Isus Krist – primjer savršenog odnosa prema ženama
Isus, premda izaziva sablazan kod svojih suvremenika u raznim situacijama, uvijek iznova potvrđuje identitet i dostojanstvo žene. To dostojanstvo i njegova potvrda dio su samog Evanđelja. “Krist je onaj koji ‘zna što je u čovjeku’ (usp. Iv 2,25), u muškarcu i ženi. On pozna dostojanstvo čovjeka, njegovu vrijednost u Božjim očima. On sam, Spasitelj, je konačna potvrda te vrijednosti”.
Čitajući Evanđelje, lako je uočiti da su žene imale važnu ulogu u Isusovom životu i navještaju Radosne vijesti. Marija, Isusova majka, “ima posebno mjesto u povijesti spasenja i Kristovu poslanju na Zemlji”. Raznovrsnost i množina Isusovih susreta sa ženama pokazuju važnost koju im On pridaje.
Žene susrećemo u svim Isusovim aktivnostima. Isus priznaje ženu kao ravnopravnu sugovornicu i doista je drži jednakom muškarcu. Isus Krist je i za Ivana Pavla II. pravi promicatelj prava žena. U cijelom “Isusovu naučavanju kao i njegovim postupcima ne nalazimo ništa u čemu bi se odrazila, za njegovo vrijeme uobičajena diskriminacija žene. Naprotiv, njegove riječi i čini uvijek odražavaju poštovanje i čast koja pripada ženi”.
Krist, pravi Bog i pravi čovjek, darovao nam se kao uzor u svemu. Tu usmjerenost na Isusovo čovještvo koje je potpuno, savršeno, egzemplarno i paradigmatično za sve nas, naglašava i Drugi vatikanski koncil. “Otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene riječi.”
Žena ima vrijednost zato što je žena!
Krist otkriva čovjeka njemu samome, objavljuje mu njegov poziv, muškarcu i ženi zajedno. Na osnovi njegova odnosa prema ženama možemo učiti o pravom mjestu žene i njezinoj vrijednosti. To će i Ivan Pavao II. na mnogo mjesta na ovaj ili onaj način izreći: žena ima vrijednost zato što je žena.
Isus, premda izaziva sablazan kod svojih suvremenika u raznim situacijama, uvijek iznova potvrđuje identitet i dostojanstvo žene. To dostojanstvo i njegova potvrda dio su samog Evanđelja. “Krist je onaj koji ‘zna što je u čovjeku’ (usp. Iv 2,25), u muškarcu i ženi. On pozna dostojanstvo čovjeka, njegovu vrijednost u Božjim očima. On sam, Spasitelj, je konačna potvrda te vrijednosti”.
Isusov lik, posebno onakav kakvim su ga ocrtali sinoptici, uvijek posebnu osjetljivost gaji prema marginaliziranima, diskriminiranima, tako da privilegirano mjesto u njegovim prispodobama zauzimaju i žene. U apostolskom pismu Mulieris dignitatem naglasak je stavljen na nekoliko evanđeoskih zgoda u kojima su žene glavni akteri. Kroz te aspekte ujedno se može uočiti na koje sve načine žena može biti eksploatirana.
Isus na sućutan i obazriv način ulazi u situaciju žene!
Slika ekonomske uvjetovanosti svakako je perikopa o ženi – siromašnoj udovici iz Lukina evanđelja (Lk 21, 1-4). Žena je ekonomski ovisna o muškarcu i nema sigurnosti za vlastitu egzistenciju. U tadašnjem su društvu i pravnom sustavu udovice bile nerijetko sasvim nezaštićene. Svojim ponašanjem Isus ženi iskazuje poštovanje i čast te vraća pogled svojih suvremenika na početak stvaranja i savršenog sklada koji je među stvorenjem vladao, u kojem nije bilo mjesta dominaciji i gospodarenju.
Najeksplicitnije Isusovo zauzimanje za dostojanstvo žene je perikopa o ženi uhvaćenoj u preljubu. Isus ulazi u konkretnu povijesnu situaciju žene koja je opterećena grijehom. On joj oprašta, ali ide i korak dalje. Oslobađa ženu bludnicu jer iza njezina grijeha stoji muškarac koji joj je oduzeo dostojanstvo.
“Žena je ostavljena sama i sa ‘svojim grijesima’ izložena javnom mišljenju, dok se iza ‘njezinog grijeha’ krije muškarac koji je grešnik, koji je kriv ‘za grijeh drugoga’, suodgovoran za nju. (…) Kako često ona ostaje napuštena s trudnoćom, ako muškarac; otac djeteta, neće preuzeti za nj odgovornost?”
Upravo ova zgoda prokazuje situacije u kojima je žena ostala objekt užitka i pukog sebičnog iskorištavanja. “Teško je ne prisjetiti se duge i ponižavajuće – često ‘zakopane’ – povijesti nasilja nad ženama na području seksualnosti. Na pragu trećega tisućljeća ne možemo ostati neosjetljivi i ravnodušni prema ovom fenomenu. (…)
U ime poštivanja osobe, također ne možemo ne prokazati raširenu hedonističku i trgovinsku kulturu koja promiče sustavno iskorištavanje spolnosti, uvodeći i vrlo mlade djevojke u krugove korupcije i trgovanja njihovim tijelima”.
Na sućutan i obazriv način ulazi u situaciju žene. Uskrsnuće sina jedinca udovice iz Naina najbolji je primjer za to. Isus ima “oko” za osjećaje žene. Nitko ga nije tražio da nešto učini za tu ženu, niti je ona to tražila. On ide prvi, prilazi ženi, ulazi u njezinu egzistenciju i zahvaća je.
Prve navjestiteljice Evanđelja postaju žene!
Žene su za Isusa i primjer kreposti. Prispodoba o ženi udovici koja je u hramsku riznicu ubacila sav svoj život (žitak), Isus stavlja kao uzor. Žene su posebno privržene Isusu: kad su se njegovi najbliži razbježali, one mu ostaju vjerne. Prve, vjerne navjestiteljice Evanđelja postaju žene.
“U Isusovo vrijeme ženama nije bilo dopušteno da svjedoče na sudu, jer su ih smatrali nesposobnima za svjedoke i sposobnima samo za prenošenje beskorisnog ogovaranja”. No, Isusa takav mentalitet ne zaustavlja, žene posve ravnopravno postaju navjestiteljicama Evanđelja.
Marija Magdalena u Ivanovom Evanđelju prva je koja susreće uskrslog Isusa. Ona je “Apostol Apostola”, prva je vidjela Isusa i prva o njemu svjedoči. Taj događaj Ivan Pavao II. naziva “krunom” svega što je u Evanđeljima rečeno o ženi. Žene u Isusovu poslanju zauzimaju sebi vlastito mjesto, posve ravnopravno po dostojanstvu i pozivu onome koje imaju muškarci.
Tako žene “imaju udjela u njegovu poslanju kao one koje od njega primaju milost, kao njegove učenice, pomoćnice i suradnice na putu, kao njegovi svjedoci. Kao i muškarci, i žene primaju dar božanske istine i ljubavi bez ograničenja. To ne isključuje njihove osobne vlastitosti nego ih naprotiv, integrira u poredak spasenja i obogaćuje smisao njihova osobnog poziva”
