Evo zašto se ne bismo trebali bojati Sotone i demona
Kršćani se ne bi trebali bojati Sotone i demona, jer je jači Onaj koji je u njima. Demoni posjeduju veliku snagu anđela (Rim 8,38; 1. Kor 15,24), veću od ljudi, ali daleko manju od svog Stvoritelja.
Jesu li demoni danas u svijetu?
Zašto demoni ponekad dobivaju toliku pažnju u medijima? Jesu li izvješća biblijski ispravna ili su samo razmišljanja neupućenih ljudi koji vide demona iza svakog grma i ispod svakog kamena? Raste li demonska aktivnost ubrzano u svijetu? Kako netko može znati koji su koncepti biblijski ispravni, a koji nisu?
Ova tema zaslužuje čitavu knjigu, ali ovdje ćemo dati samo sažetak. Uzmite u obzir nekoliko početnih, općenitih zapažanja:
1. Povijesna stvarnost Sotone i demona, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, dana je u Bibliji.
2. Biblija upozorava kršćane da očekuju djelovanje Sotone i demona jednako kao što je bilo u doba Starog i Novog zavjeta (1. Pt 5,6-11).
3. Biblija uči da će osoba koja živi kršćanskim životom iskusiti pravu duhovnu borbu protiv Sotone i njegove demonske vojske.
4. Sama Biblija, neovisno o osobnom iskustvu ili kliničkim podacima, istinito utvrđuje realnost demonskih iskustava i pruža razumijevanje suočavanja sa Sotonom i demonima.
5. Smjernice u novozavjetnim poslanicama o tome kako voditi duhovno ratovanje nisu bile ograničene samo na prvo stoljeće (Ef 6,10-20).
U Bibliji su Sotona i demoni vidljivo uključeni u duhovnu tamu (Ef 6,12), prijevaru (2. Kor 11,13-15) i smrt (Ivan 8,44). I u tome uspijevaju. Tijekom posljednjih desetljeća svijet u tim uvjetima ubrzano raste, o čemu svjedoči porast lažne religije i idolopoklonstva, seksualnog nemorala i perverzija, uporabe droge, okultne aktivnosti, interesa u sotonizam, bezbožništva, besramnosti nad grijehom, bezakonja, obezvrjeđivanja ljudskog života i društvenih pokušaja da se potisne istina.
Demonska sila
Demoni posjeduju veliku snagu anđela (Rim 8,38; 1. Kor 15,24), veću od ljudi, ali daleko manju od svog Stvoritelja. Imaju snagu izvoditi sljedeće radnje:
Boraviti u ljudima i životinjama (Marko 5,1-16).
Fizički mučiti ljude (Marko 9,17. 22).
Terorizirati ljude (1. Sam 16,14-15; 18,10; 19,9; Djela 19,13-16: 2. Kor 12,7).
Potaknuti lažno štovanje (1. Kor 10,20-21).
Promicati lažna učenja (1. Tim 4,1).
Izvoditi lažne znakove i čudesa (2. Sol 2,9; Otk 16,13-14).
Zavoditi proroke (1. Kraljevima 22,19-23).
Poticati idolatriju (Pnz 32,17; Ps 106,37).
Isplanirati smrt (Suci 9,23. 56-57).
Demoni rade prema snažnoj nebeskoj hijerarhiji kako bi izvršili svoja zla djela. Riječi kao što su „anđeli“, „vlasti“, „kozmičke sile“, „poglavarstva“, „sile“, „upravljači“, „prijestolja“ mogu se koristiti za opisivanje hijerarhije bilo svetih ili zlih anđela. Unutar konteksta, Rimljanima 8,38; 1. Korinćanima 15,24; Efežanima 2,2; 6,12; i Kološanima 2,15 najvjerojatnije se odnose na različite rangove ili razine među zlim anđelima, to jest demonsku hijerarhiju. Unutar konteksta, Efežanima 1,21; Kološanima 1,16; te 1. Petrova 3,22 najvjerojatnije se odnose na različite rangove ili razine u hijerarhiji svetih anđela.
Biblija nigdje ne razrađuje pojedinosti tih hijerarhija niti objašnjava njihov poredak ili funkcije. Budući da Sotona imitira i krivotvori Božji karakter i značajke kraljevstva, najvjerojatnije postoji autoritativna funkcionalna hijerarhija za svete anđele koji štuju Boga, kao i paralelna krivotvorena hijerarhija za zle anđele koji odaju svoju vjernost Sotoni.
Konačna Gospodinova pobjeda
Koliko god demoni mogu biti snažni, također imaju ozbiljne slabosti i ranjivosti:
Nesvjesno služe Božjoj svrsi (Suci 9,23).
Boje se Krista i Evanđelja (Mt 8,29; Mk 1,24; Jak 2,19).
Slušaju Krista (Mt 8,32).
Slušali su dvanaestoricu (Mt 10,1-8) i sedamdesetoricu učenika (Luka 10,17-20).
Ne mogu odvojiti vjernike od Božje ljubavi (Rim 8,38).
Može ih zadržavati Duh Sveti (2. Sol 2,6; 1. Iv 4,4).
Bog ih je već osudio (2. Pt 2,4; Judina 6) i ponovno će im suditi u budućnosti (Otk 20,10).
