NEDOPUSTIVO, NAPAD NA ISPOVJEDNU TAJNU! Francuska država od Crkve traži ukidanje ispovjedne tajne
Francusko izvješće o svećeničkom zlostavljanju prilika je da se pogode temelji Katoličke Crkve. Nezavisno povjerenstvo koje je pripremilo Sauvéovo izvješće traži ukidanje ispovjedne tajne. Predsjednik Francuske biskupske konferencije nadbiskup Éric de Moulins-Beaufort govori o “užasu i zaprepaštenju”, dok ga ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin poziva da ga podsjeti da se “svećenici ne mogu smatrati iznad zakona”, a glasnogovornik vlade Gabriel Attal Crkvu upozorava da “ništa nije jače od zakona Republike”.
U časopisu Figaro stručnjak za srednji vijek i filozof na Sorbonne Rémi Brague piše o nikad prije viđenom napadu na ispovjednu tajnu i kaže: “To bi moglo dovesti do generalizacije i obveze javne ispovijedi, kao u Maovoj Kini. Već imamo, u nekim ekstremnim slučajevima “woke” pokreta u Sjedinjenim Državama, pokorničke ceremonije u kojima se onaj tko griješi u vezi s pogrešnom bojom ili pogrešnim spolom, mora ‘ispričati’”.
Brague se potom prisjeća: “Bl. Franz Jägerstätter je u ime svoje savjesti odbio služiti pod Hitlerom i pogubljen je, kako se ističe u veličanstvenom filmu Terrencea Malicka ‘Skriveni život’. Naprotiv, na suđenju u Nürnbergu optuženi su se branili pozivajući se na superiornost državnih zakona”, piše Giulio Meotti u talijanskom časopisu Il Foglio.
“Rémi Brague ima pravo”, kaže i francuski filozof i esejist Robert Redeker za Il Foglio. “Mržnja prema katolicizmu je građanska religija francuske elite. Uklanjanje katoličanstva je ubojstvo, s obzirom da je Francuska rođena iz krila te religije. U svojoj knjizi na društvenim mrežama govorim o kraju unutrašnjosti, koji također dovodi do kraja privatnosti i kraja privatnog doma. Ulazimo u svijet koji ne tolerira postojanje ‘interijera’ nedostupnog očima javnosti.”
Ispovjedne tajne moraju ostati tajne
Tako je i s ispovijedi. “Ispovijed se ne odvija na istoj razini kao građanski život. To je čin koji se događa u prostoru koji nije politički: u duhovnom prostoru. Francuska vlada, ali i javno mnijenje, zanemaruju postojanje ovog prostora. Zove se epoke te zaustavlja vrijeme i svakodnevni život. Otkrivanje ispovjedne tajne uništava ovaj prostor.”
Rodna ideologija ima za cilj stvoriti novog čovjeka i za postizanje tog cilja mora se riješiti katoličanstva.
Kad bi se to dogodilo, stvorilo bi se novo društvo: “Totalitarizmi u dvadesetom stoljeću bili su politički pokreti artikulirani idejom kolektivne sudbine koja se treba ostvariti, s voljom za stvaranjem povijesti. Uključivali su potpunu mobilizaciju ljudi. Ono čemu svjedočimo, a što pokazuje želja za uništavanjem katoličke tajne, nešto je drugačije. Sudbina i povijest su ostavljeni po strani. To je oblik ‘totalitarizma’ da se ljude učini transparentnima. To je administrativni totalitarizam.”
Napad na katoličku vjeru i kult u Francusku stiže u trenutku kada rodna ideologija prodire u škole. To su škole koje “poništavaju” spolne razlike. “Sve je savršeno povezano”, zaključuje Redeker. “Katolicizam se smatra kočnicom širenju rodne ideologije i njenog nametanja cijelom društvu. Katoličanstvo i rodna ideologija sa sobom donose dva suprotna pogleda na čovjeka. Rodna ideologija ima za cilj stvoriti novog čovjeka i za postizanje tog cilja mora se riješiti katoličanstva.”
