IZVJEŠĆE SVETE STOLICE Ključne točke o sramotnom činu kardinala

Donosimo ključne točke Izvješća Svete Stolice u o životu i djelovanju osramoćenog kardinala Theodorea McCarricka

Nekadašnji kardinal Theodore McCarrick, njegovo djelovanje te optužbe za seksualno zlostavljanje, glavna su tema povijesnog Izvješća koje je Sveta Stolica objavila danas, 10. studenog, u 14 sati. Detaljni dokument, koji na 460 stranica također donosi informacije o odnosu službenih crkvenih instanci prema kardinalu, bio je u pripremi dvije godine, nakon što ga je 2018. najavio papa Franjo. Povod su bile novoiznesene optužbe za seksualno zlostavljanje maloljetnika, ali i informacije kako su neki u hijerarhiji pomogli u zataškavanju i minoriziranju problema koji se proteže na više desetljeća.

Prema prvim informacijama u dokumentu nema detaljnih podataka o hrvatskim članovima episkopata (osim sporadičnih spominjanja povezanih s McCarrickovim posjetima Hrvatskoj) niti ih se povezuje s ikakvim inkriminirajućim radnjama.

Ključne točke izvješća o McCarricku

NAPOMENA: Sljedeći tekst sastavljen je prema sažetku od sedam stranica koji je objavljen na početku Izvješća te se kroz tu prizmu treba i promatrati.  Za dublji uvid i zaključke potrebno je dulje vrijeme i detaljnije proučavanje dokumenta.

Sažetak “Izvješća o institucionalnom znanju i procesu donošenja odluka Svete Stolice povezanih s bivšim kardinalom Theodorom Edgarom McCarrickom (od 1930. do 2017.)” obuhvaća razdoblje od njegovog prvog biskupskog imenovanja 1977. godine do 2017. kada su se pojavile  optužbe za seksualno zlostavljanje maloljetnika.

Četrdesetogodišnje razdoblje podijeljeno je na četiri potpoglavlja koja prate McCarrickov uspon i pad kroz četiri različita pontifikata: od Pavla VI., preko Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., do sadašnjeg pontifa pape Franje.

1. Pavao VI.

Prema informacijama objavljenima u Izvješću, sveti papa Pavao VI. prvi je imenovao Theodorea McCarricka u episkopat, učinivši ga 1977. pomoćnim biskupom New Yorka. Svoju odluku bazirao je i na “snažnim preporukama” koje je dobio za budućeg kardinala.

Također, tom prilikom nitko “nije prijavio da je svjedočio ili čuo da je McCarrick sudjelovao u nedoličnom ponašanju, bilo s odraslim osobama bilo s maloljetnicima.”

2. Ivan Pavao II.

a) Imenovanja u Metuchen i Newark

Papa Ivan Pavao II. imenovao je McCarricka na nove pozicije biskupa u Metuchenu (1981.) i nadbiskupa u Newarku (1986.).

Odluke su, stoji u dokumentu, bile bazirane na “njegovoj povijesti, vještinama i postignućima”, a tijekom samog procesa McCarrick je bio naširoko hvaljen zbog “pastorala, inteligencije i revnosti”. Također, vjerodostojne informacije o možebitnim instancama nepriličnog ponašanja tada nisu postojale.

Tijekom svog rada u Metuchenu i Newarku, tadašnji (nad)biskup prepoznat je i po uspješnom prikupljanju donacija i financijskih sredstava.

b) Imenovanje u Washington

Daljnje imenovanje uslijedilo je u glavnom gradu SAD-a, gdje je McCarrick krajem 2000. godine imenovan za nadbiskupa, a 2001. za kardinala.

Izvješće navodi kako dostupni dokazi pokazuju da je Ivan Pavao II. odluku o prestižnom imenovanju “donio nakon razgovora s nekoliko savjetnika od povjerenja s obje strane Atlantika”.

