Fra Slavko Barbarić – čovjek tišine

Znamo da mu je dan počinjao od ranog jutra, a završavao kasno u noć – na službi župljanima, hodočasnicima, djeci u Majčinom Selu, momcima iz Zajednica Cenacolo i Milosrdni Otac… Još i danas često susretnem hodočasnike koji posvjedoče kako im je jedna njegova riječ, pogled ili savjet promijenila život, ostavila trag… Svi imaju neke anegdote i uspomene s njim, tako da se priupitam kako je samo sve to stigao u svoje 54 godine zemaljskog života. On kao da je živio za dvojicu.

SUSRET S BOGOM U TIŠINI

Iako čovjek akcije i čovjek riječi, fra Slavko nije bio brbljavac niti aktivist. Znao je dobro da je nakon svakog „davanja“ drugima, potrebno napuniti duhovne zalihe, posebno ako se vjernicima ne želi davati od sebe, od svoga duha, nego ako im se želi davati od Božje ljubavi i Duha Svetoga. Kao dobar poznavalac Gospine pedagogije i kao onaj čija je najveća želja bila živjeti Njezine poruke; bio je svjestan onoga što Gospa svima savjetuje: „Nek’ vam u tišini Duh Sveti govori i dopustite Mu da vas obraća i mijenja.“ (usp. 25. 06. 2006) i „Zato od danas odlučite posvetiti vrijeme samo za susret s Bogom u tišini. Tako ćete s Bogom moći svjedočiti moju prisutnost ovdje“. (usp. 25. 07. 1989.)
Tišina je za njega bila dio svakodnevne higijene duše. O tome je posvjedočio i fra Marinko ispričavši kako su se jednom njih dvojica vratili kasno u samostan nakon cjelodnevnog izbivanja. Nakon kasne, hladne večere, fra Marinko se želio povući u sobu na spavanje, dok je fra Slavko prokomentirao kako ipak ne može otići spavati jer se u srcu osjeća tužno budući da se nije pomolio na jednom od brda, kako je inače svakodnevno običavao činiti. I dok se udaljavao prema autu, fra Marinko mu se ipak pridružio posramljen svojim manjkom snage. U autu su, kaže, pričali o svemu, ali čim su došli do podnožja Brda ukazanja, fra Slavko ga je zamolio za šutnju riječima: „Sad idemo dalje u tišini. Ovo je vrijeme samo za razgovor između moje duše i Boga!“
Fra Slavko je naučio kroz vlastita iskustva, ali i Gospinu školu onaj temeljni evanđeoski zakon koji je još davno napisan u Bibliji, a to je da se Bog ne nalazi u buci, vihoru, potresu ni ognju, nego u šapatu laganog lahora. Bog je proroku Iliji, pa i svome Sinu govorio u tišini i osami.

U SVIJETU IMATE BUKU

Današnji svijet je izgubio tišinu. Čovjek se u njoj osjeća izgubljen jer ga se odmalena hrani s bukom riječi i zvukova. Znanstveno je dokazano da sve to ostavlja traume na našem mentalnom i duhovnom zdravlju. Budući da je fra Slavko bio psihoterapeut mogao je Gospine pozive za ulazak u tišinu srca promatrati i s gledišta psihološke učinkovitosti tišine koja je u ovom slučaju višestruka: povećanje radnih mogućnosti, povećanje senzibiliteta, povećanje pamćenja, stavljanje u stanje mentalnog promišljanja koje oslobađa naš intelektualni um što znači da ćemo prilikom obrade podataka i pokušaja rješavanja problema imati drugačiji pristup i ideje. Boravak u tišini nam povećava samosvijest što dovodi do veće kontrole naših akcija i reakcija. Tišina potiče kreativnost, doprinosi sazrijevanju ideja, posreduje emocionalnom čišćenju sagledavanja pa onda rješavanja problema. Znanstvenici dodaju kako su nedvojbeno svjedočili da tišina pomaže novim generiranim stanicama pri diferencijaciji u neurone kao i njihovoj integraciji u sustav te da u tom smislu tišina može doslovno utjecati na rast mozga.

S druge strane BUKA utječe na amigdalu što uzrokuje oslobađanje hormona stresa, a samim tim i napetosti, šteti obavljanju zadataka na poslu i u školi, smanjuje motivaciju i povećava broj pogrešaka, posebno ugrožava pažnju, pamćenje i sposobnost rješavanja problema.

TIŠINA KOJA JE SUSRET

Kada nas dakle Gospa poziva u tišinu, ona nam zapravo želi pokazati kako povremeni boravak u tišini može u potpunosti promijeniti naš život. Uz tjelesne i psihološke dobrobiti poput one da ćemo biti zadovoljniji sa sobom, da ćemo otkriti prave vrijednosti, da ćemo naučiti govoriti manje, ali izreći više, da ćemo shvatiti pravu vrijednost odnosa s drugim osobama, naučiti otpustiti sve ono što nam odvlači pažnju, a usmjeriti je na ono što je zaista bitno. Za Gospu i fra Slavka je naročito važna i ona duhovna dimenzija: u tišini se događa susret s Isusom i dobiva se iskustvo njegove ljubavi. (Poruka za sadašnji trenutak, str. 281.)

TIŠINA KOJA DAJE ODGOVORE

Ovi trenuci tišine u fra Slavkovom zemaljskom hodu nude nam odgovore na misterij njegova života koji ostaje snažan i nakon njegove zemaljske smrti. Snaga susreta s njim koju ljudi pamte proizlazi iz snage njegova susreta s Bogom u tišini vlastitog srca. Snaga fra Slavkovih riječi kojih se ljudi sjećaju, proizlazi iz osluškivanja Božje riječi u tišini vlastitog srca. Snaga njegove ljubavi prema bližnjemu, izvire iz iskustva Božje ljubavi koju je doživljavao u tišini vlastitog srca. 
Jednom kad i na našim nadgrobnim spomenicima anđeli budu čitali vrijeme koje smo doista živjeli jer smo voljeli i jer smo se posvetili drugima, ne zaboravimo da se snaga za ljubav i žrtvu rađa u tišini vlastitog srca; onako kako Gospa savjetuje: „A vi koji ste daleko od molitve obratite se i tražite u tišini svoga srca spas svojoj duši, i hranite je molitvom. (usp. 25. 05. 2007.)

www.medjugorje-news.com/rastimo-u-vjeri.com/glasnik mira