nebeski poziv i svoje obraćenje doživjela žena imenom Maria Vallejo-Nagera. Godine 1998. sa svoje dvije prijateljice našla se u luksuznom restoranu u Londonu. Već tada je bila uspješna mlada španjolska spisateljica, a muž visoki činovnik u velikoj londonskoj banci. Njene dvije prijateljice počinju pričati kako planiraju ići na hodočašće u Međugorje, neko mjesto u BiH. Njihov govor doživjela je kao provokaciju: obje su protestantkinje, a hoće u Međugorje. Jeste vi lude, pa tamo je rat tek završio!? Nemate tamo što tražiti! A one, kao postiđene, odgovaraju: Pa idemo tamo moliti. “Dok sam ih uvjeravala u nerazumnost takve odluke, u jednom trenutku neki mi glas na mome španjolskom jeziku šapuće: Ne boj se. Dođi. Čekam te u Međugorju. Počela sam se okretati i glasno pitati tko mi to govori, a one kažu: pa nitko ti ništa ne govori. Sljedećih dana nisam prestajala razmišljati o tim tajnovitim riječima i što bi trebale značiti. Konačno, odlučila sam i ja ići u Međugorje. Razočarala sam se već na dolasku, jer ipak to je sve drugačije nego moji veliki gradovi London i Madrid. (“Ja sam Kraljica Mira”)
Prijateljice su bile stalno ozbiljne i ja sam se šalila na njihov račun. Dok sam radoznalo obilazila Međugorje, u jednom trenutku osjetila sam da moram pogledati u nebo. Neka sila ljubavi pogodila je moje srce. Osjetila sam da mi u tom trenutku Bog govori: Evo koliko te volim. Osjetila sam i strah i bol. Odmah sam shvatila da sam bila loša prema roditeljima, prema vlastitoj vjeri i prema Bogu. Htjela sam plakati. Poželjela sam se sakriti sama od sebe i od drugih i plakati. Stalno sam u sebi čula riječi: Ovoliko te ljubim. Govori svijetu o Bogu, o ljubavi. To je trajalo samo tri sekunde, i poslije nisam znala što činiti. Samo sam plakala. Moj se život promijenio. U sebi sam osjećala da moram na Misu ići svakoga dana. Misa mi je postala privlačna kao magnet Nastavila sam rasti u vjeri. Vratila sam se svetoj ispovijedi. Počela sam živjeti sa svetim sakramentima, ali nije bilo lagano. Osjećam da trebam Boga. Svaki dan moram se boriti. Promijenila sam način pisanja. Bila sam stroga i nemilosrdna prema Crkvi, ironična prema svećenicima i liberalna. Kad sam se vratila u vjeru, život mi je postao teži. Kao da su se preda mnom sva vrata naglo umanjila. Od danas želim raditi samo za Gospodina.
U Božjem putu tražimo svoj put
Nebo uvijek, pa i danas, vidi što je u našim srcima. Obećava li mir ono što nosimo u srcima? Danas se u svijetu proizvodi više oružja nego ikada prije. I još gore, svi u svome srcu imamo po tvornicu oružja. Raste nepovjerenje i s njime raste proizvodnja oružja, i još više nepovjerenja. Nepovjerenje, to prvo oružje koje čovjek u svome srcu sagradi, uvijek je temelj i početak rata – u vlastitom srcu, u obitelji i među narodima. Može se izliječiti samo vjerom i molitvom. Samo oni koji mole i vjeruju mogu biti u službi mira. Bog, kad poziva i vodi čovjeka, uvijek ide neočekivanim putem. Danas mi na ovom hodočašću, u molitvi, u Božjem putu tražimo svoj put.
U Betlehemu, na iznenađujući način, u osobi Djeteta, započinje spasenje. Bog nastavlja iznenađivati, pa tako se i ovdje pojavljuje žena i kaže: Ja sam Kraljica Mira. Bog neprestano iznenađuje. Riječi JA SAM KRALJICA MIRA pokrenule su svijet. Na te riječi milijuni i milijuni ljudi u molitvenom raspoloženju prelazili su kontinente, velike žrtve pravili, i dolazili ovamo, i penjali se po našim brdima. Ljudi od tada ovdje vapiju za svećenicima koji će im donijeti svete sakramente, poslušati ih, ispovjediti i udijeliti im oproštenje, i dati riječ ohrabrenja. Te Majčine riječi koje su nam posvjedočili onih šestero djece pretvorile su se u novu životvornu snagu Crkve. To je Duh Sveti u Crkvi koji dolazi novom snagom.
