Isus je redovnici i službenici Božjoj objavio: U trenutku kada na svijetu prestane postojati ovaj grijeh, prestati će svi zemaljski ratovi!
Tako sam se okrenula Bogu s punim povjerenjem i rekla: “Vječni naš Gospodine Bože! Reci na koji način možemo stati na kraj svim ratovima koji su odgovorni za takva uništenja na zemlji, koji uzrokuju grijeh i bijedu i patnje i koji uzalud troše neograničenu ljudsku energiju u tzv. borbi ‘za bolje sutra‘. Tada sam čula Božje obećanje, puno milosti, koje budi nadu Božje pobjede: “U trenutku kada na svijetu prestane postojati grijeh pobačaja, prestati će svi zemaljski ratovi!”
Pobožnost štovanja Duše Kristove, koju je Isus dao službenici Božjoj Sofiji Pauli Tajber, lijek je za današnje rastuće negiranje postojanja ljudske duše, njezin natprirodan život kao i zagrobni život općenito. Svaki bi si vjernik trebao postaviti pitanje: “Koliko ja znam o Duši svoga Spasitelja i Otkupitelja?”
ŠTO JE DUŠA KRISTOVA
Stvorena – ljudska Duša Kristova je najintimnije sjedinjena s Bogom. Ona je “novi svijet” pun čuvanih tajni. Ona sadrži bogatstvo duha koji se prelijeva u nas. Udubljivanje u tu ljepotu i bogatstvo Duše Kristove otvara nam bogatstvo i ljepotu Otajstvenoga tijela – Crkve.
Gospodin je predao ovu pobožnost kao “znak posljednjim vremenima” službenici Božjoj Majci Sofiji Pauli Tajber. Nebeski Otac joj je pokazao svu vrijednost ljudske duše, obdarivši njome svojega Sina u otajstvu utjelovljenja i dajući ga za spasenje ljudi. Krist kao Bogočovjek posjeduje najljepšu od svih ljudskih duša i želi nas oblikovati na svoju sliku. Svojom Dušom Krist želi skrenuti pažnju na to da je svaki čovjek urešen dušom koja je dragocjena i važna te da je Isus dao svoju božansku Dušu za otkupljenje ljudskih duša.
To je lijek za štetan utjecaj i zla djela sotone, kao i za moralni pad koji uništava cijeli ljudski rod koji masovno počinje negirati postojanje ljudske duše…
“Kada sam kasnije skrušeno pitala Krista zašto on svojoj Crkvi u dvadesetomu stoljeću daje na štovanje svoju Božansku Dušu i zašto stvara njezinu Družbu, milosrdni mi je Krist objasnio da je to lijek za štetan utjecaj i zla djela sotone, kao i za moralni pad koji uništava cijeli ljudski rod koji masovno počinje negirati postojanje ljudske duše, njezin natprirodan život kao i zagrobni život općenito.” (Isus Sofiji Pauli Tajber)
U Duši Kristovoj slavimo i subjekt natprirodnoga života našega Spasitelja, njegov vlastiti natprirodni život čovjeka, slavimo i izvor natprirodnog života čitavog čovječanstva. To je uistinu velika tajna. Ivan Pavao II.
Biskup Karol Wojtyła u propovijedi koju je održao 31. svibnja 1963. nad lijesom preminule Majke Tajber, kaže: “Tajna Duše Kristove usko je povezana s tajnom njegovoga čovještva. Vjerujemo da je čovještvo bilo sjedinjeno s božanstvom, u jednoj Osobi. Vjerujemo da je Krist kao pravi čovjek posjedovao pravu ljudsku dušu. Njegova Duša, kao i bilo koja naša duša, bila je temelj i izvor ljudskoga života Kristovoga, ali prije svega – temelj njegova duhovnoga života.
Vjerujemo da je Duša Kristova bila toliko bogata milostima da se ne može usporediti niti sa jednom drugom ljudskom dušom. Jer ona je glava Otajstvenoga tijela (Crkve) – iz nje proizlazi čitavo Otajstveno tijelo, svi članovi, sve ljudske duše, zajedno s dušom Marije, Majke Isusove na čelu…
I zato u Duši Kristovoj ne štujemo samo temelj i izvor duhovnoga života čovjeka, nego slavimo i subjekt natprirodnoga života našega Spasitelja, njegov vlastiti natprirodni život čovjeka, slavimo i Izvor natprirodnog života čitavoga čovječanstva. To je uistinu velika Tajna – Duša Kristova, nespoznana Tajna.”
Vjerujemo da je Duša Kristova bila toliko bogata milostima da se ne može usporediti niti sa jednom drugom ljudskom dušom.
TKO JE BILA SOFIJA PAULA TAJBER
Rodila se 23. lipnja 1890. u mjestu Biała Podlaska kao petnaesto dijete u obitelji. Od 1896. živjela je u Żytomierzu (Ukrajina), gdje je pohađala je rusku gimnaziju, a nakon toga se obrazovala u višim glazbenim školama. Do kasnije mladosti živjela je neopterećeno, bavila se umjetnošću, pohađala svjetovne zabave, bila potpuno mlaka za stvari duha: živjela je ovim svijetom. Nakon što je shvatila kako ju taj svijet ne može zadovoljiti niti usrećiti, potaknuta milosnim spoznajama, vratila se vjerskomu životu, sada intenzivnom i dubokom.
Već je tada, na početku svojega puta, imala mistične doživljaje i objave, koje su je vratile k vrijednostima sakramenata i molitve.
