Fra Ivo Pavić: Tetovaža može negativno djelovati na naš odnos s Bogom
Svaki dan susrećemo osobe s tetovažom. Ona je rasprostranjena širom svijeta. U dalekoj prošlosti spominje se tetovaža već kod barbarskih afričkih i indijanskih plemena. Pored pripadnika plemena, i stari Grci i Rimljani ukrašavali su svoje tijelo tetovažama.
Kod nas su tetovaže donijeli pomorci. Kod njih se često može vidjeti tetovirano sidro na ruci. Katkada je tetoviranje bilo simbol otpora. Primjerice, majke su u Bosni (najviše u Rami, Jajcu, Visokom, Kotor Varoši, Zoviku) svojoj djeci urezivale križ na ruku da se zna da su kršćani kako ih Osmanlije ne bi odveli u Tursku kao roblje pa ih islamizirali .
Iz sličnih motiva tetovaže su nosili Koptski kršćani u Egiptu i Armeniji. Tetovaže na njihovom tijelu su izraz zajedničkog identiteta i vjere. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, nacisti su u koncentracionim logorima obilježavali ljude tetoviranjem brojeva na podlaktice. U Americi su to činili pokreti hipija i pankera. U nas su se mnogi tetovirali za vrijeme služenja vojnog roka. Neki su na rukama ispisivali imena bivših ljubavi zbog čega su se poslije kajali.
Do prije petnaestak godina smatralo se da su tetovaže bile karakteristične samo za ljude koji imaju problema sa zakonom, kao što su lopovi, kriminalci, pripadnici mafije, i sl. Nažalost, danas su tetovaže dostupne svima koji žele da ukrase svoje tijelo ovim ukrasom. Uz konvencionalne načine izražavanja posebnosti osobe, poput frizure, odjeće, obuće, nakita i šminke sve se više ljudi opredjeljuje za nešto trajnije metode, poput tetoviranja. Tako tetoviranje postaje sve popularniji način ukrašavanja tijela, osobito kod mlađe populacije. Često je ono trend među sportašima. Primjerice, mnogi nogometaši, imaju tetovirano tijelo, pa ih imitiraju i navijači. Mnogi katolici to rade. Međutim, pita li se itko, što se to ustvari ubrizgava pod kožu? Ima li dovoljno razlučivanja i opreza kada se to čini?
Zašto je tetovaža tako simpatična mladima?
Mnogi mladi danas nose tetovažu jer je to cool – žele biti unutra a ne vani. Netko želi staviti na sebe neki znak jer to svi rade. Tetovaža na tijelu pokazuje koji duh prevlada u čovjeku. Mnogi tetovirani ljudi kroz tetovažu žele privući pozornost na sebe. Jer sve što je čovjek prazniji iznutra želi više sjajiti izvana. Mnogi se daju tetovirati jer to svi rade. U Italiji oko 8 posto mladih u dobi od 12 do 18 godina je tetovirano. U bogatim državama roditelji čak svojoj maloljetnoj djeci obećavaju tetovažu u zamjenu za dobre ocjene.
Za neke je tetovaža postala jedna vrsta umjetnosti, dok za neke samo trend. Jedan kršćanski mladić na svoju desnu ruku dao je tetovirati lik sotone. Nakon toga njegov život se drastično promijenio. On se počeo i ponašati poput sotone. Završio u zatvoru. Tamo je susreo Isusa i nakon toga na lijevoj ruci dao da si tetovirati lik Gospe. Kaže da mu je Gospa puno puta pomogla. Mnogi tetoviraju škorpiona, zmiju ili lik tigra na ruku kao znak zaštite i sigurnosti. Hinduisti tetoviraju znak na čelo. Islam uči da tetovaža uzrokuje kletvu i ona je znak sotone. Židovi imaju negativan stav o tetovaži.
Bog zabranjuje tetovažu
Tetovirati svoje tijelo spada u poganski običaj. Ima pogansku pozadinu. To je jedna vrsta inicijacije. Bog zabranjuje da se to radi. Tetovaža može negativno djelovati na naš odnos s Bogom i otvoriti vrata Zlome. Nakon krštenja i krizme Bog je u nas utisnuo svoje neizbrisive pečate, međutim sotona imitira Boga tako da on kroz tetovaže stavlja svoje pečate i na neki način čovjeka zarobljava, čini ga ružnim. On mrzi tijelo i želi ga uništiti kroz tetovažu. Rekao bih da je riječ o samokažnjavanju. Tako u knjizi Levitskog zakonika Bog govori protiv tetovaže: “Ne urezujte zareza na svome tijelu … niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Gospodin” (Lev 19, 27).
Slijedeći tekst koji govori o svećeničkoj svetosti kaže: “Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu.” (Lev 21, 5). Papa Hadrijan IV. (12. St.) je zabranio katolicima da se tetoviraju. Pastoralna konstitucija II. vatikanskog koncila “Gaudium et spes” o Crkvi u suvremenom svijetu govori da čovjek “svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim časti kao od Boga stvoreno i određeno da uskrsne u posljednji dan.” (GS, br. 14) Talijanski egzorcisti tvrde da ima puno tetoviranih ljudi među opsjednutima. Većina ih ima na svome tijelu sotonske tetovaže. Sotonisti tvrde da je svaka tetovaža sotonizam. Tako je jedan mali cvijet tetoviran povezan sa sotonom. Nadam se da to nije istina.
Umjesto zaključka
Vjernik koji se tetovirao treba napraviti dobru ispovijed, pokajati se, okrenuti se prema Gospodinu i taj savez za Zlim koji je došao preko tetovaže će se onda ukloniti. Sotona mrzi ljepotu Božjega stvorenja. Duhovne negativne učinke tetovaže je potrebno brisati Kristovom predragocjenom krvlju. Kroz tetovažu se osoba može otvoriti okultnom svijetu. Oni ljudi koji se tetoviraju nisu duboki u vjeri i nisu vjernici. Nedostaje im osobni i prisni odnos s Bogom.
Mnogi mladi imaju povjerenje u majstore tetovaže koji se smatraju umjetnicima. Međutim iza toga se krije nešto sasvim drugo. Oni su moderni šamani koji su otvoreni okultnim djelatnostima. Nikad nikome ne bi preporučio tetovažu. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku i to je dobro. Naše tijelo je hram Duha Svetoga i ne smijemo deformirati taj hram. Osobno sam protiv bilo kakvog oblika tetoviranja pa makar se radilo i o kršćanskim simbolima. Zato veliki oprez!
fra Ivo Pavić
