Fra Petar Ljubičić: Kako razumjeti “…i ne uvedi nas u napast…”
Fra Petar Ljubičić: Kako razumjeti “…i ne uvedi nas u napast…” Kako razumjeti ovaj zaziv Očenaša? Stvara nam velike teškoće, te se pitamo: Zar Bog uvodi ili može uvoditi u napast? Sv. Jakov odgovara: „Bog ne može napastovati niti biti napastovan“ (Jak 1,13).
Nemoj, Bože, dopustiti da padnemo u napast! U francuskom, umjesto „uvesti“ stoji „ne pusti da padnem“. Drugim riječima, izraz „ne uvedi“ ne bi značio da Bog izravno, aktivno nekoga uvodi u napast, nego da Bog nekoga može pustiti da padne u napast. Mogli bismo reći: Nemoj dopustiti da budemo uvedeni u napast! Ili bolje: Nemoj dopustiti da padnemo kada budemo napastovani!
Sjetimo se i Isusovih riječi učenicima u Getsemaniju: „Molite da ne padnete u napast!“ (Lk 22,40). Tako nam molitva pomaže da budemo oslobođeni od napasti. Ako molimo, nećemo pasti u napast. Isus nas ovdje uči konkretno moliti da ne padnemo u napast, napisao je fra Petar.
Mogli bismo reći da naša molitva zapravo glasi: Oče, molimo te da ne budemo uvedeni u kušnju u kojoj bismo se mogli od tebe odijeliti! Izraz „ne uvedi nas u napast“ mogao bi se prevesti „ne daj da padnemo u napast“. Smisao bi bio: Bože, ne dopusti da padnemo u napast! Moleći ovako, svojom molitvom Boga podsjećamo da bude uz nas i da nas čuva kako ne bismo pali i bili uvedeni u zlo.
Naš je život prepun kušnja. Kušnja je trpljenje i nevolja u kojoj se nalazimo, ono što nam nanosi bol i patnju. Sveto pismo kaže da je čovjekov život velika borba. U kušnji možemo postati sveti ili se protiv Boga okrenuti. Recimo, bolest može biti blagoslov, dovesti do mističnih doživljaja Boga, ali isto tako može i odvesti od Boga, u sumnju da nas Bog ljubi, napisao je fra Petar.
U kušnji također dolazi i napast. Napast je ono što nas napada, zavodi i navodi na grijeh. Pristajući na napast, čovjek misli da će biti sretan, ali zapravo postaje nesretan i nezadovoljan. Kušnja za čovjeka može biti dobra. Ona nas ispituje, daje nam priliku da prokušamo svoju vjernost Bogu. Ona nas tako utvrđuje u našem uvjerenju i pomaže nam da uvijek budemo Bogu vjerni i živimo kreposnim životom.
Zato su kušani svi proroci i svi Bogu mili ljudi. U psalmu molimo: „Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!“ (Ps 139, 23-24). Sveti Jakov kaže: „Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube“ (Jak 1,12).
Ne zaboravimo, napasnik postoji. Đavao nas ne iskušava, nego nas napastuje. On je zavidnik i zavodnik, lažac i ubojica ljudi, kaže Isus. Sotona nas na razne načine nagovara na zlo. Ponajprije nas želi vezati uz relativno dobro, kako bi nas odvojio od apsolutnoga. Ako se sotonskoj napasti pridruži požuda koja traži užitak, lako dolazi do grijeha. Tako se odvajamo od Boga, napisao je fra Petar.
Poslušajmo Isusa i molimo kako bismo bili oslobođeni od svake napasti i da bi Zli bio što dalje od nas. Bog će nas tako čistiti od grijeha i liječiti naše rane. Osjećat ćemo njegovu blizinu i biti radosni i sretni. Bit ćemo spremni na odricanje bez kojega nema rasta u duhovnom životu. Samo molitvom i uz Božju pomoć možemo pobijediti ovaj svijet, požudu i Sotonu. Sveti Pavao upozorava: “Neprestano molite!” (usp. 1 Sol 5,16).
Nego izbavi nas od zla
„Izbavi nas od zla“ zadnja je molba Očenaša. To je žarki vapaj i molitva Bogu da nas izvuče iz zla i tako spasi. Zlo od kojega nas Bog treba izbaviti jest grijeh. To je temeljno zlo. Ono nas odvaja od Boga i stoga od svakog dobra. Izbavi nas od zla, želi nam reći da već jesmo u zlu. Nas treba izbaviti. Nismo samo napastovani na zlo, nego se već nalazimo u zlu. Zato molimo da nas Bog oslobodi od svih zala koja muče čovječanstvo.
Koliko je samo zla oko nas: psovke i bludnosti, mržnje i osvete, krađe i prijevare, zlih misli i želja, ogovaranja i klevete, svađe i prepirke, neumjerenosti u jelu i piću, zavisti i ljubomore, škrtosti i oholosti, nečistoće i lijenosti i drugih zala. Svijet nas privlači, a požuda zarobljava. U grijehu smo rođeni. David kaže: „U grijehu me zače majka moja“ (Ps 51,7).