Kada su boljševici zauzeli Ukrajinu, a njezina obitelj izgubila sve što je imala, ostavši doslovno bez novčića ali sa svim bogatstvima njezine lijepe duše, pristigla je u Poljsku, u Krakov i ondje s vremenom utemeljila Družbu sestara Presvete Duše Kristove, koja je originalna po svojim organizacijskim temeljima, vrsti i načinu rada, a najviše po prihvaćenim duhovnim principima.
Umrla je 1963. u mjestu Siedlce kod Krakova, ostavivši bogatu duhovnu baštinu i zajednicu koja promiče spoznaju i štovanje Duše Kristove. 1993. započeo je proces beatifikacije.
Zrake koje je isijavao najsnažnije su izlazile iz Kristove nutrine i tvorile su kružnicu poput sunca. Obuhvatile su i ljude koji su bili u crkvi, ali su se probile i izvan crkve.
SLIKA DUŠE KRISTOVE
Slika Milosrdnoga Isusa svjetski je poznato djelo krakovskoga slikara Adolfa Hyłe, ali malo tko zna da je taj umjetnik naslikao još jednu sliku koja pred našim očima postaje sve slavnija zbog prekrasnih ozdravljenja i drugih, osobito duhovnih milosti. To je slika »Gospodina Isusa koji isijava Svjetlošću« koju se popularno naziva i »slikom Presvete Duše Kristove«.
Slika je prikaz vizije koju je 1919. doživjela Službenica Božja. Tijekom molitve ugledala je Isusa Krista cijeloga u sjaju, koja isijava zrakama svjetlosti i svega u radosti – te je čula: “Najmilija, sada pred tobom stoji utjelovljeni Bog i daje ti svoju Dušu u vlasništvo. Uzmi je sa svim bogatstvom i ljepotama, uzmi je cijelu za čitav svijet, a u zamjenu daj mi svoju dušu, cijelu, jer sam je zavolio… Vežem te sa svojom osobom, tako da znaš da si najdraža zaručnica moje božanske Duše.
Tebi predajem u zadatak da se predaš djelu štovanja moje blagoslovljene Duše i stvaranja njezinoga reda. Dajem ti punu moć djelovanja i u tvoje ruke stavljam odgovornost za to Djelo do kraja svijeta! Zauvijek! Uzmi, zato, Dušu moju, moja najdraža zaručnice. Ona je tvoje vlasništvo, čuvaj je i prenesi je, po sebi, čitavomu svijetu!”
Najmilija, sada pred tobom stoji utjelovljeni Bog i daje ti svoju Dušu u vlasništvo. Uzmi je sa svim bogatstvom i ljepotama, uzmi je cijelu za čitav svijet, a u zamjenu daj mi svoju dušu, cijelu, jer sam je zavolio
Zrake koje je isijavao najsnažnije su izlazile iz Kristove nutrine i tvorile su kružnicu poput sunca. Obuhvatile su i ljude koji su bili u crkvi, ali su se probile i izvan crkve, obuhvaćajući isprekidanim valovima Svjetlosti i ljude na ulici. Umjetnik je tu raspršenost svjetla iz Duše Kristove prema ljudskim dušama na slici predstavio u obliku zrâkâ koje prolaze kroz prozirne kolute koji predstavljaju ljudske duše.
Cilj slike je podsjetiti čovjeka da je njegova duša besmrtna i da ju je svojom Presvetom krvlju otkupio Spasitelj svijeta.
Sukladno željama Majke utemeljiteljice, slika Duše Kristove trebala je biti naslikana za suvremene ljude izgubljene u materijalizmu – svrha je slike da gorljivo potakne ljude da svoju pažnju skrenu na duhovne vrijednosti. Prije svega njezin je cilj da podsjeti čovjeka da je njegova duša besmrtna i da ju je svojom Presvetom krvlju otkupio Spasitelj svijeta.
S ljubavlju zapitala Boga što on, milosrdan, želi od mene, koji mi je posao namijenio na ovoj zemlji? Odmah mi je došla radosna misao, puna svete nade »da Gospodin Bog želi otkriti tajnu na koji način da spriječimo ratove na zemlji
U razdoblju ratnih godina, Majka Tajber “podiže alarm” za spas nerođene djece. Smatra da će grijeh čedomorstva navući Božju osvetu ne samo na roditelje – usmrtitelje nerođenih potomaka nego i na čitavi ljudski rod:
“Nakon večernje molitve klečala sam smirena duha pred svetohraništem i osjećala sam u sebi djelovanje triju božanskih Osoba. Željela sam ispuniti Božju volju, pa sam s ljubavlju zapitala Boga što on, milosrdan, želi od mene, koji mi je posao namijenio na ovoj zemlji?
Odmah mi je došla radosna misao, puna svete nade da Gospodin Bog želi otkriti tajnu na koji način da spriječimo ratove na zemlji… Da svi narodi i rase žive u miru, poštenju i u punini vjere… Da si svi međusobno pomažu u radu i da zajedno otkrivaju tajne života!”
Tako sam se okrenula Bogu s punim povjerenjem i rekla: “Vječni naš Gospodine Bože! Reci na koji način možemo stati na kraj svim ratovima koji su odgovorni za takva uništenja na zemlji, koji uzrokuju grijeh i bijedu i patnje i koji uzalud troše neograničenu ljudsku energiju u tzv. borbi ‘za bolje sutra‘. Tada sam čula Božje obećanje, puno milosti, koje budi nadu Božje pobjede: “U trenutku kada na svijetu prestane postojati grijeh pobačaja, prestati će svi zemaljski ratovi!”