Do tada su se već pojavile prve optužbe protiv McCarricka koje se, stoji u dokumentu, mogu općenito podijeliti u četiri kategorije:

1. Svećenik 1, koji je nekada djelovao u biskupiji Metuchen, tvrdio je da je svjedočio seksualnom odnosu McCarricka s još jednim svećenikom u lipnju 1987. te da je nadbiskup kasnije tog ljeta htio stupiti u seksualne aktivnost sa Svećenikom 1.
2. Više anonimnih pisama u kojima je McCarrick optužen za pedofilske odnose s “nećacima”, a koja su tijekom 1992. i 1993. poslana Nacionalnoj konferenciji katoličkih biskupa u SAD-u, apostolskom nunciju te više američkih kardinala.
3. Znalo se da McCarrick ponekad dijeli krevet s mlađim odraslim muškarcima u svojoj rezidenciji u Metuchenu i Newarku.
4. Znalo se da je McCarrick dijelio krevet s odraslim bogoslovima u kući na plaži na obalama New Jerseya

Ove optužbe, nastavlja se u Izvješću, sažeo je 28. listopada 1999. kardinal O’Connor, nadbiskup New Yorka, u pismu apostolskom nunciju te su ubrzo nakon toga podijeljene s papom Ivano Pavlom II.

Zbog informacija o McCarrickovim postupcima tri je puta odgođeno ili otkazano njegovo daljnje imenovanje i premještaj u drugu biskupiju. Radi se o imenovanjima u Chicago (1997.), New York (1999./2000.) te ranije imenovanje u glavni grad SAD-a (srpanj 2000.).

“No čini se kako je papa Ivan Pavao II. promijenio mišljenje tijekom kolovoza/rujna 2000. te je naposljetku McCarricka imenovao u Washington u studenom 2000.”

Vatikan navodi kako su glavni razlozi zbog koji je tadašnji Sveti Otac promijenio svoje mišljenje bili savjeti nekolicine biskupa te izvještaji s nepotpunim ili netočnim informacijama.

Tako je na zahtjev poljskog Pape u lipnju 2000. godine nadbiskup Montalvo, tadašnji nuncij pri SAD-u, pismeno kontaktirao četiri biskupa New Jerseya kako bi se utvrdilo jesu li optužbe protiv McCarricka istinite. U svojim odgovorima biskupi su potvrdili kako je tadašnji nadbiskup Newarka dijelio krevet s mladim muškarcima, ali nije sa sigurnošću utvrđeno da je došlo do nepriličnog seksualnog ponašanja.

“Ono što je sada poznato”, navodi se u dokumentu, “jest da su tri od četiri američka biskupa Svetoj Stolici pružili netočne ili nepotpune informacije o McCarrickovim seksualnim odnosima s mladim muškarcima. Čini se da su te netočne informacije vjerojatno utjecale na zaključak savjetnika Ivana Pavla II., a posljedično i samog Ivana Pavla II.”

Također, 6. kolovoza 2000. McCarrick je pisao biskupu Stanisławu Dziwiszu – osobnom tajniku poljskog Pape koji se i sam trenutno suočava s optužbama za zataškavanje slučajeva seksualnog zlostavlja – s namjerom da odbaci optužbe koje je iznio kardinal O’Connor (čini se da je u ovom trenutku budući kardinal bio svjestan da je jedan od kandidata za mjesto washingtonskog nadbiskupa te da protiv njega postoje određene optužbe). McCarrick je u pismu tvrdio: “U svojih sedamdeset godina nikada nisam imao seksualne odnose s nijednom osobom, muškom ili ženskom, starom ili mladom, klerikom ili laikom niti sam ikada zlostavljao drugu osobu ili je tretirao s nepoštovanjem”.

Cijelo to vrijeme, a dijelom i zbog ograničavajuće prirode istrage koju je Sveta Stolica pokrenula, Vatikan nije primio nijednu žalbu direktno od neke žrtve po pitanju seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja. Stoga se vjerovalo McCarricku, a dotadašnje optužbe smatralo se “glasinama” koje bi se, u slučaju da izađu u javnost, mogle “lako pobiti”.

Svećenik 1, koji je o iskustvima pisao navodno iz prve ruke, smatrao se “nepouzdanim svjedokom”, dijelom i jer je sam ranije zlostavljao dva tinejdžera. Također, sama Sveta Stolica nije dobila nikakvu izjavu s potpisom Svećenika 1 o optužbama protiv McCarricka.

Budući kardinal priznao je pak da je dijelio krevet s bogoslovima u kući na plaži, dodavši kako se radilo o “nerazboritom” činu, no inzistirao je kako nikada nije imao seksualne odnose te da su suprotne tvrdnje bile “klevete te politički motivirani tračevi”.

