Fra Petar Ljubičić: Oče spasite mi dušu
“Oče, spasite mi dušu! Vidio sam majku kako moli krunicu za mene!” Jedne večeri oko ponoći na vratima župnog stana zvonilo je zvonce. Svećenik se nakon napornoga dana spremao na zasluženi počinak. Otvorio je prozor i upitao: Tko zvoni i što želi?
Čovjek srednjih godina vikao je: “Oče, spasite mi dušu!”
Svećenik mu je otvorio vrata i razgovarao s njim. Čovjek se sav tresao i izgledao je kao prosjak.
Rekao je svećeniku: “Imajte malo vremena i poslušajte me: Ja nisam prije bio ovakav. Bio sam nekada mladić vrlo pobožan i vjeran. To zahvaljujem svojoj majci koja me tako odgajala. Uvijek me je zaklinjala da ostanem dobar. Ja sam joj to više puta obećao, ali nisam održao svoje obećanje.
Počeo sam piti, pa sam izgubio posao. Postao sam lijenčina i lopov. Evo, prije nekoliko minuta sačekao sam iza jedne zgrade radnika koji se vraćao s posla. Znam da je primio plaću. Napao sam ga i uzeo mu lisnicu s novcem i u isto vrijeme i krunicu. Kad sam vidio u svojoj ruci krunicu, prestrašio sam se.
Vratio sam čovjeku njegov novac, a zamolio ga da mi ostavi krunicu. Siromašni radnik bio je duboko iznenađen. Ja sam se malo udaljio od njega, sjeo pod jedan zidić i gledao ovu krunicu. Onda se nešto čudesno dogodilo. Imao sam viđenje: Vidio sam svoju majku kako moli krunicu. Čuo sam i njezine riječi: ‘Sine moj, ja uvijek molim za tebe krunicu: obrati se!’
Oče pomozite mi, spasite moju dušu!
Evo, to je razlog zašto sam odmah došao k vama. Pomozite mi, spasite moju dušu! Mama mi je rekla da se mogu odmah ispovjediti!”
Za nekoliko minuta svećenik ga je ispovjedio. Od toga trenutka on je počeo živjeti novim životom.
Krunica je moćna, čudesna i savršena molitva! Mnogima je povratila život i izmolila spasenje.
Ona je nešto božansko i uzvišeno, pobožno i genijalno! Ona je molitva našega života za svakoga, u svako vrijeme i na svakome mjestu! Molimo krunicu svaki dan! Fra Petar Ljubičić