Krist je naš izbavitelj i spasitelj. Došao je očistiti nas od grijeha, opravdati nas, nadoknaditi štete, isplatiti naš dug i reći kako nas Otac voli; došao je izvući nas iz zla i povesti Ocu. Učinio nas je svojom braćom i sestrama, subaštinicima svoga kraljevstva. Čudesno nas spašava, napisao je fra Petar.
„Zlo nas okružuje sa svih strana te nas želi uvjeriti kako nam nema spasa. Pomisliti da je zlo jače od dobra jest očaj. Iz toga očaja treba nas izbaviti Bog. Ne smijemo nikada zaboraviti da je dobro apsolutno, a zlo relativno; da je dobro svemoćno, a zlo nemoćno; da je Bog Stvoritelj, a Zli i zlo samo stvorenja. Bog je jači. I kad dođe Jaki da nas lukavošću zavodi, pobjeđujemo čim se uteknemo Bogu“ (Tomislav Ivančić, A vi ovako molite, str. 143).
Zloga možemo pobijediti samo dobrim, a dobar je jedino Bog. Od njega dolazi svako dobro i trebamo ga kako bismo pobijedili zlo. Isus je križem pobijedio Zloga. Uzimajući na sebe patnje i bolesti, zla i muke, prokletstvo i naše grješno tijelo, dopuštajući da ga sile zla izmrcvare i izrugaju – Isus je pobijedio zlo. Zato i nama kaže: „Tko god hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi“ (Lk 9,23).
Vrlo je bitno prihvatiti križ i sve patnje, bolesti, umrijeti grijehu i s Kristom uskrsnuti. Tako smo s Kristom pobjednici. Po križu pokopavamo zlo i u nama se rađa nebo. Prihvaćajući križ, najjače se odupiremo Zlomu. Bez Boga ne možemo ništa. Trebamo ga u svakome trenutku. Spreman nam je pomoći, jer poznaje naše nevolje.
Ako znamo da su bolesti i zlo u svijetu posljedica grijeha čovječanstva, potrebno je da stalno vapimo i molimo: Bože, budi nam milostiv! Oslobodi nas od Zloga! Oprosti nam sve naše grijehe, iscijeli sve rane i spasi nas!, napisao je fra Petar.
Moleći Očenaš, molimo da nas očuva od svakoga zla i nesreće, svih vrsta nevolja i muka, mržnje i ratova, ubojstva, prijevare i laži, oholosti i zavisti. Nikada nam nisu bili potrebni molitelji kao danas. Molitelji su najveći blagoslov zemlje, čovjeka i svega čovječanstva. Oni su svjetiljke, liječnici čovječanstva, pomoćnici svim nevoljnima, po njima Bog liječi.
Molimo Očenaš radosno i srcem, tj. s ljubavlju! Molimo meditativno, polako, kako bi što više zahvatio naše srce i dušu. I bit ćemo uslišani. Amen.
„Bog te sada zove, da činiš dobro. Počni već danas! Možda sutra nećeš više imati vremena. Ili možda te Bog neće više zvati!“ (Alfonso Maria de Liguori)
Moleći pred križem, Bog me oslobodio boli i ovisnosti
Mladić Marcel priznaje da je najprije tražio sreću u lakšim drogama, a onda je malo-pomalo postao ovisan i o teškim drogama. Shvatio je da više nema povratka. Njegov je životni cilj bio okončati si život s dvadeset sedam godina. Želio je kratko živjeti, ali intenzivno, da bi onda od prevelike doze droge umro.
Kad mu je zabrinuta majka pričala o događajima u Međugorju, on ju je samo ismišljao i rugao joj se. Ipak, iz prkosa otišao je u Međugorje da bi majci pokazao kako se on neće i ne može promijeniti. Na Brdu ukazanja otišao je do križa i molio da ga Bog oslobodi boli i droge. Istoga je trenutka osjetio kako neopisiva struja prolazi njegovim tijelom. Priznaje da je prvi put u svom životu osjetio Božju ljubav, napisao je fra Petar.
On je sam rekao: „Ništa ne može doseći ljubav Božju. Ne postoji ništa što bi moglo biti uzvišenije; nema ljepšeg ili boljeg stanja od onoga kada te Bog ljubi i to osjećaš. Duh Sveti temeljito me očistio. Nisam više imao potrebu uzimati drogu. Bio sam slobodan, zaista slobodan! Mir se vratio u moje srce i nakon devetnaest godina mogao sam reći da volim svoje roditelje i braću te im zahvaljujem na svemu!“ Životna ispovijed donijela mu je konačno obraćenje, oslobođenje i duševni mir (Klaus Ziegler, Der sichere Weg zum Weltfrieden).
Marija nam je dala Krista koji je naš život.
Ona će nam priskrbiti i posljednju milost ustrajnosti koja će nas dovesti iz ovog zemaljskog života u
vječno blaženstvo.