Dvije mogućnosti: biti vjernik ili biti ovisnik
Tko je taj čovjek koji treba čuti poruku: Ja sam Kraljica Mira? To je čovjek koji je u opasnosti od rata, od bolesti, od klimatskih promjena, a iznad svega u opasnosti od ovisnosti. Ustvari, svijet se tako organizira i steže obruč oko pojedinca – stvarajući u njemu ovisničke odnose. Ovisnost je moderni oblik ropstva. Ovisnosti su višestruke, višeslojne i odnose se na sva područja života. U osnovi, postoje dvije mogućnosti: biti vjernik ili biti ovisnik. Svijet ne voli vjernika jer ga ne uspijeva učiniti ovisnikom. Vjernik ostaje slobodan i svojom slobodom prkosi svijetu. Svijet ga ne uspijeva zarobiti. Samo vjernik istinski može biti slobodan. Kad je Marija stala pred djecu u Bijakovićima, i kad ih je pozvala na molitvu, ustvari ih je pozvala na slobodu, njih i sve nas. Pitao sam jednoga uglednog psihijatra i sveučilišnog profesora: Koja kušnja danas najviše prijeti čovjeku? On je odgovorio s dvije riječi: Narcisoidnost ili samoobožavanje. Očito, čovjek koji je sam u sebe zaljubljen i sebe obožava, opasan je čovjek. (“Ja sam Kraljica Mira”)
Iz toga izrastaju drugi grijesi, svi oblici ovisnosti i bolesti, kako pojedinca tako i čitavoga društva. Ovisnike ćemo prepoznati u onima koji su nevjerni, u onima koji su otvorili kockarnice, prokockali tuđu ili svoju imovinu, u onima koji šire alkoholizam, u onima kojih nije briga što im susjed već dugo ima teške probleme, u onima koji su u privatnom ili javnom poduzeću pronevjerili, malo ili puno, u onima kojih nije briga da li će na radnome mjestu kreativno doprinijeti svoj dio ili će samo ubiti vrijeme, u onima koji neprestano nekamo lutaju ili gledaju televiziju, a za obitelj nemaju vremena Vratimo se malo u Bijakoviće, u 1981. S Marijom, odmah se pojavila policija i vojska i strogo zabranila ići na Brdo. Tu veliku prijetnju Bog je upravio na dobro. Ljudi su spontano shvatili da trebaju ići u crkvu. Župnik je odmah kazao: Ako je tu Gospa –ona ne može ništa drugo nego ljude pozivati na molitvu. Policija je ljude potjerala s Brda i oni su odmah došli u crkvu. Neka sva lutanja povedu čovjeka prema molitvi u slavlju svetih sakramenata.
Sloboda, koju nitko ne može oduzeti
Ovih dana na američkoj televiziji pojavio se o. John Corapi kao glasnogovornik prosvjeda protiv dolaska predsjednika Obame na katoličko sveučilište Notre Dame. Vjernici protestiraju zbog Obamina stava o abortusu. Otac Corapi u srednjoj školi bio je vrhunski športaš, ali se povrijedio i športska karijera mu je propala. Otišao je u Vijetnam i tamo odmah bio ranjen, pa nije mogao nastaviti vojnu karijeru. Nastavlja živjeti i raditi u Njemačkoj ali gubi i taj posao. Počinje raditi za jednoga senatora u Las Vegasu ali taj gubi izbore i Corapi gubi posao. Odlazi u Kaliforniju i tamo počinje trgovinu nekretninama. Sve što takne pretvara se u zlato. Stječe vlastiti zrakoplov, jahtu, kuće, ugled, ali postaje ovisnik. U nemoralu, u alkoholu i drogi za nekoliko godina sve gubi. Kao beskućnik, tri godine živi na ulici. Jednoga dana majka mu šalje pismo s molitvom Zdravo Marija, i traži od njega da svakoga dana moli tu molitvu. Počinje moliti, ali veoma teško i sporo. Ide razgovarati sa svećenikom, odlazi s ulice, ustaje iz smrti, počinje studirati teologiju. Bez problema završava studij i biva zaređen za svećenika, stječe doktorat iz znanosti o Svetomu pismu. (“Ja sam Kraljica Mira”)
Danas ima TV studio odakle prati život Katoličke Crkve u SAD. Očito, u svemu što je pokušao na svoju ruku bio je poražen i materijalno i duhovno. Molitva ga je izvela na put gdje je našao život. Vjerovati u slobodu znači za slobodu stalno umirati, a ne za nju umirati samo u domovinskom ratu. Slobodu ćemo naći samo kad za nju umiremo. Ondje gdje slobodu nalazi Isus, Marija, sveti Franjo, tu ćemo je i mi naći. Onaj čovjek koji je spreman na žrtvu – naći će slobodu. Najveća dobrobit i najveća prijevara u svijetu jest sloboda. Ivan Pavao II. kaže da sloboda, kad se krivo shvati, postaje novi totalitarni režim gdje ponovno, kao i u svim opresivnim režimima, istinska sloboda nestaje. Tada se sloboda utapa u moru ovisnosti, u moru sebičnosti, u moru gluposti, u moru lažnih obećanja i prijevara što ih čovjeku nudi zlo. Odakle dolazi i gdje počinje naša sloboda? Netko je mislio da sloboda dolazi kad naša brda i Mostar opkole tenkovima. Netko je opet mislio da sloboda dolazi kad ti tenkovi s naših brda odu. Sloboda ne dolazi ni s dolaskom ni s odlaskom tenkova. Slobodu nikakvi tenkovi ni dolaskom ni odlaskom ne donose. Sloboda dolazi kad se na našem Brdu pojavi jedna Žena i kad se njezina djeca okupe oko nje. To je sloboda koju nitko ne može oduzeti, jer je od Neba.