Dodajmo i kako novi vatikanski dokument kao jedan od razloga opravdanja Ivana Pavla II. navodi njegovo iskustvo iz komunističke Poljske: “Premda nema direktnog dokaza, iz dostupnih podataka čini se vjerojatnim da su ranije iskustva Ivana Pavla II. iz Poljske – o lažnim optužbama protiv biskupa kako bi se degradirao status Crkve – imala ulogu u njegovoj voljnosti da povjeruje McCarrickovom poricanju optužbi.”

U prilog McCarricku išlo je i više od dva desetljeća uspješnog diplomatskog rada te nošenja s delikatnim situacijama u SAD-u te drugim dijelovima svijeta poput bivšeg Istočnog bloka te “osobito Jugoslavije”.

Navodi se i kako je sam Ivan Pavao II. godinama poznavao McCarricka kojeg je prvi puta susreo sredinom 70-ih. Često su komunicirali, uključujući i tijekom Papinog boravka u Newarku 1995. “Moguće je da je direktni odnos McCarricka s Ivanom Pavlom Ii. također utjecao na njegovo donošenje odluka”, navodi se u Izvješću.

3. Benedikt XVI.

Na početku mandata Benedikta XVI. informacije koje je imala Sveta Stolica o McCarrickom nedjelima bile su slične onima dostupnima za vrijeme njegova imenovanja na mjesto washingtonskog nadbiskupa.

No zanimljivo je kako je, nakon što su se krajem 2005. godine pojavili novi detalji povezani s optužbama Svećenika 1, Benedikt XVI. povukao svoju raniju odluku o produženju boravka Theodorea McCarricka u glavnom gradu SAD-a.

Naime, potaknut preporukama tadašnjeg apostolskog nuncija pri SAD-u i Kongregacije za biskupe, njemački je Papa odlučio na dvije godine produžiti McCarrickov mandat, koji je do tada smatran “uspješnim”. Nova saznanja navela su Svetu Stolicu da krene u intenzivnu potragu za nasljednikom te zatraži od McCarricka da se “spontano” povuče s mjesta nadbiskupa poslije Uskrsa 2006. godine.

Sažetak Izvješća navodi kako se “tijekom sljedeće dvije godine” Vatikan borio s pitanjem što napraviti po pitanju optužbi protiv McCarricka.

Tu u priču ulazi nadbiskup Carlo Maria Viganò, budući nuncij u Washingtonu koji je poznat postao 2018. nakon što je samog papu Franju optužio za zataškavanje slučaja McCarrick (pitanje kojim se u jednom svom dijelu detaljno bavi i Izvještaj).

Prema dokumentu, nadbiskup Viganò, koji je u to vrijeme radio u Državnom tajništvu Svete Stolice, sastavio je dva memoranduma (2006. i 2008.) u namjeri da s pitanjima o McCarricku upozna svoje nadređene.

Memorandumi su se dotaknuli optužbi i glasina o McCarrickovom nepriličnom ponašanju tijekom 80-ih te je u njima istaknuta zabrinutost da bi moglo doći do skandala s obzirom da su te informacije već naširoko kolale. Dodavši kako ne postoje dokazi koji potvrđuju te glasine, Viganò je predložio otvaranje kanonskog procesa kako bi se ustvrdila istina te, u slučaju potvrde, nametnule sankcije.

Njegovi nadređeni dijelili su tu zabrinutost te je kardinal Bertone, tadašnji Državni tajnik, stvar predstavio izravno Benediktu XVI.

Do kanonskog procesa nije došlo, ali je donesena odluka da se direktno od McCarricka traži da smanji pojavljivanje u javnosti i putovanja radi dobra Crkve. Nadbiskupu Washingtona te su odredbe prenesene prvo usmeno (2006.), a zatim pismeno (2008.) preko kardinala Rea, prefekta Kongregacije za biskupe.

“I dok je Benedikt XVI. odobrio pristup kardinala Rea, upućene odredbe nisu imale Papin ekplicitni imprimatur, nisu se temeljile na činjeničnim otkrićima da je McCarrick zapravo počinio nedjelo te nisu uključivale zabranu javnog djelovanja”, stoji u dokumentu.

Prema Izvješću, više je razloga koji su imali ulogu u odluci Benedikta XVI.: nije bilo pouzdanih optužbi za zlostavljanje djece, McCarrick se zakunuo na svoju “biskupsku zakletvu” da su navodi lažni, a optužbe o nepriličnom ponašanju s odraslim osobama potjecale su iz 80-ih godina prošlog stoljeća te nisu postojale nikakve indikacije o novim nedjelima.

