Fra Petar Ljubičić: Bdijte i molite, prestanite grijehom navlačiti srdžbu i prokletstvo na sebe
Fra Petar Ljubičić: Bdijte i molite, prestanite grijehom navlačiti srdžbu i prokletstvo na sebe Već smo skoro 2 tjedna dana u svetom i milosnom vremenu Došašća. Pripremamo se za Božić – Kristov dolazak. Ovo je vrijeme duhovnoga čišćenja, čvrste odluke za Boga, vrijeme našega spasenja.
Došašće je vrijeme u kojem se trebamo upitati: gdje sam, što sam i kamo vodi moj život? Ako znamo gdje smo, onda blago nama; ako znamo što smo, još više blago nama; ako znamo da naš život vodi u vječnost ali preko križa, onda smo već blaženi.
Čuli smo prošle nedjelje nedjelje kako nas Gospodin poziva: Bdijte i molite. Zapravo budite pripravni jer ne znate kad ću doći.
Druga nedjelja Došašća je sva u znaku obraćenja. Ona je poziv svima nama na promjenu srca i života. Što nam je činiti, kako bismo se pripravili za Božić, za susret s Novorođenim Kraljem kako bi postao naš čudesni Spasitelj i moćni Otkupitelj? Dobro je zapitati se što bih morao još učiniti kako bi se Spasitelj rodio u mom srcu… ?
Bog traži od nas temeljitu promjenu srca i života. Darujmo prvo mjesto u životu svome Bogu, svome Spasitelju koji nam dolazi. Ne smije nam biti ništa važnije u životu od Boga.
Današnje Evanđelje govori o svetom Ivanu Krstitelju, koji je pripravljao ljude za dolazak Isusa Krista. Ivan je bio heroj, neslomivi karakter, neustrašiv poklonik istine i pravde i sluga Božje riječi za svoje uvjerenje spreman je bio i život dati.. Isus za njega jednom reče: “Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja.” (Mt 11, 11). Ivan je potpuno obraćeni Božji čovjek.
On je propovijedao u Judejskoj pustinji i pozivao na obraćenje. Govorio je: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2).
Sveti Ivan Krstitelj je primjer, opomena, uzor i ukor veoma mnogim kršćanima. Uči nas kakav mora biti kršćanin-katolik: hrast, a ne trska, čovjek istine, čovjek vjere, karakter; Ivan je primjer kako ne smijemo imati obzira prema ljudskim obzirima; kako ne smijemo paziti što radi ili što će reći ovaj ili onaj nego što će reći naš Bog.
Njegov život je pouka kako se nikada ne smijemo zamjeriti Bogu, makar se zbog toga zamjerili cijelom svijetu: Bog je prije svih, prije svega.
Ivan poziva na obraćenje govoreći: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti, što je krivudavo neka se izravna i što je hrapavo neka se izgladi. To znači oslobodimo se svakoga grijeha: oholosti, budimo ponizni i otvoreni za ono što Bog želi…
Evanđelje danas svraća našu pozornost na osobu, život i riječ Ivana Krstitelja koji pokornički živi i traži pokoru. Imao je prorok – pustinjak veliku povijesnu zadaću da pripravi Židove na susret s davno njima obećanim Spasiteljem te tako spremno dočekaju Bogočovjeka koji je već među njima. Neobičan pustinjski svetac, neobično obučen, čudesnih riječi i života, uznemirio je židovske duše. Evanđelje svjedoči: Mnogi su dolazili k njemu, priznavali svoje grijehe i kao dokaz pokore, kajanja i obraćenja primali krštenje.
Njegov je poziv upravljen svima, mladima i starima. Ivan to ne čini radi sebe, on naviješta i pripravlja dolazak Spasitelja Isusa Krista. Svojim propovijedanjem je vrlo brzo uspio osvojiti srca Ijudi. Iako ništa nije uljepšavao, brzo je stekao povjerenje mnogih koji su ga vrlo rado slušali i bili spremni na njegov poziv mijenjati svoj život. Osjetili su da je to opet nakon dugo vremena došao netko kod koga riječ i osoba idu zajedno. Ivanova riječ bila je snažna, jer je iza nje stajalo uvjerenje i svjedočenje njegova života.
Ono što je drugima govorio u svojim propovijedima, to je i živio. Tako je Ivan Krstitelj svojim nastupima i svojim propovijedima uspio izvesti kod slušatelja nutarnju promjenu. On se nije plašio onih koji će mu se zamjeriti. Njegove su riječi stroge i pune zahtjeva. A to je ono što u svim vremenima imponira i vjernicima i nevjernicima.
„Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze!” Gospodin je blizu, pred vašim je vratima; očistite svoje putove i svoja srca od grijeha i zločina u ove dane kada se spremate za Božić, za susret s Gospodinom – ponavlja nam Crkva riječi Ivanove. Psovači, odrecite se paklenoga grijeha psovke… Prestanite navlačiti na sebe srdžbu Božju i prokletstvo…
Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!” Neumoljiv je to zahtjev za svakoga tko se sprema sresti Boga; a svatko će ga sresti kao Ljubav ili kao Pravdu.
Pravo obraćenje ide za tim da se čovjekovo srce promijeni, a to znači čitava njegova osoba i sav njegov život. Želimo li dakle da ovaj svijet u kojem živimo bude drukčiji, moramo najprije promijeniti sami sebe, jer obraćenje počinje od nas samih. Do sada smo mislili da možemo mijenjati svakoga i sve oko sebe, a sada shvaćamo da moramo mijenjati sami sebe, a za druge se žrtvovati i moliti.
Obratite se! To znači promijenite svoj život! Počnite živjeti po uzoru, Isusu Kristu! Potrebno je odreći se i odricati se svaki dan svoje duboko ukorijenjene sebičnosti, izopačenosti, zla, grijeha; svaki dan biti više dijete Božje, više brat ljudima…
“Zmijski porodi! Zmijino leglo! Rodite plodom koji odgovara obraćenju…“
Čovjeka spašava vjera i dobra djela – stvarno obraćenje. – Božji izabranici moraju biti kao njihov Bog. Vrijedi samo životni odziv na njegov poziv. Svi se mi moramo svaki dan obraćati, jer se nismo dovoljno obratili.
“Svako će stablo koje ne daje dobroga roda biti posječeno i bačeno u oganj.” Božja prijetnja. Bog je naša ljubav – beskrajna Ljubav, sama Dobrota. Ali Bog naš nije nemoćni dobrijan. Koji ga odbace svjesno i odgovorno, bit će odbačeni – bačeni daleko od njegove ljubavi u oganj patnja kao beskorisna pljeva…
Ivan Krstitelj je imao riječ za svakoga. – Herodu kralju, koji je bio veliki bludnik, pa je oteo svome bratu zakonitu ženu, rekao je: „Ne smiješ imati za ženu ženu svoga brata.” Znao je da ga to može koštati i života. A ipak je rekao. A rekao je da izvrši svoju dužnost.
– Farizejima, koji su bili naduti i oholi, a zapustili ono što je najvažnije u Božjim zakonima: ljubav prema Bogu i bližnjemu, Ivan je dovikivao: „Donesite rod dostojan obraćenja” (Mt 3,7).
– Saducejima, tj. ljudima, koji su bili ugledni kod Židova, a kojima je, kao što je govorio sv. Pavao: „bog bio trbuh” (Filip 3,19) Ivan je rekao: „Već je sjekira stavljena na korijen drveću. Svako drvo, koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca” (Mt 3,10).
– Carinicima, tj. pobiračima poreza, koji su ga pitali što im je činiti, Ivan je odgovarao: „Ne tražite više poreza nego što vam je određeno” (Lk 3,13).
– Vojnicima, koji su opet imali svoju službu, Ivan je naređivao: „Nikome ne činite sile i budite zadovoljni svojom plaćom” (Lk 3,14). Svima, koji su dolazili k njemu sa željom da poravnaju put u pustinji svoje duše, Ivan je davao savjet: „Tko ima dvije haljine, neka dade jednu onome, koji nema nijedne; i tko ima hrane, neka čini isto tako” (Lk 3,11).
Ivan je bio svima sve, da sve pripravi za dolazak Otkupitelja svijeta, ne žaleći ni truda ni napora, pa čak ni svoga vlastitog života.
Nensi i Patrik
Nensi daje svoje svjedočanstvo: „Rođena sam u Zagrebu. Cijeli sam život provela u Kanadi, gdje sam upoznala svoga supruga koji je dva puta bio rastavljen. Imao je četvero djece: jedan sin ovisnik o drogi, drugi o alkoholu, kći tri puta razvedena.
U tom teškom stanju u kojem sam se nalazila, brat mi šalje iz Zagreba Gospine poruke. Čitam ih i one pozivaju na obraćenje i molitvu. Kakvo obraćenje. Pa ja sam katolkinja… Primila sam sve sakramente. A što je s milostima… One su u škrinji, ormaru… Morala bih nešto učiniti od svoga života…!?
Dajem poruke svome mužu. „Što ću ja od toga. Ja sam poslovan čovjek“, – odgovara mi. To je tvoja savjest, rekla sam mu!“
Patrik pripovijeda: Otvaram knjižicu i čitam: „Posljednji put te pozivam da se obratiš“. I čudo se događa. Moje srce pogađa strijela milosti. Plačem kao malo dijete.
Ovo je istina. Djeca govore istinu! – rekao sam svojoj ženi. Ja sam živio bez Boga. Moj Bog je bio novac. Moj život je bio katastrofa: rastave, preljubi i drugi grijesi…
Čitam poruke i one postaju moj život… Živim po njima… Počinjem moliti, ići u crkvu. U svojih 30 godina samo dvaput sam bio na sv. Misi, ja katolik.
Onda dolazi milosni trenutak moje ispovijedi. Plakao sam opet kao malo dijete kad mi je svećenik davao odrješenje i rekao mi da me Bog voli i da mi sve oprašta. Koje li milosti?! Poslije trideset godina grješnoga stanja Isus mi sve oprašta. Kako je divno vjerovati, ljubiti i živjeti s Isusom!