Dalje se navodi kako je u “nedostatku kanonskih sankcija”, Theodore McCarrick nastavio sa svojim aktivnostima u SAD-u, Vatikanu te u drugim zemljama.

Nadzor nad McCarrickom od 2009. preuzeo je nuncij Sambi, a kada je krajem 2011. njegovu funkciju preuzeo nadbiskup Viganò, McCarrick ga je redovito informirao o svojim putovanjima i aktivnostima.

Krajem papinstva Benedikta XVI., Svećenik 3, također iz biskupije Metuchen, informirao je nuncija Viganòa o njegovoj tužbi u kojoj se tvrdi da su on i McCarrick imali otvorene seksualne odnose 1991. godine. Viganò je 2012. o tome pisao kardinalu Ouelletu, novom prefektu Kongregacije za biskupe, koji je nunciju poručio da poduzme određene korake, uključujući istragu s određenim biskupijskim službenicima i Svećenikom 3 kako bi se odredilo jesu li optužbe pouzdane.

“Viganò”, stoji u sažetku Izvješća, “nije poduzeo te korake te se nikada nije stavio u poziciju da odredi pouzdanost Svećenika 3. McCarrick je nastavio svoje aktivnosti, putujući u i izvan zemlje”.

4. Papa Franjo

S obzirom na mirovinu i visoku dob Theodorea McCarricka, službenici Svete Stolice su se između 2013. i 2017. rijetko bavili optužbama koje su protiv kardinala iznesene 2006. i 2008.

Također, “ni papa Franjo, ni kardinal Parolin, ni kardinal Ouellet, nisu povukli ili izmijenili ranije ‘odredbe’ povezane s aktivnostima i smještajem kardinala McCarricka”, koji je nastavio svoj vjerski, humanitarni i dobrotvorni rad. Između 2013. i 2017., nastavlja se dalje, McCarrick nije djelovao kao diplomat u ime Svete Stolice niti nekakvog službenog mandata Državnog tajništva.

Nekoliko je puta, doduše, papi Franji izneseno postojanje ranijih odredbi i daljnje McCarrickove aktivnost od strane Državnog tajnika Parolina i njegova zamjenika Becciua.

Što se tiče tvrdnji koje je Viganò dao 2018. – da je u lipnju i listopadu 2013. iznio McCarrickov slučaj na sastancima s papom Franjom, – “ne postoje zapisi koji bi potvrdili Viganòv iskaz, a dokaz njegovih tvrdnji je oštro osporen”.

“Papa Franjo prisjetio se da je o McCarricku vodio kratki razgovor s Becciuom te ne isključuje mogućnost sličnog kratkog razgovora s kardinalom Parolinom. Prije 2018. Sveti Otac nikada nije o McCarricku razgovarao s kardinalom Ouelletom, koji je bio prefekt dikasterija kojem pripada glavna nadležnost nad tim pitanjem, niti s papom emeritusom Benediktom XVI.”

Također se navodi da do 2017. nitko papi Franji nije iznio ikakvu dokumentaciju o optužbama protiv McCarricka, uključujući anonimna pisma iz ranih 90-ih ili dokumente povezane sa Svećenikom 1 i Svećenikom 3. Sveti je Otac samo “čuo da su postojale neke optužbe i glasine povezane s nemoralnim ponašanjem s odraslima koje se dogodilo prije McCarrickova imenovanja u Washington”.

Uvjeren da je optužbe već ispitao i odbacio Ivan Pavao II. te dobro znajući da je McCarrick bio aktivan tijekom pontifikata Benedikta XVI. papa Franjo “nije vidio potrebu da promijeni pristup koji je usvojen ranijih godina”.

“U lipnju 2017. nadbiskupija New York saznala je za prve poznate optužbe protiv McCarricka o seksualnom zlostavljanju žrtve mlađe od 18 godina koje se dogodilo ranih 70-ih. Ubrzo nakon što su optužbe proglašene pouzdanima papa Franjo zatražio je od McCarricka ostavku na mjesto u Kardinalskom zboru. Nakon administrativnog kaznenog procesa koje je provela Kongregacija za nauk vjere, McCarrick je proglašen krivim za kršenje Šeste zapovijedi, koje je uključivalo maloljetnike i odrasle osobe, te je na temelju toga otpušten iz kleričkog staleža”, zaključuje se u sažetku.

www.medjugorje-news.com/bitno.net